Definicija i simptomi Oštećenje sluha je djelomična ili potpuna nemogućnost obavljanja funkcije sluha. Gubitak sluha može biti prisutan pri rođenju ili stečen u bilo koje vrijeme nakon toga. Može se javiti na jednom ili oba uha. Kod djece, problemi sa sluhom mogu utjecati na sposobnost usvajanja govornog jezika, a kod odraslih može stvoriti poteškoće u društvenoj interakciji i na poslu. Gubitak sluha može biti privremen ili trajan. Gubitak sluha povezan s godinama obično pogađa oba uha i nastaje zbog gubitka pužničnih treplji. Kod nekih ljudi, posebno kod starijih osoba, gubitak sluha može dovesti do usamljenosti. Gluhe osobe obično imaju malo ili nimalo sluha.
Uzrok i dijagnoza Gubitak sluha može biti uzrokovan brojnim faktorima, uključujući: genetičke, starenje, izloženost buci, neke infekcije, komplikacije pri porođaju, traume uha i određeni lijekovi ili toksini. Uobičajeno stanje koje rezultira gubitkom sluha je hronična infekcija uha. Određene infekcije tokom trudnoće, kao što su citomegalovirus, sifilis i rubeola, također mogu uzrokovati oštećenja sluha kod djeteta. Gubitak sluha se dijagnosticira kada testiranje sluha utvrdi da osoba ne može da čuje 25 decibela na najmanje jedno uho. Testiranje na slab sluh preporučuje se za svu novorođenčad. Oštećenje sluha može se kategorizirati kao blago (25 do 40 dB), umjereno (41 do 55 dB), umjeren-ozbiljno (56 do 70 dB), teško (71 do 90 dB) ili duboko (veći od 90 dB). Postoje tri glavna tipa gubitka sluha: konduktivni gubitak sluha, senzornervni gubitak sluha i mješoviti.
Prevencija i liječenje Otprilike polovina oštećena sluha u svijetu se može spriječiti mjerama javnog zdravlja. Takve prakse uključuju imunizaciju, odgovarajuću njegu oko trudnoće, izbjegavanje glasne buke i određenih lijekova. Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje mladim ljudima da ograniče izloženost glasnim zvucima i upotrebu personalnih audio-plejera na sat vremena dnevno u nastojanju da ograniče izloženost buci. Rana identifikacija i podrška posebno su važni kod djece. Za mnoge, korisni su slušna pomagala, znakovni jezik, pužnični implantati i titlovi. Čitanje sa usana je još jedna korisna vještina koju neki razvijaju. Pristup slušnim pomagalima je, međutim, ograničen u mnogim dijelovima svijeta.
Epidemiologija i kultura thumb|300px|Godine života prilagođena invalidinosti za gubitak sluha (odrasli) na 100.000 stanovnika u 2004.
Općenito, gubitak sluha u određenoj mjeri pogađa oko 10% populacije. To je uzrokovalo umjerenu do tešku invalidnost kod 124,2 miliona ljudi od 2004. godine (od kojih u zemljama sa niskim i srednjim primanjima 107,9 miliona). Od ovih 65 miliona dobilo je bolest u djetinjstvu. Pri rođenju ~3/1000 u razvijenim zemljama i više od 6/1000 u zemljama u razvoju imaju problema sa sluhom. Gubitak sluha se povećava sa godinama. Kod onih između 20 i 35 godina, stopa gubitka sluha je 3%, dok je kod onih od 44 do 55 11%, a kod onih od 65 do 85 43%.
Izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije iz 2017. procijenio je troškove neriješenog gubitka sluha i isplativost intervencija, za zdravstveni sektor, obrazovni sektor i kao široke društvene troškove. Globalno, godišnji trošak nerešenog gubitka sluha procijenjen je u rasponu od 750 do 790 milijardi dolara međunarodnih dolara.
Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) razvila je standarde ISO 1999 za procjenu pragova čujnosti i oštećenja sluha uzrokovanih bukom. Koristili su podatke iz dvije baze podataka o studijama buke i sluha, jednu koju su predstavili Burns i Robinson („Sluh i buka u industriji“, Kancelarija njenog veličanstva, London, 1970.) i Passchier-Vermeer (1968.). Kako su rasa jedan od faktora koji mogu uticati na očekivanu distribuciju pragova čujnosti čistog tona, postoji nekoliko drugih nacionalnih ili regionalnih skupova podataka iz Švedske, Norveške, Južne Koreje, SAD i Španije.
Do 2013., gubitak sluha u određenoj mjeri pogađa oko 1,1 milijardu ljudi. Uzrokuje invalidnost kod oko 466 miliona ljudi (5% svjetske populacije), a umjereni do teški oblici kod 124 miliona osoba. Od onih sa umjerenom do teškom invalidiđnošću, 108 miliona živi u zemljama sa niskim i srednjim prihodima. Kod onih sa oštećenjem sluha, ono je počelo u detinjstvu kod 65 miliona ljudi. Oni koji koriste znakovni jezik i članovi su kultura gluhih mogu sebe vidjeti kao razlićite, a ne invalidne. Mnogi pripadnici kulture gluhih protive se pokušajima izlječenja gluhoće a neki u ovoj zajednici sa zabrinutošću gledaju na pužnične implantate jer oni imaju potencijal da eliminišu njihovu kulturu. Termini oštećenje sluha ili gubitak sluha često se negativno gledaju kao naglasak na ono što ljudi ne mogu učiniti, iako se termini još uvijek redovno koriste kada se odnose na gluhoću u medicinskom kontekstu.
Znakovi i simptomi Poteškoće u korištenju telefona Gubitak lokalizacija zvuka Poteškoće razumijevanje govora, posebno kod djece i žena čiji su glasovi više frekvencije. Poteškoće u razumijevanju govora u prisustvu pozadinske buke (efekt koktel zabave) Zvukovi ili govor koji se doimaju kao dosadni, prigušeno ili pretiho Potreba za povećanjem jačine zvuka na televiziji, radiju, muzici i drugim audio izvorima
Gubitak sluha je senzorni, ali može imati prateće simptome: bol ili pritisak u ušima osećaj blokiranja
Mogu postojati i prateći sekundarni simptomi: hiperakuza, povećana osjetljivost s pratećim slušnim bolom na određene intenzitete i frekvencije zvuka, ponekad se definira kao "auditivna regrutacija" tinitus, zvonjenje, zujanje, šištanje ili drugi zvukovi u uhu kada nema spoljašnjeg zvuka vertigo i neravnoteža timpanofonija, poznata i kao autofonija, abnormalni sluh vlastitog glasa i disajnih zvukova, obično kao rezultat patulozne (stalno otvorene) Eustahijeve cijevi ili dehiscentnih gornjih polukružnih kanala poremećaji pokreta lica (što ukazuje na mogući tumor ili moždani udar) ili kod osoba sa Bellovom paralizom
Patofiziologija thumb|Prikaz kako zvukovi prolaze od izvora do mozga|275x275px Zvučni talasi dopiru do vanjskog uha i provode se niz ušni kanal do bubne opne, uzrokujući njeno vibriranje. Vibracije se prenose preko tri male ušne kosti srednjeg uha (ćekić, nakovanj i uzengija) na tečnost u unutrašnjem uhu. Tečnost pokreće ćelije dlake (stereocilija), a njihovo kretanje generira nervne impulse koje zatim pužnični nerv odvodi u mozak. Slušni nerv prenosi impulse do moždanog stabla, koje šalje impulse u srednji mozak. Konačno, signal ide u slušni korteks sljepoočnog režnja da bi se protumačio kao zvuk.
Gubitak sluha najčešće je uzrokovan dugotrajnom izloženošću glasnoj buci, rekreaciji ili s posla, koji oštećuju trepljaste ćelije, koje ne izrastaju ponovo same.
Starije osobe mogu izgubiti sluh zbog dugog izlaganja buci, promjenama na unutrašnjem uhu, promjenama u srednjem uhu ili zbog promjena duž nerava od uha do mozga.
Također pogledajte H.870 Sigurno slušanje World Report on Hearing, World Health Organization, 2021. Gluhoća Čulo sluha
Reference
Vanjski linkovi
National Institute for the Prevention of Deafness and other Communication Disorders World Health Organization Composite International Diagnostic Interview - Global Costs of unaddressed hearing loss and cost-effectiveness of interventions, 2017 World Health Organization, Deafness and Hearing Loss
Occupational Noise and Hearing Loss Prevention (NIOSH) OSHA-NIOSH 2018. Preventing Hearing Loss Caused by Chemical (Ototoxicity) and Noise Exposure Safety and Health Information Bulletin (SHIB), Occupational Safety and Health Administration and the National Institute for Occupational Safety and Health. SHIB 03-08-2018. DHHS (NIOSH) Publication No. 2018-124. Centers for Disease Control and Prevention Vital Signs- Hearing Loss Loud Noises Damage Hearing
Kategorija:Geni na hromosomu 1
Kategorija:Audiologija Kategorija:Poremećaji u komunikaciji Kategorija:Sigurnost i zdravlje na radu Kategorija:Otorinolaringologija Kategorija:Gluhoća