mini|250px|Moskovska trijumfalna kapija u Sankt Peterburgu sagrađena je u znak sjećanja na pobjedu Rusije u Rusko-turskom ratu 1828–1829. mini|250px|Teritorijalne promjene od Jedrenskog mira 1829.H. E. Stier (dir): Grosser Atlas zur Weltgeschichte, "Westermann", 1984, str. 134; .
Jedrenski mir jest mirovni sporazum kojim je okončan Rusko-turski rat 1828–1829. Potpisan je u Jedrenu (danas Edirne) 14. septembra 1829. između Ruske Imperije i Osmanskog Carstva. Njegovi uvjeti favorizirali su Rusku Imperiju, koja je dobila pristup ušću Dunava te novu teritoriju na Crnom moru, a Osmansko Carstvo moralo je dati autonomiju Kneževini Srbiji, koja je osnovana nakon Drugog srpskog ustanka, na osnovama Bukureštanskog mira iz 1812, kao i Grčkoj.
S ruske strane sporazum su potpisali grof Aleksej Fjodorovič Orlov i Fjodor Palen, a s osmanlijske Abdulkadir-beg i Mehmed Sadik-efendija.
Osmansko Carstvo dalo je Ruskoj Imperiji pristup tvrđavama Ahalcihe i Ahalkalaki u Gruziji. Sultan je priznao rusko posjedovanje Gruzije (s Imeretijom, Mingrelijom, Gurijom) te Jerevanskog i Nahičevanskog kanata, koje je caru ustupila Perzija Turkmenčajskim mirom godinu ranije. Također su otvoreni Dardaneli za sva trgovačka plovila, omogućivši tako trgovinu žitaricama, stokom i drvom. Međutim, tek je Hunkar-iskelesijskim sporazumom (1833) konačno riješeno pitanje turskih moreuza između ta dva carstva.
Jedrenskim mirom Ruskoj Imperiji dozvoljeno je da okupira Moldaviju i Vlašku dok Osmansko Carstvo ne plati veliku odštetu; ta odšteta kasnije je dosta smanjena nakon potpisivanja Hunkar-iskelesijskog sporazuma.Bilješka 285 u: Collected Works of Karl Marx and Frederick Engels: Volume 12 (Sabrana djela Karla Marxa i Friedricha Engelsa: tom 12), International Publishers, New York, 1979, str. 678. Također je utvrđena granica između Osmanskog Carstva i Vlaške na talvegu Dunava, predajući Vlaškoj vlast nad rajama Turnu, Giurgiu i Brăila.Constantin Giurescu, Istoria Românilor, Bukurešt, 1938.Nicolae Iorga, Istoria Românilor, Bukurešt, 1934.
Glavne odredbe sporazuma su bile: Kao znak priznanja Londonskog mira, prihvaćena je nezavisnost Grčke ili autonomija pod osmanlijskim sizerenstvom. Osmansko Carstvo zadržalo je nominalno sizerenstvo nad Moldavijom i Vlaškom, ali su one praktično bile nezavisne. Ruska Imperija preuzela je kontrolu nad gradovima Anape i Poti u Maloj Aziji. Ruski trgovci u Osmanskom Carstvu stavljeni su pod jurisdikciju ruskog ambasadora.
Također pogledajte Internacionalizacija Dunava Londonski mir (1827)
Reference
Dodatna literatura Anderson, M. S. The Eastern Question, 1774-1923: A Study in International Relations (1966) na internetu Ciachir, Nicolae, "The Adrianople Treaty (1829) and Its European Implications" u: European Politics 1815–1848, "Routledge", 2017, str. 95–113. Kerner, Robert J, "IV. Russia's New Policy in the near East after the Peace of Adrianople; Including the Text of the Protocol of 16 September 1829", Cambridge Historical Journal 5.3, 1937, str. 280–290. Šedivý, Miroslav, "From Adrianople to Münchengrätz: Metternich, Russia, and the Eastern Question 1829–33", International History Review 33.2, 2011, str. 205–233.
Kategorija:1829. u Evropi Kategorija:1829. u Osmanskom Carstvu Kategorija:Edirne Kategorija:Historija Moldavije Kategorija:Historija Vlaške Jedrene 1829. Jedrene 1829. Kategorija:Osmansko-ruski sporazumi Kategorija:Rusko-turski ratovi Jedrene Jedrene 1829. Kategorija:1829. u Ruskoj Imperiji Kategorija:Historijski dokumenti