Аlnilam (, Orionis) je centralna zvijezda Orionovog pojasa u ekvatorijalnom sazviježđu Oriona i nalazi se između Mintake i Alnitake. Ima Bayerovu oznaku ε Orionis, koja je latinizirana u Epsilon Orionis i skraćeno Epsilon Ori ili ε Ori. Ovo je masivna, plava supergigantska zvijezda tipa B, udaljena nekih 1.200 svjetlosnih godina. Iako je duplo udaljenija od sunca u odnosu na Mintaku i Alnitaku, druge dvije zvijezde iz Orionovog pojasa, jednakog je sjaja na nebu. Procjenjuje se da je oko 419.600 puta sjajniji od Sunca i 40 puta masivniji. Alnilam brzo gubi masu, kao posljedica svoje veličine, te joj je do kraja životnog ciklusa preostalo još približno oko 4 miliona godina.
Posmatranje thumb|lijevo|Alnilam je srednja i najsjajnija među tri zvijezde Orionovog pojasa. To je 29. najsjajnija zvijezda na nebu (četvrta najsjajnija u Orionu) i plavi je supergigant. Zajedno sa Mintakom i Alnitakom, tri zvijezde čine Orionov pojas, poznat po mnogim imenima u mnogim drevnim kulturama. Alnilam je srednja zvijezda pojasa.
Od 1943. godine, spektar ove zvijezde služi kao jedna od stabilnih referentnih tačaka po kojima se klasifikuju druge zvijezde, za spektralnu klasu B0Ia Morgan, W. W.; Keenan, Philip C.; Kellman, Edith (1943). "An Atlas of Stellar Spectra" (PDF). Astrophysical Monographs. 152 (3849): 147. Bibcode:1943Natur.152..147.. doi:10.1038/152147a0. S2CID 4109100.. Iako spektar pokazuje varijacije, posebno u H-alfa apsorpcionim linijama, ovo se smatra tipičnim za ovaj tip sjajnog vrućeg supergiganta Puebla, R.E.; Hillier, D.J.; Zsargó, J.; Cohen, D.H.; Leutenegger, M.A. (2015). "X-ray, UV and optical analysis of supergiants: ϵ Ori". Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. 456 (3): 2907–2936. arXiv:1511.09365. Bibcode:2016MNRAS.456.2907P. doi:10.1093/mnras/stv2783. S2CID 7887625.. Također je jedna od 58 zvijezda koje se koriste u nebeskoj navigaciji. Na najvišoj je tački na nebu oko ponoći 15. decembra.
Blago varira od magnitude 1,64 do 1,74, bez jasnog perioda i klasifikovana je kao α Cygni promjenjiva. Njegov spektar također varira, vjerovatno zbog nepredvidivih promjena u gubitku mase sa površine.
Fizičke karakteristike Procjene Alnilamovih karakteristika variraju. Searle i drugi, koristeći CMFGEN kod za analizu spektra 2008., izračunali su luminoznost od 537.000 L☉, efektivnu temperaturu od 27.500 ± 100 K i radijus od 32.4 ± 0.75 R☉ Searle, S. C.; Prinja, R. K.; Massa, D.; Ryans, R. (2008). "Quantitative studies of the optical and UV spectra of Galactic early B supergiants. I. Fundamental parameters". Astronomy and Astrophysics. 481 (3): 777–97. arXiv:0801.4289. Bibcode:2008A&A...481..777S. . Analiza spektra i starosti članova Orion OB1 grupe daje masu 34,6 puta veću od Sunca (40,8 M☉ na glavnoj sekvenci) i starost od 5,7 miliona godina Voss, R.; Diehl, R.; Vink, J. S.; Hartmann, D. H. (2010). "Probing the evolving massive star population in Orion with kinematic and radioactive tracers". Astronomy and Astrophysics. 520: 10. arXiv:1005.3827. Bibcode:2010A&A...520A..51V. doi:10.1051/0004-6361/201014408. S2CID 38599952. A51..
Novija detaljna analiza Alnilama na više opsega talasnih dužina dala je veoma visoku procjenu osvijetljenosti, radijusa i mase, uz pretpostavku da je udaljenost od 606 parseka predložena novom redukcijom Hipparcos van Leeuwen, F. (November 2007). "Validation of the new Hipparcos reduction". Astronomy & Astrophysics. 474 (2): 653–664. arXiv:0708.1752. Bibcode:2007A&A...474..653V. doi:10.1051/0004-6361:20078357. S2CID 18759600.. Usvajanje veće paralakse iz originalne Hipparcosove redukcije daje udaljenost od 412 parseka Perryman, M. A. C.; Lindegren, L.; Kovalevsky, J.; Hoeg, E.; Bastian, U.; Bernacca, P. L.; Crézé, M.; Donati, F.; Grenon, M.; Grewing, M.; Van Leeuwen, F.; Van Der Marel, H.; Mignard, F.; Murray, C. A.; Le Poole, R. S.; Schrijver, H.; Turon, C.; Arenou, F.; Froeschlé, M.; Petersen, C. S. (1997). "The HIPPARCOS Catalogue". Astronomy and Astrophysics. 323: L49. Bibcode:1997A&A...323L..49P. i fizičke parametre koji su u skladu s ranijim publikacijama. Svjetlost od 832.000 L☉ i masa od 64,5 M☉ na 606 parseka je najveća ikada izvedena za ovu zvijezdu. Koristeći unaprijed izračunate modele, studija iz 2020. godine otkrila je manje vrijednosti za osvjetljenje (420 000 L☉), poluprečnik (30,61 R☉) i masu (40 M☉) Zsargó, J.; Fierro-Santillán, C. R.; Klapp, J.; Arrieta, A.; Arias, L.; Valencia, J. M.; Sigalotti, L. Di G.; Hareter, M.; Puebla, R. E. (2020-11-01), "Creating and using large grids of precalculated model atmospheres for a rapid analysis of stellar spectra", Astronomy and Astrophysics, 643: A88, arXiv:2009.10879, Bibcode:2020A&A...643A..88Z, doi:10.1051/0004-6361/202038066, ISSN 0004-6361. Drugi spektroskopski modul udaljenosti od 7,79 implicira udaljenost od 361 parseka Oplištilová, A.; Mayer, P.; Harmanec, P.; Brož, M.; Pigulski, A.; Božić, H.; Zasche, P.; Šlechta, M.; Pablo, H.; Kołaczek-Szymański, P. A.; Moffat, A. F. J.; Lovekin, C. C.; Wade, G. A.; Zwintz, K.; Popowicz, A.; Weiss, W. W. (2023). "Spectrum of the secondary component and new orbital elements of the massive triple star δ Ori A". Astronomy and Astrophysics. 672: A31. arXiv:2301.10290. Bibcode:2023A&A...672A..31O. .
Alnilamov relativno jednostavan spektar učinio ga je korisnim za proučavanje međuzvjezdanog medija. U narednih milion godina ova zvijezda se može pretvoriti u Wolf-Rayetovu zvijezdu i eksplodirati kao supernova. Alnilamova velika masa znači da zbog velikog gubitka mase, on neće postati crveni supergigant Humphreys, Roberta M.; Helmel, Greta; Jones, Terry J.; Gordon, Michael S. (2020-09-01). "Exploring the Mass-loss Histories of the Red Supergiants*". The Astronomical Journal. 160 (3): 145. arXiv:2008.01108. Bibcode:2020AJ....160..145H. doi:10.3847/1538-3881/abab15. ISSN 0004-6256., i vjerovatno će ostaviti crnu rupu umjesto neutronske zvijezde. Okružen je molekularnim oblakom, NGC 1990, koji osvjetljava da bi napravio refleksijsku maglu. Njegovi zvjezdani vjetrovi mogu dostići i do 2.000 km/s, zbog čega gubi masu oko 20 miliona puta brže od Sunca Crowther, P. A.; Lennon, D. J.; Walborn, N. R. (January 2006). "Physical parameters and wind properties of galactic early B supergiants". Astronomy & Astrophysics. 446 (1): 279–293. arXiv:astro-ph/0509436. Bibcode:2006A&A...446..279C. doi:10.1051/0004-6361:20053685. S2CID 18815761..
Nomenklatura i historija ε Orionis je Bayerova oznaka ove zvijezde, a 46 Orionis njena Flamsteed oznaka.
Tradicionalno ime Alnilam potiče od arapskog النظام al-niẓām 'aranžman/niz (bisera)'. Povezani izgovori su Alnihan i Alnitam Allen, Richard Hinckley (1936). Star-names and their meanings. pp. 314–315.: sve tri varijante su očigledno greške u transliteraciji ili greške u kopiranju, prva je možda zbog zabune sa النيلم al-nilam 'safir' Knobel, E. B. (September 1909). "The name of epsilon Orionis". The Observatory. 32: 357. Bibcode:1909Obs....32..357K.. 2016. godine Međunarodna astronomska unija organizirala je Radnu grupu za imena zvijezda (WGSN) za katalogizaciju i standardizaciju vlastitih imena zvijezda. Prvi bilten WGSN-a iz jula 2016. uključivao je tabelu prve dvije grupe imena koje je odobrio WGSN; koji je uključivao ime Alnilam za ovu zvijezdu. Sada je tako uneseno u IAU katalog imena zvijezda.
Orionov pojas Tri zvijezde u pojasu bile su zajedno poznate pod mnogim imenima u mnogim kulturama. Arapski termini uključuju Al Nijād („pojas“), Al Nasak („Linija“), Al Alkāt („Zlatna zrna ili orasi“) i, na modernom arapskom, Al Mīzān al H•akk („Poluga precizne vage“ '). U kineskoj mitologiji, oni su također bili poznati kao poluga vage Allen, Richard Hinckley (1936). Star-names and their meanings. pp. 314–315..
Na kineskom, 參宿 (Shēn Sù), što znači Tri zvijezde (asterizam), odnosi se na asterizam koji se sastoji od Alnilama, Alnitaka i Mintake (Orionov pojas), a kasnije su uvršteni Betelgez, Belatriks, Saif i Rigel (in Chinese) 中國星座神話, written by 陳久金. Published by 台灣書房出版有限公司, 2005, ISBN 978-986-7332-25-7.. Shodno tome, kineski naziv za Alnilam je 參宿二 (Shēn Sù èr, engleski: Druga zvijezda od tri zvijezde) (in Chinese) AEEA (Activities of Exhibition and Education in Astronomy) 天文教育資訊網 2006 年 5 月 25 日. To je jedna od zapadnih vila Bijelog tigra.
Reference
Kategorija:Orion (sazviježđe) Kategorija:Bayerovi objekti Kategorija:Flamsteedovi objekti Kategorija:Zvijezde