thumb|200px|Panajot Hitov, bugarski revolucionar Brkovi ili brci su skupina terminalnih dlaka na gornjoj usni. To je obilježavajuća muška sekundarna spolna oznaka, iako se ponekad javljaju i kod žena. Pravi brkovi rastu tek u pubertetu, a prije toga se ispoljavaju u vidu finih vunenih dlačica u oba spola

Historija Istraživanje provedeno na ovu temu primijetilo je da prevalencija brkova i dlaka na licu općenito raste i opada prema zasićenosti prilika za sklapanje braka. Stoga nijanse gustine i debljine brkova ili [brfada|[brade]] mogu pomoći u procjeni nivoa androgena ili starosti. 150px|thumb|right| Kamena skulptura Galija koji nosi Torcija, uvijenih brkova i obrva, oko 400. godine Najraniji dokument o puštanju brkova (bez brade) može se naći u željeznom dobu Kelta. Prema Diodorusu Siculusu, rimskom historičaru:http://exploringcelticciv.web.unc.edu/diodorus-siculus-library-of-history/

Tokom srednjovjekovnog razdoblja mnogi velški lideri oblikovali bi samo brkove, primjeri uključuju princa Edwarda od Walesa..

Popularnost brkova na zapadu dosegla je vrhunac 1880-ih i 1890-ih. podudarajući se s popularnošću vojnih vrlina toga doba.

Razne kulture razvile su različite asocijacije na brkove. Naprimjer, u mnogim arapskim zemljama 20. Stoljeća, brkovi su povezani s moći, brade su povezane s islamskim tradicionalizmom, a glatka obrijanost ili nedostatak dlaka na licu povezani su s liberalnijim, sekularnim tendencijama. U islamu se podrezivanje brkova smatra sunnetom i mustahabbom, odnosno načinom života koji se preporučuje, posebno među sunitskim muslimanima. Brkovi su također vjerski simbol za muške sljedbenike Yarsan religije.

Brijanje kamenim britvicama bilo je tehnološki moguće još u doba neolita. Brkovi su prikazani na statui egipatskog princa 4. dinastije Rahotepa (oko 2550. p. n. e.). Još jedan drevni portret koji prikazuje obrijanog muškarca s brkovima je drevni iranski (skitski) konjanik iz 300. p. n. e.

U drevnoj Kini, dlake na licu i dlake na glavi tradicijski su ostajale netaknute zbog konfučijanskih uticaja.

Razvoj i njega thumb|260px| Kašika za brkove, datirana iz 1904. godine, korištena u Edwardovskoj Engleskoj za zaštitu brkova dok jede supu.

Brkovi imaju sopstvenu fazu u razvoju dlake na licu kod muških adolescenta.

Kao i kod većine ljudskih bioloških procesa, ovaj se specifični obrazac može se razlikovati među pojedincima, ovisno o nečij genetičkim ili okolinskim faktorima.Chumlea, 1982

Brkovi se mogu njegovati brijanjem dlake, kao i na bradi i obrazima, sprečavajući ih da postanu puna brada. Za njegu brkova razvijeni su razni alati, uključujući sigurnosne britve, vosak za brkove, mreže i četke za brkove, češalj i makaze.

Na Bliskom Istoku postoji rastući trend transplantacije brkova koji uključuje podvrgavanje postupku koji se naziva ekstrakcija folikulske jedinice, kako bi se postigla punija i impresivnija dlaka na licu.

Najduži brkovi mjere 4,29 m i pripadaju Ramu Singhu Chauhanu (Indija). Izmjereno je na setu talijanske TV emisije "Lo Show dei Record" u Rimu, Italija, 4. marta 2010.

Stilovi thumb|Animacija brkova održavanih 30 dana. thumb|240px|Aleksa Šantić imao je nisko usukane brkove 240px|thumb|Salvador Dali, u poznijoj životnoj dobi, održavao je visoko usukane („ufitiljene“), uvoštene brkove Svjetsko prvenstvo u bradi i brkovima, 2007. imalo je šest potkategorija za brkove (obično nazvane prema poznatim ličnostima): Dalíjevi – uski, dugI tačkkasti savijene ili zakrivljene strmo prema gore; područja nakon ugla usta moraju biti obrijana. Potrebna su im umjetna pomagala za oblikovanje. Nazvano po Salvadoru Daliju. Engleski brkovi – uski, počinju na sredini gornje usne, vrlo su dugi i povučeni u stranu, blago uvijeni; krajevi su usmjereni malo prema gore; područja iza ušća usta obično su obrijana. Slobodni stil - svi brkovi koji se ne podudaraju s ostalim klasama. Dlake, smiju početi rasti na maksimalno 1,5  cm nakon kraja gornje usne. Pomagala su dozvoljena. Mađarski – veliki i grmoliki, počevši od sredine gornje usne i povučeni u stranu. Dlake smiju početi rasti na maksimalno 1,5  cm nakon kraja gornje usne. Imperijalni – rastu i sa gornje usne i obraza, sklupčani prema gore (različiti od rojalni ili impériale) Prirodni – mogu se oblikovati bez pomagala.

Ostali tipovi brkova uključuju: Ševron – pokrivaju područje između nosa i gornje usne, do rubova gornje usne, ali ne dalje. Popularni 1970-ih i 1980-ih u američkoj i britanskoj kulturi. Nosili ih Ron Jeremy, Richard Petty, Freddie Mercury, Bruce Forsyth i Tom Selleck. Fu Manchu – dugi krajevi usmjereni prema dolje, uglavnom izvan brade. Upravnički – čupavi, s malim usmjerenim krajevima prema gore. Imao ih brjzbol bacač right|thumb| Rollie Fingers|200px. Potkovičasti – često se brkaju s brkovima upravnika, a vjerojatno su ih popularizirali moderni kauboji. Sastoje se od punih brkova vertikalnih nastavaka od uglova usana do linije čeljusti i nalik naopakoj potkovici. Poznati i kao "biciklistički brkovi". Nose ih Hulk Hogan i Bill Kelliher. Odnedavno ih ponovo populariziraju Gardner Minshew i Joe Exotic. Pancho Villa – slični Fu Manchu-u, ali deblji; poznati i kao "viseći brkovi" ili „pesimistički brkovi“. Također slični potkovičastim. Vila Pancho mnogo su duži i gušći od brkova koje je obično nosio legendarni Pancho Villa. Olovkasti brkovi – uski, ravni i tanki kao da ih vuče olovka, usko ošišani, ocrtavajući gornju usnu, sa široko obrijanim razmakom između nosa i brkova. Popularni su 1940-ih, a posebno povezano sa Clark Gableom. U novije vrijeme prepoznati su kao brkovi izbora izmišljenog lika po imenu Gomez Addams, u seriji filmova iz 1990-ih snimljenih prema djelu Porodica Addams. Poznati i kao usna obrva, a nosili su ga Vincent Price, John Waters, Little Richard, Sean Penn i Chris Cornell. Četkica za zube – gusti, ali obrijani, osim oko 2,5 cm u sredini; nosili Adolf Hitler, Charlie Chaplin, Oliver Hardy i Michael Jordan u svojim reklamama za Hanes. Morževi – čupavi, viseći iznad usana, često u potpunosti prekrivajući usta. Nosio Mark Twain, David Crosby, Josif Staljin, John Bolton, Wilford Brimley, Friedrich Nietzsche, Jeff "Skunk" Baxter, Sam Elliot, Jamie Hyneman i Robert Johansson.

Pojava i percepcije thumb|250px|Autoportret kipara Friedricha Hammera, 1542 (Musée historique de Haguenau) Kao i mnogi drugi modni trendovi, i brkovi su podložni promjeni popularnosti kroz vrijeme. Iako moderna kultura brkove često povezuje s muškarcima iz viktorijanske ere, Susan Walton pokazuje da su na početku viktorijanske ere dlake na licu bile "gledane kao neukusne" i da su se brkovi smatrali žigom umjetnika ili revolucionara, a oba su ostali na socijalnom rubu u to vrijeme. U prilog tome govori činjenica da je samo jedan član engleskog parlamenta imao dlake na licu u periodu 1841-47. Međutim, do 1860-ih to se promijenilo i brkovi su postali izuzetno popularni, čak i među uglednim muškarcima; ali na kraju stoljeća dlake na licu ponovno su „izlazile iz mode“. Iako ne može biti potpuno siguran što se tiče uzroka takvih promjena, Walton pretpostavlja da je porast trenda na dlakavostilica uglavnom bio posljedica predstojećeg rata protiv Rusije i uvjerenja da brkovi i brade projiciraju "muževniju" sliku, koju je donio takozvani 'rebrending' britanske vojske i rehabilitacija vojnih vrlina. Brkovi su postali definirajuća osobina britanskog vojnika, a do 1916. nijedan vojnik koji je bio regrutiran nije smio obrijati dio gornje usne. Međutim, sljedeća generacija muškaraca smatrala je da su dlake na licu, poput brkova, zastarjeli amblem muškosti, pa je dramatično opao trend brkova, a glatko obrijano lice postalo je znak modernog muškarca.

Brak Prema studiji koju je izveo Nigel Barber, rezultati su pokazali snažnu korelaciju između dobrog bračnog „tržišta“ za žene i povećanog broja brkova koje nosi muškarci. Upoređivanjem broja muškaraca slikanih u Illustrated London News koji nose brkove u odnosu na omjer slobodnih žena i slobodnih muškaraca, slični trendovi tokom ove dvije godine sugeriraju da su ova dva faktora u korelaciji. Barber sugerira da je to možda posljedica činjenice da muškarci s brkovima muškarce i žene smatraju privlačnijim, marljivijim, kreativnijim, muževnijim, dominantnijim i zrelijim, potkrijepljeno istraživanjem koje su proveli Hellström i Tekle. Barber sugerira da bi ove opažene osobine utjecale na ženski izbor muža, jer bi ukazivale na visoke reproduktivne i biološke kvalitete i sposobnost ulaganja u djecu, pa kada se muškarci moraju snažno natjecati za brak, veća je vjerovatnoća da će pustiti brkove da rastu, u pokušau projiciranja ovih kvalitet. Ovu teoriju podržava i korelacija između mode brade i žena koje nose duge haljine, kao što je pokazala Robinsonova studija, što se zatim odnosi na korelaciju između mode odijevanja i ponude brakova, kao što je prikazano u Barberovoj studiji iz 1999.

Percepcija starosti Brkovi i drugi oblici dlaka na licu globalno se podrazumijevaju kao znakovi postpubescentnog muškarca. Međutim, smatra se da su oni s brkovima stariji od onih koji su glatko obrijanim istih godina. To je utvrđeno manipuliranjem fotografijama šest muških ispitanika, s različitim nivoima ćelavosti, da bi se imaju brkove i brade, a zatim traže od studenata dodiplomskih studija da ocjenjuju i fotografije muškaraca s dlakama na licu i bez dlaka na, u smislu socijalne zrelosti, agresije, starosti, ugodnosti i atraktivnosti. Bez obzira na to koliko je subjekt bio ćelav, dobijeni rezultati u vezi s percepcijom brkova ostali su konstantni. Iako se smatra da su muškarci s dlakama na licu općenito stariji od iste osobe na slici bez dlaka na licu, brkati su također smatrani daleko manje socijalno zrelim. Smanjenje percepcije socijalne zrelosti muškaraca s brkovima može djelomično biti posljedica povećanja percepcije agresije kod brkatih muškaraca, jer je agresija nespojiva sa socijalnom zrelošću.

Radno mjesto U studiji koju su izveli J. A. Reed i E. M. Blunk, pokazalo se da se osobe na rukovodećim položajima pozitivno percipiraju i stoga imaju veću vjerovatnoću da zapošljavaju muškarce s dlakama na licu. Iako su muškarci s bradom imali bolje rezultate od muškaraca koji imaju samo brkove, brkati muškarci postigli su mnogo veće rezultate od onih muškaraca koji su bili obrijani. U ovom eksperimentu sa 228 osoba, i muškaraca i žena, koji su bili na rukovodećim pozicijama sa donošenjem odluka o zapošljavanju, pokazane su skice s mastilom šest muškaraca koji su tražili posao. Muškarci na ovim skicama s mastilom kretali su se od glatko obrijanih, do brkatih i bradatih. Muškarci s dlakama na licu poslodavci su ocijenili višom ocjenom o aspektima muškosti, zrelosti, fizičke atraktivnosti, dominacije, samopouzdanja, usklađenosti, hrabrosti, marljivosti, entuzijazma, inteligencije, iskrenosti i opće kompetencije. Utvrđeno je da su rezultati prilično slični i za ženske i za muške poslodavce, što Reed i Blunk sugeriraju da bi impliciralo da rod ne utječe na percepciju brkova muškog podnositelja zahtjeva. Međutim , Blunk i Reed također zaključuju da se značenje i prihvatljivost dlaka na licu mijenjaju ovisno o vremenskom periodu. Ipak, studije koje su izvele Hellström & Tekle, kao i studije koje je izveo Klapprott sugerirale bi da brkovi nisu povoljni za sve profesije, jer se pokazalo da se uredno obrijani muškarci smatraju pouzdanijima u ulogama poput prodavača i profesora. Druge studije sugeriraju da prihvatljivost dlaka na licu može varirati ovisno o kulturi i lokaciji, jer su u studiji provedenoj u Brazilu rukovoditelji osoblja preferirali glatko obrijane muškarce u odnosu na one koji su bili bradati, sa kozjom bradicom ili brkovima.

Kulture