Kultura Japoda u dolini Une dio je japodske kulturna grupe na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine.

Najveći dio teritorije ilirskog plemena Japodi bio je na teritoriji današnje Hrvatske, ali i na području Bihaća, oko srednjeg toka rijeke Une. Dolina rijeke Une vijekovima predstavljala je prirodni tranzitni put od juga prema sjeveru, od mediteranskog kulturnog kruga visoko razvijenih civilizacija Grčke i Italije prema panonskoj nizini i širem prostoru Podunavlja koje sredinom prvog milenijuma p.n.e naseljavaju Kelti. Prisutnost Japoda na ovom prostoru fiksirana je brojnim arheološkim nalazima.

Predstavljena je sa nekoliko stotina kulturnih dobara, od različitih trajnih materijala i obuhvataju široki dijapazon likovnih predstava: predmete svakodnevne upotrebe, oružje, više ili manje stilizovane životinjske i ljudske likove, sve do monumentalne umjetnosti na kamenu s komplikovanim scenskim prikazima. Hronologija i karakteristike Japodska kulturna grupa nastala je iz starijeg autohtonog supstrata uz uticaj kulture polja sa urnama. Grupu je definisala Ružica Drechsler-Bižić 1983, a hronologiju nalaza uradio je Zdravko Marić 1968. godine. Faza 1 (Ha B-1 i B-2 – 10. i 9. v. p.n.e), sa dosta izrazitih elemenata preuzetih iz kulture polja sa urnama. Prvu fazu karakterišu ravni grobovi sa urnama. Toj fazi pripada većina nalaza iz Jezerina (Pritoka, Bihać). Faza 2 (Ha B-3 - 8. v. p.n.e), u kojoj japodska grupa razvija vlastiti izraz. U fazama 2-5 inhumacija je dominantna. Faza 3 (7. v. p.n.e), sa izrazito razvijenim vlastitim izrazom Faza 4 (6. v. p.n.e), sa izrazito razvijenim vlastitim izrazom Faza 5 (5. i 4. v. p.n.e), sa izrazito razvijenim vlastitim izrazom Faza 6 i 7 (3. do 1. v. p.n.e), uglavnom se zadržavaju stare japodske forme, a preuzimaju neki strani oblici nakita, prvenstveno keltsko- latenske fibule, narukvice, srebreni helenistički nakit, keramika južnoitalskih radionica i sl. U fazama 6 i 7 ponovo preovladuju nekropole sa urnama. Otkrivene su pretežno ravne nekropole sa 946 grobova, (692 spaljena s urnom ili bez nje, 254 sa skeletom).

Razvoj japodske kulture koji je trajao preko 1000 godina, sadržavao je figuralno oblikovanje kako u primijenjenom, tako i u monumentalnom obliku. Likovno oblikovani ili ukrašeni predmeti ovdje su raspoređeni prema materijalu (pečena glina, bronza i rijetko srebro, jantar i staklo, kamen) i tehnikama (urezivanje, apliciranje, modelovanje, livenje, iskucavanje), kao i prema vrsti figura koje su prikazane: predstave predmeta, životinjske i ljudske figure. Brojnost likovnih objekata znatno varira: od desetak objekata od stakla (vjerovatno importovanih), do više stotina predmeta od metala. Objekti od gline i kamena karakteristični su za dolinu Une, dok ih na drugim japodskim prostorima za sada nema.

Arheološki lokaliteti u Bosni i Hercegovini

Sojenička naselja: Ripač, Otoke u Golubiću, Kralje, Ribić i Brekovica Gradinska naselja: Kekića glavica (Gornji Petrovići, Bosanska Krupa), Gradina u Ripču, Gradina Raetinium, Izačić-glavica, Brekovica, Spahići, Sokolac, Ripač, Lohovo, Doljani itd. Nekropole: Jezerine u Pritoci, Crkvine u Golubiću, Ribić, Privilica, Jezerine, Čavkići, Doljani, Založje, Klokot (Kapitul, Humačke glavica), Kostela u Brekovici, Čehićke Crkvine.

Sojenička naselja Arheološko područje Ripač u selu Ripač kod Bihaća proglašeno je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Japodi su na ovom prostoru ostvarili različita kulturna dostignuća počevši od pravljenja sojeničkih naselja koja su postala glavno obilježje Ripča, gdje po prvi put otkriveno je takvo prahistorijsko naselje u Bosni i Hercegovini. Prema procjeni, naselje je zauzimalo prostor od cca 3.000 m2. Zgrade u naselju bile su međusobno odvojene prilazima za čamce. Otkriveno je preko 2.500 kočeva – soha, približno pravilno postavljenih u pravougaonike širine 6–8 m, i dužine 10–12 m.

Naselje u Ripču danas nalazi se u lošem stanju i gotovo da više nema nikakvu funkciju, a ostaci sojenica polagano počinju da propadaju zbog izloženosti vremenskim uslovima kao i nemaru ljudi. Figuralne predstave Figuralne predstave od pečene gline, poznate kao terakote prikazuju likove određenih božanstava. Mogle su služiti i pri obavljanju magijskih ili kultnih obreda. Mogu se podijeliti u dvije ikonografski i hronološki, odvojene grupe.

Piramidalne terakote sa predstavama odjeće i nakita Nage terakote, kojima je zajednička naglašena nagost tijela - bez ikakvih oznaka odjeće, koje se dalje dijele na: prizmatične, valjkaste, s rožastim izraslinama na glavi i poluvaljkaste sa zaravnjenom prednjom stranom.

Na osnovu raznovrsnosti u oblikovanju, grupu nagih terakota antropomorfnog oblika treba nazvati terakote tipa Ripač (Borivoj Čović, Branka Raunig).

Keramika Većina pokretnih nalaza iz sojeničkog naselja u Ripču kao i gradinskih naselja u Pounju su ulomci ili čitave sjajno crno uglačane keramičke posude. Ukrašene su lažnim vrpčastim ornamentom, dok su stariji primjerci ukrašeni oštro izdvojenim facetama na obodu i drškama. Repertoar oblika je raznovrstan: šolje, zdjele, lonci, urne i drugo.

Među brojnim nalazima ističe se urezana Glava jelena sa razgranatim rogovljem, sam prikaz ove glave je savršen jer je prikaz vrata, i drugih dijelova glave, predstavljen na idealan način.

Također tu je i predstava zmije sa Gradine u Ripču koja se nalazi na ulomku posude, sa talasnim tijelom, a ovo je ujedno i jedini prikaz na keramici, dok su ovakvi tipovi predstava sa zmijama mnogobrojnije na metalnim i kamenim objektima.

Crteži na kamenu Ulomak kamene urne s predstavom japodskih konjanika iz Založja proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ploča je od lapora, lokalnog kamena bihacita, dimenzija: 1.94x0.74x0.1 m. Predstave na ploči su urezane. Na gornjoj površini ploče prikazano je pet konjanika koji jašu u redu jedan za drugim, okrenuti na desnu stranu. Na desnoj bočnoj strani prikazana je uspravljena životinja, koja je slična panteru. U stilu prikaza na ploči zapažaju se utjecaji grčke arhajske umjetnosti, umjetnosti venetskih situla i keltski utjecaji.

Ploča desne bočne strane japodske kamene urne iz Golubića proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Potiče sa početka rimske vladavine u ovim krajevima u I vijeku n.e. Izrađena je od mekanog lokalnog kamena bihacita (lapora, muljike) pogodnog za obradu i otpornog na atmosferilije. Centralni položaj zauzima figura konjanika na konju. Figura konja je jako izduženog tijela, male glave i povijenog vrata. Detalji su precizno izrađeni. Nema predstave grive. Figura konjanika je nesrazmjerno mala u odnosu na figuru konja.

U nekropoli Privilica nađeno je nekoliko čitavih kao i više fragmenat ara posvećenih bogu Bindu – Neptunu. Podigli su ih japodski prvaci u I – II stoljeće, sa početka rimske okupacije. Prikazan je nag, u pokretu, u desnoj ruci drži delfina, a u drugoj atribut osti. Obično je u društvu jarca koji je kod Japoda žrtvena životinja. Osim u Privlaci, Neptun nigdje nema epitet Bindus, što upučuje na epihorsko japodsko božanstvo.

Odjeća i nakit Osim razvoja kultnih predstava izraženih u likovnom obliku veliki broj nalaza su nakit i odjeća. Umjetnički izraz vidi se kroz stoljećima građenu šarolikost metalnih, jantarnih i staklenih oblika nakita, od kojih su neki prvenstveno imali posve funkcionalnu ulogu. Tako je fibula (spona, kopča, broš), od predmeta za pričvršćivanje odjevnih predmeta, poprimila karakteristike ukrasnog detalja estetske vrijednosti, i kao jedini metalni element nošnje, čini najčešću pojavu tokom željeznog doba. Uz fibulu elementi nošnje su: ogrlica, narukvica, pojas, prsten, alka, šivaća igla i sl. Uočljivo je mijenjanje ženske nošnje tokom vremena što govori kako nošnja u nije sama sebi svrha, ona se prilagođava protoku vremena, ostvarujući potrebu zajednice za opstankom, kroz identificiranje svojih članova.SUNČICA ŽAPČIĆ, DIPLOMSKI RAD Zagreb, 2012 -Japodska ženska nošnja u željeznom dobu

Većina ovih nalaza su u Zemaljskom muzeju u Sarajevu dok drugi nalaze se u Muzeju Unsko-Sanskog kantona u Bihaću.

Literatura Branka Raunig, NEKI PODACI O SOJENIČKIM NASELJIMA U BIHAĆKOM POLJU UDK 903.4 (497.6) “6377” “638” Primljeno/Received: 2003. 04. 29 Prihvaćeno/Accepted: 2003. 09. 15. Salmedin Mesihović, Filozofski fakultet Sarajevo, 2011 -ANTIQVI HOMINES BOSNAE Irma Čremošnik, Spomenik sa japodskim konjanicima iz Založja kod Bihaća. Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija), nova serija, sveska XIV, Zemaljski muzej, Sarajevo 1958, 103-111. Vjenceslav Radimski, Nekropola u Jezerinama u Pritoci kod Bišća. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, V, Sarajevo, Zemaljski muzej, 1893, 37-92. Ćiro Truhelka, Kulturne prilike Bosne i Hercegovine u doba prehistoričko. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, XXVI, Sarajevo, Zemaljski muzej, 1914, 43-139. Radoslav Lopašić, Bihać i Bihaćka krajina.Zagreb, Matica Hrvatska, 1943. J. Korošec, Ljudske statuete iz Ripča. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu GZM, n.s. VII, Sarajevo, Zemaljski muzej, 1952, 231-239. Ružica Drechsler-Bižić, Novi pogledi na kulturu sojeničkog naselja u Ripču. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, n.s, VIII, Sarajevo, Zemaljski muzej, 1953,103-110. Borivoj Čović, Gradinsko naselje na Kekića Glavici. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, (Arheologija), n.s, XVII, Sarajevo, Zemaljski muzej, 1962, 41-61. Zdravko Marić, Japodske nekropole u dolini Une. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, (Arheologija), n.s. XXIII, Sarajevo, Zemaljski muzej, l968, 5-79. Branka Raunig, Praistorijska nekropola na Gradini u selu Ripač. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, (Arheologija), n.s.35/36, Sarajevo, Zemaljski muzej, 1981,141-161. Borivoj Čović, Zaključna razmatranja. U: Praistorija jugoslovenskih zemalja– Bronzano doba, IV, Sarajevo, Akademija nauka i umjetnosti BIH i Svjetlost, 1983, 807-829.

Reference

Vanjski linkovi dostignuća Japoda u Ripču

Kategorija:Japodska kulturna grupa J