thumb|right|Bolest imunskog kompleksa Imunski kompleks, koji se ponekad naziva i kompleks antigen-antitijelo, je molekula koja je formirana iz integralnog vezanja antitijela za rastvorljivi antigen. Vezani antigen i antitijelo deluju kao jedinstven objekt, djelotvorni antigeni sa specifičnim epitopom. Nakon reakcije antigen-antitijelo, imunski kompleksi mogu biti podložni bilo kojem od niza odgovora, uključujući odlaganje komplementa taloženje, opsonizaciju, fagocitozu ili procesuiranje pomoću proteaza. Eritrociti, noseći CR1–receptore na svojoj površini, mogu vezati imunske komplekse obložene C3b i prenijeti ih na fagocite, uglavnom u jetru i slezenu i vratiti se u opću cirkulaciju.
Imunski kompleksi mogu i sami prouzrokovati bolest ako se talože u organe, naprimjer, u određenim oblicima vaskulitisa. Ovo je treći oblik preosjetljivosti u Gell-Coombsovoj klasifikaciji, nazvan prekomjerna osjetljivost tipa III. Takva preosjetljivost koja napreduje u bolesna stanja proizvodi imunološki složene bolesti.
Odlaganje imunskog kompleksa prepoznatljivo je obilježje nekoliko autoimunih bolesti, uključujući sistemski eritematozni lupus, krioglobulinemiju, reumatoidni artritis, sklerodermu i Sjögrenov sindrom.
Funkcije
Regulacija proizvodnje antitijela Imuni kompleksi mogu imati važnu ulogu u regulaciji proizvodnje antitijela. B-limfociti na svojoj površini izražavaju B-stanične receptore (BCR), a vezivanje antigena za te receptore pokreće signalni niz koji dovodi do njihove aktivacije. Osim toga, B-limfociti izražavaju i FcγRIIb receptore, receptore niske afiniteta specifične za konstantni dio IgG molekula.
IgG imuni kompleksi predstavljaju ligande za ove receptore, a njihovo vezivanje može inducirati apoptozu, odnosno programiranu staničnu smrt. Nakon aktivacije, B-limfociti se diferenciraju u plazma-stanice i prestaju izražavati BCR, ali nastavljaju izražavati FcγRIIb. Na taj način IgG imuni kompleksi putem negativne povratne sprege reguliraju proizvodnju IgG-a i sprječavaju njegovu nekontroliranu sintezu.
Aktivacija dendritičnih stanica i makrofaga Imuni kompleksi, posebno oni koji sadrže IgG, imaju značajnu ulogu u aktivaciji i regulaciji fagocita, uključujući dendritične stanice i makrofage. Pokazano je da imuni kompleksi učinkovitije potiču sazrijevanje dendritičnih stanica nego sam antigen.
Zbog niskog afiniteta mnogih FcγR receptora za pojedinačne IgG molekule, samo imuni kompleksi, a ne pojedinačna antitijela, mogu pokrenuti signalne kaskade ovih receptora. U poređenju s vezivanjem pojedinačnih antitijela, vezivanje imunih kompleksa za FcγR uzrokuje značajne promjene u internalizaciji i obradi antigena, sazrijevanju vezikula koje sadrže antigen te aktivaciji dendritičnih stanica i makrofaga.
Postoji više klasa makrofaga i dendritičnih stanica koje izražavaju različite FcγR receptore, s različitim afinitetima prema pojedinačnim antitijelima i imunim kompleksima. To omogućava precizno prilagođavanje imunološkog odgovora, kao i regulaciju razine IgG-a. Različiti FcγR receptori aktiviraju različite signalne puteve koji mogu imati aktivacijski ili inhibitorni učinak na stanicu.
Vezivanje imunog kompleksa za membranski receptor dendritične stanice i njegova internalizacija pokreću proces prezentacije antigena, što omogućava aktivaciju T-limfocita. Na taj način imuni kompleksi pospješuju T-stanični imuni odgovor.
Eliminacija opsoniziranih imunih kompleksa Aktivacija FcγR receptora tipa I pokreće niz reakcija koje dovode do eliminacije ciljeva opsoniziranih IgG-om. FcγR tipa I su receptori za konstantni dio IgG-a koji se vežu za IgG imune komplekse i omogućavaju njihovo uklanjanje.
Imuni kompleksi se istovremeno vežu za više FcγR tipa I receptora, koji se potom grupiraju na površini stanice i aktiviraju signalni put posredovan ITAM motivom. Iako i aktivacijski i inhibitorni FcγR tipa I mogu sudjelovati u fagocitozi, internalizacija IgG-opsoniziranih ciljeva putem aktivacijskih FcγR receptora znatno je učinkovitija.
ITAM motiv sastoji se od tirozina odvojenog od leucina ili izoleucina s dva druga aminokiselinska ostatka te se nalazi u citoplazmatskom dijelu receptora. Nakon grupiranja receptora posredovanog IgG imunim kompleksima, ITAM se fosforilira uslijed umrežavanja FcγR receptora. Ova fosforilacija pokreće proinflamatorne signalne puteve koji dovode do stanične aktivacije i, konačno, do eliminacije opsoniziranog imunog kompleksa.
Također pogledajte Antigen Antitijelo
Reference
Vanjski linkovi
Kategorija:Imunologija Kategorija:Imunološki sistem