thumb|right|250px| Morska voda u morskom tjesnacu
thumb|250px|Slanost okeana na različitim geografskim širinama u Atlantiku i Pacifiku
Morska voda ili slana vodamje voda iz mora ili okeana. U prosjeku, morska voda u svjetskim okeanima ima salinitet od oko 3,5% (35 g/L, 599 mM). To znači da svaki kilogram (otprilike jedan litar zapremine) morske vode ima oko rastvorene soli (pretežno ioni natrij (Na+) i hlor (Cl–). Prosječna gustina na površini je 1,025 kg/L. Morska voda je gušća i od slatke vode i od čiste vode (gustoća 1,0 kg/L, na 4oC , jer rastvorene soli povećavaju masu za veći udio zapremine. Tačka ledišta morske vode smanjuje se kako se povećava koncentracija soli. Pri tipsknom salinitetu, smrzava se na približno –2oC. Najhladnija morska voda koja je ikad zabilježena u tečnom stanju pronađena je 2010. u potoku ispod antarktičkog ledenjaka: izmjerena temperatura bila je –2,6 oC.
Kiselost (pH) morske vode obično je ograničena na raspon između 7,5 i 8,4. Međutim, ne postoji univerzalno prihvaćena referentna pH-skala za morsku vodu i razlika između mjerenja na osnovu različitih referentnih ljestvica može biti i do 0,14 jedinica.Stumm, W, Morgan, J. J. (1981) Aquatic Chemistry, An Introduction Emphasizing Chemical Equilibria in Natural Waters. John Wiley & Sons. pp. 414–416. .
Geohemija Slanost (salinitet) thumb| thumb|250px|Godišnji srednji salinitet površine mora izražena u Praktičnoj skali saliniteta za Svjetski okean. Podaci iz Atlasa svjetskog okeana.
Iako velika većina morske vode ima salinitet između 31 g/kg i 38 g/kg, odnosno 3,1–3,8%, nije ravnomjerno slana u cijelom svijetu. Tamo gdje se događa miješanje sa otjecanjem slatke vode iz ušća rijeka, u blizini topljenja ledenjaka ili velike količine padavina (npr. monsuni), morska voda može biti znatno slanija. Najslanije otvoreno more je Crveno more, gdje visoke stope isparavanja, niske padavine i malo oticanje rijeke, te ograničena cirkulacija, rezultiraju neobično slanom vodom . Slanost u izoliranim vodenim tijelima može biti znatno veća – oko deset puta veća u slučaju Mrtvog mora. Povijesno gledano, za približavanje apsolutne slanosti morske vode korišteno je nekoliko skala. Popularna bila je "Praktična skala saliniteta", gdje se slanost mjerila u "praktičnim jedinicama saliniteta (psu)". Sadašnji standard za slanost je skala zvana "Referentni salinitet", sa salinitetom izraženim u jedinicama g/kg.
Termofizička svojstva Gustoća površinske morske vode kreće se od oko 1.020 do 1.029 kg/m3, ovisno o temperaturi i slanosti. Na temperaturi od 25 °C, slanosti od 35 g/kg i pritisku od 1 atm, gustoća morske vode je 1023,6 kg/m3. Duboko u okeanu, pod visokim pritiskom, morska voda može doseći gustoću od 1.050 kg/m3 ili više. Gustoća morske vode također se mijenja sa slanošću. Slane vode koje generiraju postrojenja za desalinizaciju, mogu imati slanost do 120 g/kg. Gustoća tipske salamure morske vode od 120 g/kg slanosti pri 25 °C i normalnom atmosferskom pritisku iznosi 1.088 kg/m3 Za morsku vodu, pH ograničen je na raspon od 7,5 do 8,4. Brzina zvuka u morskoj vodi je oko 1.500 m/s (dok je brzina zvuka u zraku obično oko 330 m/s, pri pritisku od oko 101,3 kPa (1 atmosfera) i varira s temperaturom vode i slanošću. Toplotna provodljivost morske vode iznosi 0,6 W/mK na 25 °C i salinitetu od 35 g /kg. Toplotna provodljivost opada sa povećanjem slanosti i povećava se s porastom temperature.
Hemijski sastav Morska voda sadrži više rastvorenih iona nego svi bilo koji tip slatke. Međutim, odnosi otopljenih supstanci dramatično se razlikuju. Naprimjer, iako morska voda sadrži oko 2,8 puta više bikarbonata od riječne vode, u njoj je postotak bikarbonata kao omjer „svih“ otopljenih iona daleko niži nego u riječnim vodama. Ioni bikarbonata čine 48% rastvorenih sastojaka riječne vode, ali samo 0,14% morske. Razlike poput ovih nastaju zbog različitih vremena zadržavanja otopljenih sastojaka morske vode; natrij i hlorid imaju vrlo dugo vrijeme zadržavanja, dok kalcij (vitalni za formiranje karbonata) ima tendenciju da se mnogo brže taloži. Najzastupljeniji otopljeni ioni u morskoj vodi su natrij, hlor, magnezij, sulfati i kalcij.Hogan, C. Michael (2010). "Calcium", eds. A. Jorgensen, C. Cleveland. Encyclopedia of Earth. National Council for Science and the Environment. Njegova osmolarnost je oko 1000 mOsm/L.
Pronađene su male količine drugih supstanci, uključujući aminokiseline, u koncentracijama do dva mikrograma atoma dušika po litru, za koje se smatra da su imale ključnu ulogu u porijeklu života.
500px|thumb|left|Hemijski sastav morske soli: dijagram koji koncentracije različitih iona soli u morskoj vodi – sastav ukupne komponente soli je: Cl– 55%, Na+ 30,6%, SO2–4 7,7%, Mg2+ 3,7%, Ca2+ 1,2%, K+ 1,1%, ostalo 0,7%. Dijagram je korektan samo u jedinicama wt/wt, a ne u wt/vol ili vol/vol.
+ Elementarni sastav morske vode(salinitet = 3,5%) ElementPostotak po masiKisik85,84Vodik10,82Hlor1,94Natrij1,08Magnezij0,1292Sumpor0,091Kalcij0,04Kalij0,04Brom0,0067Ugljik0,0028
+ Ukupni molarni sastav morske vode (salinitet = 35) Komponenta Koncentracija (mol/kg) H2O 53,6 Cl– 0,546 Na+ 0,469 Mg2+ 0,0528 SO2–4 0,0282 Ca2+ 0,0103 K+ 0,0102 CT (ukupni neorganski ugljik) 0,0206 Br– 0,000844 BT (ukupni bor) 0,000416 Sr2+) 0,000091 F– 0,000068
Također pogledajte Bočata voda Slatka voda More Okean Talasoterapija
Reference
Vanjski linkovi Technical Papers in Marine Science 44, Algorithms for computation of fundamental properties of seawater, ioc-unesco.org, UNESCO 1983 Tables Tables and software for thermophysical properties of seawater, MIT
Kategorija:Ekologija vode Kategorija:Okeanografija Kategorija:Tečna voda Kategorija:Limnologija Kategorija:Okeanografska terminologija Kategorija:Fizička okeanografija