Centralna banka, rezervna banka, nacionalna banka ili monetarna vlast je institucija koja upravlja monetarnom politikom zemlje ili monetarne unije.Compare:Uittenbogaard, Roland (2014). Evolution of Central Banking?: De Nederlandsche Bank 1814–1852. Cham (Switzerland): Springer. p. 4. ISBN 9783319106175. Archived from the original on 1 July 2023. Retrieved 3 February 2019. "Although it is difficult to define central banking, ... a functional definition is most useful. ... Capie et al. (1994) define a central bank as the government's bank, the monopoly note issuer and lender of last resort." Ona je središnja monetarna ustanova u nekoj državi i za razliku od komercijalne banke, ima monopol emisije novca i vrijednosnih papira (povećanjem monetarne baze). Mnoge centralne banke također imaju nadzorne ili regulatorne ovlasti kako bi osigurale stabilnost komercijalnih banaka u svojoj jurisdikciji, spriječile naglo masovno podizanje gotovinskih pologa i, u nekim slučajevima, provele politike o zaštiti finansijskih potrošača i protiv bankarskih prevara, pranja novca ili finansiranja terorizma. Centralne banke igraju ključnu ulogu u makroekonomskom predviđanju, što je neophodno za vođenje odluka monetarne politike, posebno u vrijeme ekonomskih turbulencija.Lucia, Alessi; Eric, Ghysels; Luca, norante; Richard, Peach; Simon, Potter (2014). "Central Bank Macroeconomic Forecasting During the Global Financial Crisis: The European Central Bank and Federal Reserve Bank of New York Experiences". Journal of Business & Economic Statistics. 32 (4): 483–500. doi:10.1080/07350015.2014.959124. hdl:10419/154121.

Centralne banke u većini razvijenih zemalja obično su uspostavljene tako da budu institucionalno nezavisne od političkog uplitanja, iako vlade obično imaju prava upravljanja nad njima, zakonodavna tijela vrše nadzor, a centralne banke često pokazuju osjetljivost na politiku.David Fielding, "Fiscal and Monetary Policies in Developing Countries" in The New Palgrave Dictionary of Economics (Springer, 2016), p. 405.pel, Emmanuel (November 2007). "1". Central Banking Systems Compared: The ECB, The Pre-Euro Bundesbank and the Federal Reserve System. Routledge. p. 14. ISBN 978-0415459228.

Uglavnom svaka zemlja ima samo jednu takvu banku. Na primjer, u Bosni i Hercegovini to je Centralna banka Bosne i Hercegovine, a u Evropskoj uniji Evropska centralna banka (ECB). Međutim, u pojedinim zemljama, poput SAD-a ili Kanade, postoji više takvih banaka, ali su sve okupljene u jednu grupaciju i zajedno čine FED, sistem federalnih rezervi.

Definicija Pojam centralnih banaka kao zasebne kategorije od ostalih banaka pojavljivao se postepeno i u potpunosti se učvrstio tek u XX vijeku. Nakon Prvog svjetskog rata, vodeći centralni bankari Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država, Montagu Norman i Benjamin Strong, složili su se oko definicije centralna banka koja se uglavnom koristi i sada, nakon čega se centralne banke uglavnom razlikuju od drugih finansijskih institucija, osim u takozvanim jednoslojnim bankarskim sistemima poput mađarskog između 1950. i 1987. godine, gdje je Mađarska narodna banka djelovala zajedno s tri druge velike državne banke.Imre Lengyel (April 1994). "The Hungarian Banking System in Transition". GeoJournal. 32 (4): 381–391. Bibcode:1994GeoJo..32..381L. doi:10.1007/BF00807358. JSTOR 41146180. S2CID 150554109. Korištenje pojma centralne banke u ranijim periodima nije bilo ovako unificirano.

Autori imaju različita mišljenja o nastanku prvih centralnih banaka. Rasprostranjeno mišljenje u drugoj polovini XX vijeka bilo je da se Stockholms Banco (osnovana 1657), kao originalni izdavatelj novčanica, smatra najstarijom centralnom bankom i da je njen nasljednik, Sveriges Riksbank, najstarija centralna banka u kontinuiranom poslovanju, a Bank of England druga najstarija. Međutim, u novijim istraživanjima, izdavanje novčanica često se smatra samo jednom od nekoliko tehnika za obezbjeđivanje novca centralne banke, definirane kao finansijski novac (za razliku od robnog novca) najviše kvalitete. Prema toj definiciji, općinske banke kasnog srednjeg vijeka i ranog modernog perioda, kao što su Taula de canvi de Barcelona (osnovana 1401) ili Bank of Amsterdam (osnovana 1609), izdavale su novac u funkciji centralne banke i smatraju se ranim centralnim bankama.Ulrich Bindseil (2019). Central Banking before 1800: A Rehabilitation. Oxford University Press.

Naziv Ne postoji univerzalna terminologija za naziv centralne banke. Rane centralne banke često su bile jedine ili glavne formalne finansijske institucije u svojoj jurisdikciji i stoga su često nazivane "bankom" prema nazivu relevantnog grada ili države, npr. Banka Amsterdama, Banka Hamburga, Banka Engleske ili Wiener Stadtbank. Praksa imenovanja se potom razvijala kako je osnivano više centralnih banaka. Sam izraz "centralna banka" pojavio se tek početkom XIX vijeka, ali se u to vrijeme odnosio na sjedište banke s više poslovnica, a u tom smislu ga je i dalje koristio Walter Bagehot u svom značajnom eseju Lombard Street iz 1873. Tokom tog doba, ono što je danas poznato kao centralna banka često se nazivalo emisionom bankom (francuski: institut d'émission, njemački: Notenbank). Pozivanje na centralno bankarstvo u današnjem smislu postalo je široko rasprostranjeno tek početkom XX vijeka.

Nazivi pojedinačnih centralnih banaka uključuju, s referencama na datum kada je banka dobila sadašnji naziv: "Banka (zemlje)": npr. Banka Sjedinjenih Američkih Država (1791), Banka Francuske (1800), Banka Jave (1828), Banka Japana (1882), Banka Italije (1893), Banka Kine (1912), Banka Meksika (1925), Banka Kanade (1934), Banka Koreje (1950). Banka Engleske zadržala je svoj prvobitni naziv iz 1694. godine, iako su Zakon o uniji iz 1707. i Zakoni o uniji iz 1800. proširili njenu nadležnost na šire područje Ujedinjenog Kraljevstva. "Narodna banka" ili "Nacionalna banka": npr. Narodna banka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1920), potom preimenovana kao Narodna banka Federativne Narodne Republike Jugoslavije (1946) i na kraju Narodna banka Jugoslavije (1963)Narodna banka Srbije - Istorijat, Narodna banka Sjeverne Makedonije (1946) Nacionalna banka Belgije (1850), Bugarska narodna banka (1879), Švicarska narodna banka (1907), Nacionalna banka Poljske (1945), Nacionalna banka Ukrajine (1991). "Državna banka": npr. Državna banka Ruskog Carstva (1860), Državna banka Pakistana (1948), Državna banka Vijetnama (1951); također i bivše centralne banke komunističkih zemalja, npr. Državna banka SSSR-a (ili Gosbank, 1922) ili Državna banka Čehoslovačke (1950). "Narodna banka" koristi se od strane Narodne banke Kine. "Banka rezervi": u Federalnim rezervama SAD-a (1913) i kasnije britanskim kolonijama ili dominionima, npr. Južnoafrička banka rezervi (1921), Banka rezervi Novog Zelanda (1934), Banka rezervi Indije (1935), Banka rezervi Australije (1960), Banka rezervi Fidžija (1984) "Centralna banka": npr. Centralna banka Bosne i Hercegovine (1997), Centralna banka Kine (1924), Centralna banka Republike Turske (1930), Centralna banka Argentine (1935), Centralna banka Španije (1782), Centralna banka Irske (1943), Centralna banka Šri Lanke (1950), Centralna banka Paragvaja (1952), Centralna banka Brazila (1964), Centralna banka Rusije (1990), Evropska centralna banka (1998). "Monetarna uprava", npr. Monetarna uprava Singapura (1971), Monetarna uprava Maldiva (1981), Monetarna uprava Hong Konga (1993), Monetarna uprava Kajmanskih ostrva (1997). Saudijska monetarna uprava (osnovana 1952) preimenovana je u Saudijsku centralnu banku 2020. godine, ali i dalje koristi akronim SAMA.

U nekim slučajevima, naziv na lokalnom jeziku se koristi u praksi na engleskom jeziku, npr. Sveriges Riksbank (osnovana 1668, trenutni naziv u upotrebi od 1866), De Nederlandsche Bank (osnovana 1814), Deutsche Bundesbank (osnovana 1957) ili Bangko Sentral ng Pilipinas (osnovana 1993).

Neke komercijalne banke imaju nazive koji sugeriraju centralne banke, čak i ako to nisu: primjeri su Državna banka Indije i Centralna banka Indije, Nacionalna banka Grčke, Banco do Brasil, Nacionalna banka Pakistana, Banka Kine, Banka Kipra ili Banka Irske, kao i Deutsche Bank. Neke, ali ne sve ove institucije, preuzele su uloge centralnog bankarstva u prošlosti.

Historija Široka primjena centralnog bankarstva je prilično nedavna pojava. Početkom XX vijeka, otprilike dvije trećine suverenih država nije imalo centralnu banku. Centralne banke sve više se uspostavljaju u međuratnom periodu i nakon Drugog svjetskog rata.Eichengreen, Barry; Kakridis, Andreas (2023). "Interwar Central Banks". In Kakridis, Andreas; Eichengreen, Barry (eds). The Spread of the Modern Central Bank and Global Cooperation. Studies in Macroeconomic History. Cambridge University Press. pp. 3–39. doi:10.1017/9781009367578.003. ISBN 978-1-009-36757-8.

U XX vijeku, centralne banke su često stvarane s namjerom privlačenja stranog kapitala, jer su bankari radije davali kredite zemljama s centralnom bankom na zlatnom standardu.

Pozadina Od davnina se novac koristio kao obračunske jedinice. Vladina kontrola nad novcem dokumentovana je u staroegipatskoj ekonomiji (2750–2150. p. n. e). Egipćani su mjerili vrijednost robe centralnom jedinicom koja se nazivala šat. Kao i mnoge druge valute, šat je bio vezan za zlato. Vrijednost šata u smislu robe definisale su vladine administracije. Druge kulture u Maloj Aziji kasnije su materijalizirale svoje valute u obliku zlatnika i srebrnjaka.Metcalf, William E. The Oxford Handbook of Greek and Roman Coinage, Oxford: Oxford University Press, 2016, pp. 43–44

Samo izdavanje papirnog novca ili drugih vrsta finansijskog novca od strane vlade nije isto što i centralno bankarstvo. Razlika je u tome što finansijski novac koji izdaje vlada, kakav je npr. prisutan u Kini tokom dinastije Yuan u obliku papirnog novca, obično nije slobodno konvertibilan i stoga je nižeg kvaliteta, što povremeno dovodi do hiperinflacije.

Od XII vijeka, mreža profesionalnih banaka pojavila se prvenstveno u južnoj Evropi (uključujući južnu Francusku, sa Cahorsinima).Collins, Christopher. The Oxford Encyclopedia of Economic History, Volume 3. Banking: Middle Ages and Early Modern Period, Oxford University Press, 2012, pp. 221–225 Banke su mogle koristiti knjižni novac za kreiranje depozita za svoje klijente. Na taj način su imale mogućnost autonomne emisije, pozajmljivanja i transfera novca bez direktne kontrole političkih vlasti.

Rane općinske centralne banke