Bosnali Ahmed-agina biblioteka bila je biblioteka i javna predavaonica (dershana) u Mostaru, osnovana sredinom 17. vijeka kao dio vakufa osmanskog dvorskog age Bosnalı Ahmed-age, sina Alijinog. Smatra se jednom od značajnijih bibliotečkih zbirki osmanskog perioda u Hercegovini. Biblioteka je nastala 1653, kada je Ahmed-aga uvakufio zbirku rukopisnih knjiga za potrebe obrazovanja i javnih predavanja u Mostaru. Ahmed-aga, poznat i kao Darüssaade-aga ili kizlar-aga, bio je osmanski dvorski službenik bosanskog porijekla koji je karijeru započeo kao dvorski paž na sultanovom dvoru u Istanbulu, a završio kao glavni aga na Enderunu. U historiografiji se navodi da je stradao 1656. tokom događaja poznatog kao Çınar Vakası (″Događaj kod platana″). Pokopan je na groblju u kvartu Hajdarpaša u Istanbulu.
Osnivanje i vakuf
Vakufnama Ahmed-age sačuvana je u arhivu Topkapi saraja u Istanbulu u rukopisnoj knjizi vakufnama. Knjiga sadrži 55 listova, pisanih krupnim osmansko turskim jezikom u devet redova po stranici, a u njoj se nalaze tri vakufname. Prva vakufnama uglavnom sadrži podatke o Ahmed-aginim vakufima u središtu Istanbula, dok druge dvije predstavljaju dopune postojećih vakufa i donose izmjene u načinu i uslovima funkcionisanja vakufskih objekata. Najobimnija je treća vakufnama, datirana u prvoj dekadi mjeseca muharema 1064. po hidžri, odnosno u periodu između 22. novembra i 1. decembra 1653. U dokumentu su navedeni vakufski objekti u Istanbulu i Mostaru, kao i odredbe o upravljanju i funkcioniranju vakufa.
Prema sadržaju vakufname, Ahmed-aga je u Mostaru kupio i uvakufio objekat namijenjen javnim predavanjima iz različitih naučnih oblasti. U dokumentu se ova ustanova naziva dershanom i medresom, a prema savremenim istraživanjima predstavljala je vrstu buk'a medrese, obrazovne ustanove nižeg ranga između osnovnog i srednjeg obrazovanja.
Vakif je odredio da predavanja pohađa trideset mostarskih imama radi stručnog usavršavanja. Predavanja su održavana četiri dana sedmično: subotom, nedjeljom, srijedom i četvrtkom.
Za prvog predavača imenovan je mostarski muftija Hadži Ali-efendija, poznat i kao Ali Kafi-efendija Nevesinjac, učenjak specijalizovan za kur’anske i hadiske discipline. Nakon njegove smrti 1653. na mjesto muderrisa postavljen je Ali Kešfi-efendija Mostarac.
Bibliotečki fond
Ahmed-aga je za potrebe medrese uvakufio oko 70 rukopisnih kodeksa sa ukupno 79 djela i 30 džuzova Kur’ana. Za nabavku knjiga izdvojeno je 220.000 akči od ukupno 2.181.760 akči namijenjenih vakufu.
Fond biblioteke obuhvatao je djela iz brojnih oblasti, uključujući:
filologiju, leksikografiju, književnost, historiju, zoologiju, medicinu, logiku, pedagogiju, islamske vjerske nauke, etiku i tesavuf.
Među djelima su se nalazili komentari Kur’ana, hadiske zbirke, pravna literatura hanefijske škole, filozofska i logička djela, kao i poznata književna ostvarenja perzijske i osmanske književnosti, uključujući djela Dželaludina Rumija, Saadija Širazija i Molla Džamija.
Vakufnama detaljno reguliše način korištenja bibliotečkog fonda. Knjige su bile namijenjene prvenstveno imamima i polaznicima predavanja, a bilo je zabranjeno njihovo iznošenje na drugo mjesto. Dokument također predviđa sredstva za popravku rukopisa i nabavku novih knjiga.
Bibliotekarstvo
Vakufnama Ahmed-age predstavlja jedan od najstarijih poznatih izvora o organizovanom bibliotekarstvu u Mostaru tokom osmanskog perioda. U dokumentu se izričito spominje funkcija bibliotekara (hâfız-ı kütüb), kojem je određena dnevna naknada za čuvanje fonda.
Pored bibliotekara, vakufnamom su regulisane i dužnosti mutevelije, pisara i vratara ustanove.
Sudbina rukopisne zbirke
Nakon gašenja hercegovačkih medresa dio rukopisnog fonda prenesen je u Karađoz-begovu medresu u Mostaru, a potom sredinom 20. vijeka u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu. Danas se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci čuva 51 rukopisni kodeks iz fonda Ahmed-agine medrese u Mostaru.
Značaj
Bosnali Ahmed-agina biblioteka predstavlja značajno svjedočanstvo razvoja obrazovanja, vakufske kulture i rukopisnih zbirki u Mostaru tokom osmanskog perioda. Tematska raznovrsnost fonda ukazuje na razvijenu intelektualnu i obrazovnu tradiciju Mostara u 17. vijeku, kao i na povezanost lokalnih učenjaka sa širim osmanskim naučnim i književnim krugovima.
Reference
Kategorija:Biblioteke u Bosni i Hercegovini Kategorija:Građevine u Mostaru