Antun Mihanović, u literaturi često kao Antun Mihanović pl. Petropoljski (Zagreb, 10. juni 1796. — Novi Dvori Klanječki kod Klanjca, 14. novembar 1861.) bio je hrvatski pjesnik, pravnik i austrijski diplomata. Poznat je kao autor tekstopisac hrvatske himne "Lijepa naša domovino".
Biografija Bista Antuna Mihanovića u Tuheljskim Toplicama, podno Dvorca Mihanović|mini|desno|180px Antun Mihanović je rođen u Zagrebu, na Harmici, današnjem glavnom zagrebačkom trgu, Trgu bana Jelačića, u maloj jednospratnoj kući na severnoj strani trga, uz današnju Splavnicu, u porodici zagrebačkoga posjednika Matije Mihanovića i Justine rođ. Kušević.Obljetnice hrvatskih velikana, Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, 3. izd., Zagreb, 1971., str. 7. Rodna kuća više ne postoji, srušena je u zemljotresu 1880. godine. U Zagrebu je završio osnovnu školu, gimnaziju i studij prava od 1811. na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu i filozofije (1809-11.) U Beču je 1817. godine na Univerzitetu u Beču apsolvirao pravo u vrijeme kad se tamo razvijala filologija te se i sam počeo zanimati za nju. Poslije završetka studija vratio se u Zagreb, gdje je započeo vojničku službu, ali je brzo morao da je napusti zbog zdravlja.Sušačka revija br. 74/75: Da je srca bilo bi i Kroacije, Saša Dmitrović, Pristupljeno 17. 8. 2019. Poslije toga se više nije vraćao u Zagreb. Radio je kao pravnik 1813. godine pri Banskome stolu u Zagrebu. Tokom nekoliko narednih godina obavljao je vojnu službu, kao vojni sudija u Veneciji i Padovi, Budimu i na Rijeci. Nakon toga se posvetio politici.
Političko djelovanje Od 1825-27. godine bio je, zajedno s Andrijom Ljudevitom Adamićem, zastupnik Rijeke na Požunskom saboru (danas Bratislava)Vedrana Spadoni, Antun Mihanović objavio LIJEPU NAŠU u Daniczi 14. szusheza 1835., primorskihrvat.hr, 14. marta 2019., pristupljeno 18. augusta 2019., a za vrijeme boravca u Rijeci od 1823-36. je napisao stihove pjesme Horvatska domovina ("Lijepa naša domovino")Goran Moravček, Mihanović u Rijeci napisao Lijepu Našu , fluminensia.org, 14. marta 2013., koju je poslao u štampanom obliku Ljudevitu Gaju da je prvi put objavi u desetom broju časopisa Danica, 14. marta 1835. godine. Poslije toga prešao je u austrijsku diplomaciju i službovao od 1836-58. godine. Bio je prvi austrijski konzul u Beogradu, zatim je bio konzul u Solunu, Smirni, Carigradu i Bukureštu. Umirovljen je 1858. godine kao ministarski savjetnik i od tada je do smrti živio u Novim Dvorima gdje je umro 1861. godine.
Književni rad Autor je brošure na kajkavskom govoru: "Reč domovine o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku", objavljenoj u Beču 1815. godine, gde je iznijeo svoje prosvetiteljske i romantične ideje o upotrebi narodnog jezika i traži da se upotreba latinskog jezika ukine iz javnog života kao službeni jezik. Iz ovih ideja kasnije se razvio program Hrvatskog narodnog preporoda Ljudevita Gaja i drugih pripadnika Ilirskog pokreta.
Istraživao je i otkrivao te prikupljao stare listine i rukopise na staroslovenskom jeziku, rijetke knjige i drugu spomeničku građu, a poglavito građu o hrvatskoj prošlosti.Dubravko Jelčić, Povijest hrvatske književnosti, Naklada Pavičić, Zagreb, 2004., 2. znat. proš. izd., , str. 154. Pronašao je rukopis Gundulićeva Osmana u Veneciji 1818. godine i potaknuo njegovo objavljivanje,Proleksis enciklopedija: Mihanović, Antun , preuzeto 2. novembra 2012. koje se nije odmah ostvarilo, već je bilo objavljeno kao prva knjiga kojom je Matica ilirska 1844. godine otpočela svoju izdavačku djelatnost. Na Svetoj gori 1843. godine u manastiru Zograf, godine pronašao je Zografsko evanđelje staroslovenski glagoljski kodeks sa ćiriličnim dodatkom iz 10—11. vijeka, napisan u BugarskojLeksikografski zavod Miroslav Krleža: "Hrvatski obiteljski rečnik - Zografsko jevanđelje" , (2008), Pristupljeno 21. 8. 2019. i tzv. Mihanovićev odlomak.
Napomene
Vanjski linkovi
Reference
Kategorija:Biografije, Zagreb Kategorija:Rođeni 1796. Kategorija:Umrli 1861. Kategorija:Hrvatski pisci Kategorija:Austrijski diplomati Kategorija:Hrvatski pjesnici