Pregled Intelektualno vlasništvo (, , ) je zajednički naziv za posjedovanje nematerijalnih dobara, odnosno proizvoda ljudskog uma. Za razliku od materijalnih dobara, vrijednost proizvoda ljudskog uma leži u njihovom prikazivanju, umnožavanju ili kopiranju dok je s druge strane njihova fizička zaštita veoma zahtjevna. Stoga su u modernim društvima razvijeni različiti pravni mehanizmi za zaštitu intelektualnog vlasništva.
Zaštita intelektualnog vlasništva obuhvata prije svega zaštitu tehničkih izuma (patenti), zaštitu komercijalnih oznaka (žigovi), zaštitu industrijskog dizajna, te zaštitu autorskih prava. Zaštita intelektualnog vlasništva osim toga obuhvata i zaštitu topografija (za poluprovodnike), zaštitu oznaka porijekla (za prehrambene proizvode) i zaštitu od nelojalne konkurencije. Srž zakona za zaštitu intelektualnog vlasništva je u tome da vlasnik prava posjeduje mogućnost apsolutne zabrane komercijalnog korištenja njegovog intelektualnog vlasništva bez njegove saglasnosti. Većina principa zaštite intelektualnog vlasništva je nastala krajem 18. vijeka.
Zaštita intelektualnog vlasništva je jedna od najharmoniziranijih pravnih oblasti. Zakoni o zaštiti intelektualnog vlasništva u većini zemalja svijeta slijede iste principe i razlikuju se samo u nijansama. Nekoliko međunarodnih ugovora i konvencija uređuje međudržavne aspekte pri zaštiti intelektualnog vlasništva. Važnost intelektualnog vlasništva u modernom društvu je potvrđena postojanjem Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) sa sjedištem u Ženevi koja djeluje kao specijalizirana agencija Ujedinjenih Nacija. Bosna i Hercegovina je članica WIPO-a od 1992. godine i potpisnica velikog broja međudržavnih ugovora i konvencija o zaštiti intelektualnog vlasništva.
Definicija međunarodni biro za zaštitu intelektualnog vlasništva (BIRPI)
thumb|right| Zakoni o intelektualnoj svojini kao što su zakoni o zaštitnim znakovima zabranjuju prodaju robe koja krši prava poput ovih "McDnoald's" i "NKIE" [sic] sandala . Intelektualno vlasništvo (IP) je kategorija vlasništva koja uključuje nematerijalne kreacije ljudskog intelekta. There are many types of intellectual property, and some countries recognize more than others."Intellectual property", Black's Law Dictionary, 10th ed. (2014). Najpoznatiji tipovi su autorska prava, patenti, zaštitni znak i poslovna tajna. Moderni koncept intelektualne svojine razvio se u Engleskoj u 17. i 18. stoljeću. Termin "intelektualna svojina" počeo je da se koristi u 19. stoljeću, iako je tek krajem 20. stoljeća intelektualna svojina postala uobičajena u većini svetskih pravnih sistema."property as a common descriptor of the field probably traces to the foundation of the World Intellectual Property Organization (WIPO) by the United Nations." in Mark A. Lemley, Property, Intellectual Property, and Free Riding , Texas Law Review, 2005, Vol. 83:1031, page 1033, footnote 4."vlasništvo kao zajednički deskriptor ove oblasti vjerovatno vodi do osnivanja Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) od strane Ujedinjenih naroda.Mark A. Lemley, Property, Intellectual Property, and Free Riding , Texas Law Review, 2005, Vol. 83:1031, page 1033, footnote 4.
Glavna svrha zakona o intelektualnoj svojini je da podstakne stvaranje širokog spektra intelektualnih dobara. Da bi se to postiglo, zakon daje ljudima i preduzećima prava svojine na informacije i intelektualna dobra koja stvaraju, obično u ograničenom vremenskom periodu. Ovo daje ekonomski podsticaj za njihovo stvaranje, jer omogućava ljudima da imaju koristi od informacija i intelektualnih dobara koje stvaraju i omogućava im da zaštite svoje ideje i spriječe kopiranje. Očekuje se da će ovi ekonomski poticaji stimulirati inovacije i doprinijeti tehnološkom napretku zemalja, što zavisi od stepena zaštite koja se daje inovatorima.Rod Falvey and Neil Foster (2006): “The Role of Intellectual Property Rights in Technology Transfer and Economic Growth”: Theory and Evidence, In cooperation with Olga Memedovic UNITED NATIONS INDUSTRIAL DEVELOPMENT ORGANIZATION (UNIDO), available: https://www.unido.org/sites/default/files/2009-04/Role_of_intellectual_property_rights_in_technology_transfer_and_economic_growth_0.pdf
Nematerijalna priroda intelektualne svojine predstavlja poteškoće u poređenju sa tradicionalnom imovinom kao što su zemljište ili druga dobra. Za razliku od tradicionalne svojine, intelektualna svojina je „nedjeljiva“, jer neograničen broj ljudi može „konzumirati“ intelektualno dobro, a da se ono ne iscrpi. Osim toga, ulaganja u intelektualna dobra pate od problema prisvajanja: vlasnici zemljišta mogu ograditi svoje zemljište čvrstom ogradom i unajmiti naoružane čuvare da ga zaštite, ali proizvođači informacija ili literature obično mogu učiniti malo da spriječe svog prvog kupca da ga replicira i proda. po nižoj cijeni. Balansiranje prava je tako da budu dovoljno jaka da podstaknu stvaranje intelektualnih dobara, ali ne toliko jaka da sprečavaju široku upotrebu dobara, primarni je fokus modernog prava intelektualnog vlasništva.
Historija
thumb|Annin statut stupio je na snagu 1710.
Statut monopola (1624.) i britanski Annin statut (1710.) smatraju se izvorima patentnog zakona i autorskog prava, čvrsto uspostavljajući koncept intelektualne svojine.
"Književno vlasništvo" je bio izraz koji se pretežno koristio u britanskim pravnim raspravama 1760-ih i 1770-ih o tome u kojoj mjeri su autori i izdavači djela također imali prava koja proizilaze iz običajnog imovinskog prava: Millar protiv Taylora (1769.), Hinton protiv Donaldsona (1773.), Donaldson protiv Becketa (1774.). Prva poznata upotreba termina „intelektualno vlasništvo“ datira iz ovog vremena, kada je u članku objavljenom u londonskom „Monthly Review“ 1769. korišćena ta fraza. (Citing Monthly Review, vol. 41. p. 290 (1769): "What a niggard this Doctor is of his own, and how profuse he is of other people's intellectual property.") Prvi jasni primjer moderne upotrebe datira još iz 1808. godine, kada je korišten kao naslov u zbirci eseja. (Citing Medical Repository Of Original Essays And Intelligence, vol. 11. p. 303 (1808): "New-England Association in favour of Inventors and Discoverers, and particularly for the Protection of intellectual Property.")
Njemački ekvivalent korišten je prilikom osnivanja Sjevernonjemačke konfederacije čiji je ustav konfederaciji dao zakonodavnu vlast nad zaštitom intelektualnog vlasništva (Schutz des geistigen Eigentums).'Article 4 No. 6 of the Constitution of 1867 (German)' Hastings Law Journal, Vol. 52, p. 1255, 2001 Kada su se osnovani administrativni sekretarijati Pariškom konvencijom (1883.) i Bernskom konvencijom (1886.) spojili 1893. , locirali su se u Bernu, a također su usvojili termin intelektualno vlasništvo u svom novom kombinovanom nazivu, Ujedinjeni međunarodni biroi za zaštitu intelektualne svojine.
Organizacija se nakon toga preselila u Ženevu 1960. godine i naslijedila ju je 1967. novoosnivana Svjetska organizacija za intelektualnu svojinu (WIPO) ugovorom kao agencije Ujedinjenih nacija. Prema pravnom naučniku Marku Lemleyu, tek je u ovom tada taj termin zaista počeo da se koristi u Sjedinjenim Državama (koje nisu bile potpisnica Bernske konvencije) i tamo nije ušao u popularnu upotrebu sve do donošenja Bayh-Doleovog zakona 1980.Mark A. Lemley, "Property, Intellectual Property, and Free Riding" (Abstract); see Table 1: 4–5.
Historija patenata ne počinje izumima, već kraljevskim grantovima Kraljice Elizabete I (1558–1603) za monopolske privilegije. Otprilike 200 godina nakon završetka Elizabetine vladavine, međutim, patent predstavlja zakonsko pravo dobijeno od strane pronalazača koji pruža isključivu kontrolu nad proizvodnjom i prodajom njegovog mehaničkog ili naučnog izuma, demonstrirajući evoluciju patenata od kraljevske prerogative do doktrine običajnog prava.Mossoff, A. 'Rethinking the Development of Patents: An Intellectual History, 1550–1800,' Hastings Law Journal, Vol. 52, p. 1255, 2001
Termin se može naći upotrijebljen u presudi Okružnog suda u Massachusettsu iz oktobra 1845. u slučaju patenta „Davoll et al. protiv Browna, u kojem je sudija Charles L. Woodbury napisao da "samo na taj način možemo zaštititi intelektualnu svojinu, rad uma, proizvodnju i interese jednako čovjeku ... koliko i pšenica koju uzgaja, ili stada koja uzgaja."1 Woodb. & M. 53, 3 West. L.J. 151, 7 F.Cas. 197, No. 3662, 2 Robb.Pat.Cas. 303, Merw.Pat.Inv. 414 Objava da su "otkrića ... vlasništvo" seže ranije. Odjeljak 1 francuskog zakona iz 1791. kaže: "Sva nova otkrića su vlasništvo autora; da bi se pronalazaču osiguralo vlasništvo i privremeno uživanje u svom otkriću, mora mu se predati patent na pet, deset ili petnaest godina." U Evropi, francuski autor A. Nion spomenuo je propriété intellectuelle u svom Droits civils des auteurs, artistes et inventeurs, objavljenom 1846. godine.
Donedavno, svrha zakona o intelektualnom vlasništvu bila je da pruži što je moguće manju zaštitu kako bi se podstakla inovacija. Historijski gledano, dakle, pravna zaštita se davala samo kada je bila neophodna za podsticanje pronalaska, a bila je vremenski i obimno ograničena. Ovo je uglavnom rezultat toga što se znanje tradicionalno posmatra kao javno dobro, kako bi se omogućilo njegovo širenje i unapređenje.The Economist; (20 October 2005): “The Liquidity of Innovation”; How the new market for intellectual property is changing the technology industry, available; https://www.economist.com/node/5015365
Porijeklo koncepta potencijalno se može pratiti dalje. Jevrejski zakon uključuje nekoliko razmatranja čiji su efekti slični onima modernih zakona o intelektualnoj svojini, iako se čini da pojam intelektualnih tvorevina kao svojine ne postoji — posebno je korišten princip Hasagat Ge'vul (nepošteno zadiranje) opravdanja autorskog prava ograničenog izdavača (ali ne i autora) u 16. stoljeću. 500. godine prije nove ere, vlada grčke države Sybaris ponudila je jednogodišnji patent "svima koji bi trebali otkriti bilo kakvu novu profinjenost u luksuzu".Charles Anthon, A Classical Dictionary: Containing an Account of the Principal Proper Names Mentioned in Ancient Authors, and Intended to Elucidate All the Important Points Connected with the Geography, History, Biography, Mythology, and Fine Arts of the Greek and Romans. Together with an Account of Coins, Weights, and Measures, with Tabular Values of the Same 1273 (Harper & Brothers 1841). See also "The first patent law was enacted in Sybaris, a city in the South of Italy, before the Roman domination; The law was mentioned by Atheneus, an ancient writer..." in Takenaka, Toshiko (2013). Intellectual Property in Common Law and Civil Law. Edward Elgar Publishing, p. 419. (chapter by Mario Franzosi).
Prema Jean-Frédéric Morinu, "globalni režim intelektualne svojine trenutno je usred promjene paradigme ". Zaista, sve do ranih 2000-ih, globalnim režimom intelektualne svojine su dominirali visoki standardi zaštite karakteristični za zakone o intelektualnoj svojini iz Evrope ili Sjedinjenih Država, sa vizijom da se ujednačena primjena ovih standarda u svakoj zemlji i na nekoliko polja uz malo pažnje preko društvenih, kulturnih ili ekoloških vrijednosti ili nacionalnog nivoa ekonomskog razvoja. Morin tvrdi da se "nastajući diskurs globalnog režima intelektualne svojine zalaže za veću fleksibilnost politike i veći pristup znanju, posebno za zemlje u razvoju." Zaista, uz Razvojnu agendu koju je WIPO usvojio 2007. godine, set od 45 preporuka za prilagođavanje aktivnosti WIPO-a specifičnim potrebama zemalja u razvoju i za cilj da se smanje distorzije, posebno po pitanjima kao što su pristup pacijenata lijekovima, pristup korisnika interneta informacijama , pristup poljoprivrednika sjemenu, pristup programera izvornim kodovima ili pristup studenata naučnim člancima. Međutim, ova promjena paradigme još se nije manifestirala u konkretnim pravnim reformama na međunarodnom nivou.