desno|mini|200px| Zastava Markiškog otočja desno|mini|270px|Geografsi položaj otočja Markisko otočje () je grupa od 15 otoka, otočića i grebenova u Pacifiku, u Francuskoj Polineziji. To je najosamljenije pacifičko otočje, na 6.500 km zapadno od Australije i 5.500 km sjeveroistočno od Kalifornije. Glavni otoci su Nuku Hiva, Ua Pu, Ua Huka, Hiva Oa i Fatu Hiva.
Ovaj arhipelag jedan je od pet administrativnih posjeda Francuske Polinezije. Glavni grad je naselje Taiohae na otoku Nuku Hiva.
Markizi se nalaze na geografskoj poziciji 9.7812° S, 139.0817° W.Communes des Îles Marquises Allen, Melinda S. and McAlister, Andrew J., 2010, "The Hakaea Beach Site, Marquesan colonisation, and Models of East Polynesian Settlement" Archaeology in Oceania, Vol. 45, p. 54-65.
Otočje thumb|300px|Hiva Oa.
Sjeverni Markizi thumb|300px|Vodopad Hakaui na otoku Nuku Hiva. Eiao Hatutu Motu Iti Motu Oa Motu One Nuku Hiva Ua Huka Ua Pou
Južni Markizi Fatu Hiva Fatu Huku Hiva Oa Moho Tani Motu Nao Tahuata Terihi
Grebeni Postoji takođe i niz vrhova podmorskih planina (grebenova) ili plićaka, koji se nalaze prvenstveno na području sjeveru arhipelaga. Među tim su: Clark Bank Hinakura Bank Lawson Bank Bank Jean Goguel
Demografija Markisko otočje, na popisu 2017., imalo je ukupno 9.346 stalnih stanovnika.
Površina broj stanovnika na otocima, 2012. Nuku-Hiva (388 km2) 2.966 Ua-Pou (106 km2) 2.173 Ua-Huka (83 km2) 621 Hiva-Oa (327 km2) 2.190 Tahuata (61 km2) 703 Fatu-Hiva (85 km2) 611 Ukupno (1.049 km2) 9.264
1799 1853 1863 1872 1883 1892 1902 1911 1921 1926 1931 1936 50.000 do100.000 11.900 8.650 6.045 5.576 4.445 3.963 3.116 2.300 2.255 2.283 2.400 1946 1956 1962 1971 1977 1983 1988 1996 2002 2007 2012 2017 2.976 4.165 4.838 5.593 5.419 6,548 7,358 8,064 8,548 8,632 9.264 9.346 Procjene i službeni podaci sa prošlog popisa stanovništvas.
Historija Otočje je otkrio španski istraživač Álvaro de Mendaña 1595., nazvavši ga Maquis po svom zaštitniku markizu od Cañete, ali se na njemu nije dugo zadržao. Krajem 18. stoljeća na otočje dolaze katolički misionari, koji pokrštavaju domoroce i zabranjuju patutiki (tetoviranje), pahu (bubnjeve), paepae (mjesta za žrtvovanje ljudi), domorodački jezik i plesove, kao pravljenje skulptura. Ipak, u drugoj 20. Stoljeća, misionar Hervé-Marie Le Cleac'h prevodi molitve na markiski, premienuje biskupiju i vraća zapljenjene umjetnine iz Francuske, oživljavajući tradiciju obrtništva i lokalnih običaja. Za vrijeme kolonizacije u Novom vijeku male boginje, sifilis i ospice smanjile su broj stanovnika za preko 90 %.
Također pogledajte Polinezija Pacifik Kolonijalizam
Reference
Dopunska literatura
Urmenyhazi, Attila. 2013 book publication: "Samoan & Marquesan Life in Oceania: a probing travelogue". - National Library of Australia, Bib ID: 6377055
Vanjski linkovi
Stevenson, Robert L. (1896), In the South Seas Official website Les îles Marquises en polynésie française Administrative divisions of the Marquesas Islands Effects of the 1946 Aleutian Tsunami on the Marquesas Is. Flora of the Marquesas Islands WorldAtlas.com's map of the Marquesas—includes most of the islands Sailing Schedule to the Marquesas Islands
Kategorija:Francuska Polinezija Kategorija:Markisko otočje