Matti Ensio Nykänen bio je finski skijaš-skakač. Takmičio se od 1981. do 1991. Općenito smatran najvećim skijašem-skakačem svih vremena,"Matti Nykänen", Međunarodni olimpijski komitet; pristupljeno: 4. 3. 2017. Boswell, Thomas (24. 2. 1988), "Another Jump Begets Gold for Nykanen", The Washington Post; pristupljeno: 6. 2. 2019. Associated Press (24. 6. 1994), "Sports People: Ski Jumping; Nykanen Gives Up Comeback and Retires", The New York Times; pristupljeno: 4. 3. 2017. Davies, Lizzy (28. 12. 2009), "Ski jump star suspected of trying to stab his wife", The Guardian; pristupljeno: 4. 3. 2017. Battersby, Kate (8. 1. 2010), "Life still all downhill for ski legend Matti Nykanen", Daily Express; pristupljeno: 4. 3. 2017. MacArthur, Paul J. (septembar–oktobar 2011), Skiing Heritage Journal, str. 29, na Google Books; Međunarodna asocijacija za historiju skijanja; pristupljeno: 4. 3. 2017. osvojio je pet olimpijskih medalja (četiri zlatne), devet medalja na svjetskim prvenstvima (pet zlatnih) i sveukupno 22 medalje na prvenstvima Finske (14 zlatnih; od toga je devet pojedinačnih). Najveći uspjeh ostvario je na Zimskim olimpijskim igrama 1988. u Calgaryju osvojivši zlatne medalje u sva tri takmičenja i podijelivši titulu najuspješnijeg sportista na tim Igrama s nizozemskom brzoklizačicom Yvonne van Gennip.

Jedini je skijaš-skakač koji je osvojio svih pet najvećih takmičenja u tom sportu: Zimske olimpijske igre, Svjetsko prvenstvo, Svjetski kup, Svjetsko prvenstvo u letovima i Turneju 4 skakaonice. Sa četiri velika "Kristalna globusa" dijeli titulu najuspješnijeg takmičara u Svjetskom kupu u historiji s Adamom Małyszem i Sarom Takanashi. Također je jedini skijaš-skakač koji je pet puta rušio svjetski rekord. Godine 1981. postao je i svjetski juniorski prvak.

Po završetku sportske karijere život su mu obilježili burne veze sa ženama, pjevačka karijera i razni incidenti povezani s pretjeranim konzumiranjem alkohola i nasilnim ponašanjem. Poslije napada nožem 2004. osuđen je na 26 mjeseci zatvora te još jednom na 16 mjeseci nakon teškog napada na svoju suprugu 2009.

Karijera mini|desno|200px|Nykänen na poštanskoj marki U većem dijelu 1980-ih skijaškim skokovima dominirali su Nykänen i Jens Weißflog iz Istočne Njemačke. Na Zimskim olimpijskim igrama 1984. u Sarajevu njih dvojica između sebe su podijelila zlatne i srebrne medalje; Nykänenova prednost od 17,5 bodova na velikoj skakaonici i danas je najveća koju je pobjednik imao ispred drugoplasiranog u historiji Zimskih olimpijskih igara. Četiri godine kasnije u Calgaryju postao je prvi skijaš-skakač koji je pobijedio na obje skakaonice na istim Igrama. Godine 1985. na Letalnici u Planici doletio je na 191 m, postavivši svjetski rekord, koji je srušio Poljak Piotr Fijas dvije godine kasnije na istoj letaonici (194 m). U Svjetskom kupu ostvario je 46 pobjeda, što je bio rekord sve do 2. februara 2013, kada ga je prestigao Austrijanac Gregor Schlierenzauer (Nykänen je i sad na drugom mjestu). Prestižnu Novogodišnju turneju osvojio je dvaput. Na svjetskim prvenstvima u letovima nastupio je pet puta i svaki put osvojio medalju. Dvaput je pobijedio i na Skijaškom festivalu Holmenkollen (1982, 1985). Godine 1987. dobio je i Medalju Holmenkollen (zajedno s Hermannom Weinbuchom).

Na domaćem terenu u Taivalkoskiju 28. februara 2008. postao je i svjetski veteranski prvak. Titulu je odbranio dvije godine kasnije u Harrachovu.

Privatni život Ženio se šest puta: Tiina Hassinen (1986–1988; sin Sami, r. 1987) Pia Hynninen (1989–1991; kćerka Eveliina, r. 1990) Sari Paanala (1996–1998; Nykänen je promijenio prezime u Paanala tokom ovog braka) Mervi Tapola (2001–2003; 2004–2010) Pia Talonpoika (2014–njegova smrt)

Odnos s Mervi Tapolom Nykänen je 1999. upoznao Mervi Tapolu, milionerku i nasljednicu fabrike kobasica, i sklopili su brak, koji je trajao od 2001. do 2003, kada su se razveli, ali su se ponovo vjenčali 2004. Brak je bio buran i izrodio je mnoge medijski vrlo popraćene incidente. Prvi prijavljeni napad na Tapolu dogodio se u junu 2000, nakon zabrane približavanja, koju je Nykänen dobio. Godine 2004. Nykänen je uvjetno osuđen za novi napad na Tapolu. Već je bio optužen da ju je napao 2001, ali je optužba povučena jer je Tapola odlučila iskoristiti pravo na šutnju.

U septembru 2005, dok je bio na uvjetnoj slobodi zbog drugog napada, Nykänen je ponovo uhapšen četiri dana nakon što je izašao iz pritvora zbog još jednog napada na Tapolu. Osuđen je i 16. marta 2006. zatvoren na četiri mjeseca. Ubrzo nakon izlaska ubo je čovjeka u piceriji u Korpilahtiju. U ljeto 2009. Tapola (tada Tapola-Nykänen) predala je zahtjev za razvod braka 14. put, ali ga je otkazala.

Na Božić 2009. Nykänen je, navodno, povrijedio svoju suprugu nožem i pokušao je zadaviti pojasom kućnog mantila. Optužen je za pokušaj ubistva i pritvoren u policiji Tamperea, ali je pušten tri dana kasnije nakon što je optužba odbačena zbog nedovoljno dokaza. Dana 24. augusta 2010. Nykänen je osuđen za nanošenje teških tjelesnih povreda na 16 mjeseci zatvora i naređeno mu je da plati 5000 € kao kompenzaciju svojoj supruzi za bol i emocionalnu patnju te 3000 € za sudske troškove. U augustu 2010. Tapola je 15. put podnijela zahtjev za razvod braka.

Incident s napadom Dana 24. augusta 2004. Nykänen je uhapšen pod sumnjom na pokušaj ubistva porodičnog prijatelja nakon što je izgubio takmičenje u povlačenju prsta u Tottijärviju. U oktobru 2004. proglašen je krivim za teški napad i osuđen na 26 mjeseci zatvora. Budući da mu je to bila prva kazna, pušten je u septembru 2005.

Kao zabavljač mini|upright=0.7|Nykänen na nastupu 2010. Kad je Nykänenova sportska karijera bila na izmaku, grupa biznismena predložila je da se počne baviti pjevanjem. Njegov prvi album Yllätysten yö objavljen je 1992. i prodan je u više od 25.000 primjeraka. Postao je drugi olimpijski pobjednik nakon Tapija Rautavaare koji je imao zlatnu ploču u Finskoj. Njegov sljedeći album Samurai (1993) nije bio tako uspješan.

Krajem 1990-ih, zbog ozbiljnih finansijskih problema, Nykänen je radio kao striper u restoranu u gradu Järvenpää. Vlasnik restorana prekoren je zbog eksploatacije Nykänena. (video)

Godine 2002. Nykänen se vratio u pjevačke vode i objavio singl "Ehkä otin, ehkä en". Također je dao svoje ime marki jabukovače uz isti reklamni slogan. Godine 2006. objavio je treći studijski album Ehkä otin, ehkä en. Tokom većeg dijela muzičke karijere radio je s profesionalnim muzičarem Jussijem Niemijem. Nastupao je po Finskoj dva-tri puta sedmično s grupom "Samurai", koju je predvodio Niemi.

Mnogi Nykänenovi singlovi nazvani su po nekim njegovim (ne)slavnim izjavama, kao što su Elämä on laiffii ("Život je živjeti"), Jokainen tsäänssi on mahdollisuus ("Svaka je šansa mogućnost") i Ehkä otin, ehkä en ("Možda jesam [pio], možda nisam").

U novembru 2009. počeo je snimati vlastiti veb-serijal o kuhanju Mattihan se sopan keitti.

Smrt Nykänen je umro u svom domu u Lappeenranti, malo poslije ponoći 4. februara 2019. od iznenadnog napada bolesti. Ranije te večeri žalio se na vrtoglavicu i mučninu. Manje od tri mjeseca prije toga dijagnosticirana mu je šećerna bolest. Kako je izviješteno, nije se pridržavao ishrane preporučene dijabetičarima i nastavio je konzumirati alkohol. Vijest o njegovoj smrti prenijeli su mediji i u Finskoj i u svijetu, a mnogi skijaši-skakači iz njegovog vremena odali su mu počast. Iza njega su ostali supruga i troje djece, dvoje iz prethodnih brakova i jedno vanbračno. U maju 2019. njegove sestre potvrdile su da su uzrok smrti bili pankreatitis i upala pluća.

U popularnoj kulturi Godine 1988. Sjeverna Koreja izdala je poštansku marku s Nykänenom u letu. Švedski glumac Edvin Endre glumio je Nykänena u britanskom biografskom sportskom filmu Eddie Orao 2016.

Diskografija Yllätysten yö (1992) Samurai (1993) Ehkä otin, ehkä en (2006)

Biografije

Film o Nykänenovom životu, nazvan jednostavno Matti, snimljen je 2006, a Nykänena je odglumio finski glumac Jasper Pääkkönen. Film se fokusirao na Nykänenov život van skijaških skokova.

Knjige Matti Nykänen, Päivi Ainasoja i Manu Syrjänen: Mattihan se sopan keitti (2007) Juha-Veli Jokinen: Missä me ollaan ja oonko mäkin siellä (2007) Juha-Veli Jokinen: Elämä on laiffii (2006) Kai Merilä: Matin ja minun rankka reissu (2005) Egon Theiner: Grüsse aus der Hölle (2004) (verzija na engleskom Greetings from Hell objavljena je u januaru 2006) Antero Kujala: Voittohyppy (1999) Antti Arve: Matti Nykänen Maailman paras (1988) Kari Kyheröinen and Hannu Miettinen: Takalaudasta täysillä: Matti Nykäsen tie maailmanhuipulle (1984) Juha-Veli Jokinen: Myötä- ja vastamäessä (2010)

Rezultati u Svjetskom kupu Postolja Na pobjedničkom postolju stajao je 76 puta (dijeli peto mjesto svih vremena s Thomasom Morgensternom), od čega je 46 pobjeda. Drugi je bio 22 puta, a treći osam puta. Najviše puta na postolje se plasirao na takmičenjima u Lahtiju (12).