mini|desno|250px|Skulptura gimnastičarke Gimnastika, čije ime potiče od stare grčke riječi za disciplinarne vježbe, je kombinacija motoričkih vještina i sposobnosti kao što su: koordinacija, gracioznost, spretnost, snaga, fleksibilnost itd., a to sve zajedno ukomponovano s akrobatskim vještinama, koje izvode podjednako i muškarci i žene na mnogo nivoa, od lokalnih klubova, škola, fakulteta, univerziteta, kao i na državnim i međunarodnim takmičenjima.
Danas ovaj sport sjedinjuje šest kategorija a to su: sportska gimnastika, ritmička gimnastika, skokovi na trampolinu, sportski aerobik, sportska akrobatika i tzv. opća gimnastika. Međunarodno upravljačko tijelo je Međunarodna gimnastička federacija (FIG - Fédération International de Gymnastique), smještena u Moutieru (Švicarska).
Termin gimnastika odnosi se i na tjelesne vježbe koje se koriste u preventivne svrhe za liječenje oboljelih kojima se pomaže da se olakša ili ukloni nelagodnost u uspostavljanju normalnih funkcija lokomotorni aparat.
Historija Antičko doba Prvi gimnastičari su bili akrobati koji su to izvodili u starom Egiptu. U 2. mileniju p. n. e. muškarci i žene Krete za vrijeme minojske kulture razvili su umjetnost skakanja na bikovima. U ovom skakanju trkač bi skakao prema biku koji juriša, zgrabio bi njegove rogove i kad ga ovaj zbaci u zrak izvodio bi razne akrobacije u zraku prije nego što padne na bikova leđa, a zatim bi sjahao jednim brzim pokretom. U staroj Grčkoj, razvila su se tri posebna programa gimnastičkih vježbi: Za održavanje dobre tjelesne kondicije; Vojnu obuku; Kao dio uvježbavanja za sportiste.
Gimnastika je uvedena u ranoj Grčkoj civilizaciji da olakša tjelesni razvoj kroz serije vježbi uključujući: trčanje, skakanje, plivanje, hrvanje i dizanje utega. Mjesta gdje se ova aktivnost upražnjavala nazivala su se Gymnazium, a većina vježbača su doslovice u to vrijeme vježbali goli bez ikakve odjeće na sebi od čega potječe riječ Gymnos - go.
Tjelesna sposobnost je bila visoko cjenjena aktivnost u Staroj Grčkoj, muškarci i žene su sve više uzimali učešća u energičnim gimnastičkim vježbama. Rimljani, poslije osvajanja Grčke, su razvili ove aktivnosti u više formalan sport, a koristili su gimnastičku dvoranu za pripremu svojih legija za rat. Padom Rimske imperije, nestao je interes za gimnastiku i ona je više ostala samo kao oblik zabave.
Moderna gimnastika mini|desno|300px|Britanske gimnastičarke na Olimpjskim igrama u Londonu 1908. Godine 1774. Prus, Johann Bernhard Basedow je uveo tjelesne vježbe drugim oblikom nastave u njegovoj školi u Dessau, Saksonska. Ovim činom počela je modernizacija gimnastike a tako i tendencija germanskih zemalja ka stavljanju sporta u prvi plan. Kasnih 1700-ih Friedrich Ludwig Jahn iz Njemačke je razvio vratilo, razboj, gredu i skokove i on više od bilo koga drugog se smatra ocem moderne gimnastike. Gimnastika je procvjetala u Njemačkoj 1800, dok u Švedskoj graciozniju formu ovog sporta koja naglašava ritmičke pokrete razvio je Gutz Muth. Švedski sistem, koji je osmislio gimnastičar Pehr Henrick Ling, on naglašava sa druge strane ritam i koordinaciju kroz vježbe koje se izvode sa obručima, čunjevima i malim loptama. Otvaranje Jahnove škole . u Berlinu, da bi se promovirala njegova verzija sporta je propraćeno osnivanjem mnogih klubova u Evropi. Ovaj sport je uveo u Sjedinjene Američke Države dr. Dudley Allen Sargent, koji je bio učitelj gimnastike na nekoliko SAD univerziteta i to negdje u periodu pred građanski rat, on je dobio priznanje zato što je izumio više od 30 gimnastičkih sprava. Najveći dio razvoja gimnastike SAD je bio usmjeren na aktivnosti emigranata iz Evrope, koji su uveli ovaj sport u njihovim novim gradovima u 1880-im godinama. Klubovi su osnivani kao Turnverein i Sokol grupe, a u čemu su kompletne porodice uzimale učešća. Moderna gimnastika isključuje neke tradicionalne programske tačke kao sto su dizanje tegova i hrvanje, a ističe formu prije nego lično rivalstvo.
Prema nekim podacima prvo takmičenje na spravama je održano 1877. u Čehoslovačkoj. Sa stvaranjem Međunarodne gimnastičke federacije 1888, napravljen je presudan korak u osmišljavnju vježbi na spravama, kao sporta, odnosno sportske gimnastike. Za 1881. godinu je moguće označiti kao uključenje ovog sporta u široki spektar sportova. Međunarodna gimnastička federacija označava danas jednu od najstarijih svjetskih sportskih federacija u koju je učlanjeno više od 150 zemalja sa svih kontinenata svijeta. Muška gimnastika je bila na rasporedu na prvim Olipijskim igrama 1896. u Ateni, a nalazi se u Olimpijskom programu kontinuirano od 1924. godine.
Mnoge zemlje, ne one koje su bile tradicionalna glavna potpora u to vrijeme SSSR, Japan, Istočna i Zapadna Njemačka i druge istočno-evropske nacije počele su promovirati gimnastiku, naročito za žene; među ovim zemljama su bile Kina i SAD. Na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984, Mary Lou Reton iz SAD je osvojila pet zlatnih medalja uključujući i zlatnu medalju u generalnom plasmanu. Vitaly Scherbo iz Objedinjenog Tima (ime pod kojim su se takmičili sportaši bivšeg SSSR 1992. u Barseloni) je osvojio nečuvenih šest zlatnih medalja. SAD je osvojio zlatnu medalju po pvi put na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine, gdje se isticala hrabra Kerri Strug koja je iako povrijeđena donijela zlato u ekipnom takmičenju SAD. Aleksei Nemov iz Rusije je osvojio četiri zlatne medalje na dvije olimpijade, osvajajuci šest medalja na pojedinačnom plasmanu po spravama na natjecanju 1996. i još na Olimpijskim igrama u Sidneyju 2000. godine. Na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. dominirale su gimnastičarke iz Rumunije na čelu sa Catalina Ponor koja je i osvojila tri zlatne medalje, epitet najbolje reprezentacije u muškoj gimnastici nakon višegodisnje pauze je zasluženo ponio Japan, a u ženskoj konkurenciji Rumunija. Gimnastika danas doživljava izuzetnu ekspanziju po cijelom svijetu tako da se uključuju i one zemlje koje tradicionalno nisu nikad bile prisutne.
Ocjenjivanje Osnovna namjena i cilj Pravilnika za ocjenjivanje je osiguravanje što objektivnijeg vrednovanja vježbi u muškoj i ženskoj sportskoj gimnastici na regionalnim, nacionalnim i međunarodnim natjecanjima.
Osigurati prepoznavanje najboljeg sportaša na bilo kojem takmičenju. Usmjeriti trenere i vježbače u kreiranju vježbi. Dati i druge informacije često potrebne sucima, trenerima i vježbačima na natjecanju.
Sastav sudačkih komisija na spravama: Na svim službenim natjecanjima FIG (Olimpijske igre, Svjetska prvenstva i završnica Svjetskog kupa) sudačka komisija se sastoji od: Predsjednika sudačke komisije sprave koji odgovara za rad A i B komisije i član je ili zastupnik MTO i ŽTO. A komisija, koja se sastoji od dva člana, od kojih bar jednog imenuje FIG MTO i ŽTO, u skladu sa najnovijim Tehničkim pravilnikom FIG. B komisija, koja se sastoji od šest sudija. Dodatnih sudija i pomoćnika: dva linijska suca na parteru mjeritelj vremena izvedbe vježbe na parteru i/ili vremena zagrijavanja raznih pomagača za izračun ocjena, administratora, računalnih operatera itd., ovisno o zahtjevima samog takmičenja.
Veličina i sastav sudačkih komisija moraju biti nepromjenjivi tokom cijelog takmičenja (kvalifikacije, ekipno, višeboj ili završnice po spravama).
Modifikacije odredbi su moguće i prihvatljive za sva ostala međunarodna takmičenja, prvenstva kontinenata te nacionalna i lokalna takmičenja.
U takvim slučajevima, primjenjuje se se pravilo o dozvoljenoj razlici između srednjih oduzimanja. Na takmičenjima sa četiri ili manje B sudija, razlika dviju srednjih ocjena ne smije biti veća od: >0.00 – 0.40 (0.10) >0.40 – 0.60 (0.20) >0.60 – 1.00 (0.30) >1.00 – 1.50 (0.40) >1.50 – 2.00 (0.50) >2.00 (0.60)
Zadaće sudačkih komisija sprava tokom takmičenja mini|desno|300px|Nastup Shawn Johnson na parteru Predsjednik sudačke komisije sprave, između ostalog ima sljedeće zadaće: Koordinira i nadzire rad svih članova sudačke komisije sprave. Posreduje između sudačke komisije sprave i predsjednika sudačke komisije takmičenja. Brine se o efikasnosti odvijanja takmičenja na njegovoj spravi (uključujući i vrijeme zagrijavanja) te još: Vježbaču daje znak za početak izvođenja vježbe, koja mora započeti najkasnije 30 sekundi nakon znaka. Potvrđuje završetak izvođenja vježbe. Aktivno i tačno sudi oba aspekta (početnu ocjenu i izvedbu) svake vježbe na takmičenju na spravi za koju je odgovoran i to mora činiti na isti način koji to čine članovi A i B komisije. Nadzire sve ocjene i konačnu ocjenu za svaku izvedenu vježbu. Brine se da vježbač dobije ispravnu ocjenu, uz odobrenje predsjednika sudačke komisije takmičenja i u skladu s Tehničkim pravilnikom, može promijeniti krajnje neispravnu ocjenu. Takva radnja može rezultirati kažnjavanjem jednog ili više sudija. Posreduje između dva člana A komisije te određuje početnu ocjenu, ako se oni ne mogu složiti. Određuje dodatna oduzimanja i kazne (izlazak iz prostora partera, disciplinski prekršaji itd.) prema Pravilniku za ocjenjivanje. Dodatna oduzimanja za loše ponašanje i sl. Od konačne ocjene, prije objave ocjene. Dodatna oduzimanja na parteru za prekoračenje vremena i izlazak iz prostora partera računa od konačne ocjene, prije objave ocjene. Primjenjuje Sudački pravilnik u svrhu nadzora poštivanja konkretnih pravila, poštivanja konzistentnosti sudija.
Članovi A-komisije imaju, između ostalih i sljedeće zadaće: Sudija A1 (tehnički asistent) (imenovan od strane FIG) Pomaže predsjedniku sudačke komisije sprave i istovremeno je koordinator i član A-komisije. Izvještava predsjednika sudačke komisije sprave o nedostatku posebnih zahtjeva i o ostalim oduzimanjima od početne ocjene. Podnosi početnu ocjenu predsjedniku sudačke komisije sprave ili ga izvještava da se članovi A komisije ne mogu saglasiti u određivanju početne ocjene. Na kraju takmičenja, podnosi kratki izvještaj predsjedniku sudačke komisije sprave (problemi suđenja, prekršaji ili nejasnoće u vrednovanju vježbi s navadenim imenima dotičnih vježbača). U roku od 2 mjeseca od takmičenja i na jednom od službenih FIG jezika, predsjedniku TO i predsjedniku sudačke komisije sprave, podnosi pisani izvještaj o sadržaju svih vježbi koje je sudio.
Zadaće A1 i A2 sudija jesu: Ocjenjivanje sadržaja vježbe. Ova zadaća uključuje sljedeće: Utrvrđuju posebne zahtjeve i procjenu da li ispunjava uslove za priznavanje. Utvrđuju da li su ispunjeni minimalni težinski zahtjevi. Određuju vrijednost bonus elemenata i veza. Određuju ispravnu početnu ocjenu. Vrednuje sve elemente u skladu sa odredbama. Oba člana A komisije rade nezavisno, ali se smiju međusobno konsultirati. Da bi pravilno izvršili svoje zadaće, moraju tačno zapisivati sadržaje vježbi.
Članovi B-komisije imaju, između ostalih i sljedeće zadaće: Svaki član B-komisije nezavisno i bez konsultacije s drugim sudijama, ocjenjuje vježbu i određuje broj odbitaka za tehničke i estetske greške u izvedbi elemenata te greške u skladnosti vježbe. Svaki član B-komisije mora izračunati i podnjeti svoja oduzimanja unutar 10 sekundi nakon završetka vježbe. Prikaz svih ocjena B-komisija mora biti istovremen i do tog trenutka niti jedan član B-komisije ne smije vidjeti ocjenu drugog člana. Članovi B-komisije ocjenjuju sve izvedbene dijelove vježbe prema važećim odbredbama. Moraju ispunjavati sve obaveze.
Linijske sudije Oni moraju signalizirati predsjedniku sudijske komisije sprave sve uočene prekršaje i o njima podnijeti pisani izvještaj.
Mjeritelji vremena Mjeritelj vremena na parteru mora vježbaču, A i B komisiji signalizirati ili dati čujan znak na 60 i 70 sekundi od početka vježbe. U slučaju prekoračenja dozvoljenog vremena, ako nema kompjuterskog mjerenja, dužan je predsjedniku sudačke komisije sprave podnjeti pisani izvještaj o prekoračenom vremenu većem od 70 sekundi.
Ocjenjivanje takmičarskih vježbi mini|desno|300px|Muški preskok Na svim spravama nalaze se dvije neovisne sudijske komisije (A i B komisija).
A-komisija