Beriasij – u geološkoj vremenskoj skali – jest geološko doba/stratigrafski stadij rane ili donje krede. To je najstariji dio ukupne krede. Imao je vremenski raspon između prije 145,0 ± 4,0 i 139,8 ± 3,0 miliona godina. Počeo je poslije titonija (dio jure), a iza njega slijedio je valanginij.
Stratigrafske definicije Beriasij je u naučnu literaturu uveo Henri Coquand, 1869. Imenovao ga je po selu Berrias u departmanu Ardèche u Francuskoj. Formacija Purbeck je dio beriasijskog doba. Zapravo, prve stijene koje su opisane u ovom dobu bile su ležišta engleske formacije Purbeck, nazvane purbekij koji je imenovao Alexandre Brongniart, 1829, nakon opisa koji su dali Henry De la Beche, William Buckland, Thomas Webster i William Henry Fitton.
Baza beriasija, koja je ujedno i kredni sistem, tradicijski je postavljena pri prvom pojavljivanju fosila amonitne vrste Berriasella jacobi. Ova vrsta ima stratigrafski problematično i geografski ograničeno rasprostranjenje. Međunarodni pododbor za stratigrafiju krede (ISCS) iz IUGS, aktivno je razmatrao globalni referentni profil (GSSP) za beriasij. Beriasijska radna grupa ISCS-a detaljno je proučavala i uvjete niza ostalih lokalnih kandidata koji su se prijavili (Meksiko, Ukrajina, Tunis, Irak i ruski daleki istok).
Upotrijebljeno je nekoliko markera kako bi se pročistile korelacije i radilo na definiranju baze za beriasij. Tu spadaju karbonatni nanofosili, kao što su Nannoconus, kalpionelide, amoniti, palinološki podaci i magnetostratigrafija, posebno magnetozona M19n. Kalibracija ovih markera, posebno Nannoconus steinmannii minor, N. kamptneri minor i Calpionella alpina, unutar precizno fiksiranih magnetozona, omogućuju veću preciznost u pokušaju da se utvrdi najbolji položaj za granicu. U junu 2016, za beriasij je radna grupa izglasala da je Calpionella alpina primarni pokazatelj baze ovog stadija. U maju 2019, GSSP za beriasij izabran je glasanjem beriasijski WG u ISCS: to je profil Tré Maroua u slivu Vocontian (Hautes Alpe, Francuska)
U zapadnom dijelu tetiskog domena, beriasij ima četiri amonitne biozone, od vrha do dna (najnovije do najranije): Thurmanniceras otopeta Subthurmannia boissieri Tirnovella occitanica Berriasella jacobi / Pseudosubplanites grandis
Palaeontologija Ptice (ptičje theropoda) Gallornis Wyleyia
Choristodera Crocodylomorpha (Ne-Thalattosuchia) thumb|left|200px|Goniopholis Goniopholis Lisboasaurus Theriosuchus
Mammalia Albionbaatar Bolodon Ecprepaulax Gerhardodon Iberodon
†Ornithischians thumb|150px|left|Echinodon thumb|150px|left|Hylaeosaurus thumb|150px|left|Owenodon thumb|left|150px|Valdosaurus EchinodonDating uncertain. Hylaeosaurus OwenodonDating uncertain. Paranthodon Valdosaurus
†Pterosauria thumb||200px|left|Plataleorhynchus Amblydectes PalaeocursornisOnly known from this stage. Plataleorhynchus
†Sauropoda
thumb|150px|left|Pelorosaurus Algoasaurus Galvesaurus Pelorosaurus Turiasaurus Xenoposeidon
†Thalattosuchia Dakosaurus andiniensis Geosaurus Machimosaurus
†Theropoda (neptičje) thumb|200px|left|Dromaeosauroides Dromaeosauroides Embasaurus Nuthetes Siamotyrannus
Reference
Dopunska literatura Gradstein, F.M.; Ogg, J.G. & Smith, A.G. (2004): A Geologic Time Scale 2004, Cambridge University Press.
Vanjski linkovi GeoWhen Database - Berriasian Jurassic-Cretaceous timescale, at the website of the subcommission for stratigraphic information of the ICS Stratigraphic chart of the Lower Cretaceous, at the website of Norges Network of offshore records of geology and stratigraphy
* 01 Kategorija: Geološke epohe Kategorija:Geohronologija Kategorija:Historijska geologija Kategorija:Paleontologija