Selman Selmanagić (25. april 1905. – 7. maj 1986.) bio je bosanskohercegovački i njemački arhitekta školovan na Bauhausu, te dugogodišnji profesor na akademiji umjetnosti Kunsthochschule Berlin Weissensee u Berlinu. Intenzivno je radio različite projekte za vladu Njemačke Demokratske Republike.
mini|alt=Spomen ploča Selmanu Selmanagiću na glavnom ulazu u umjetničku školu Berlin-Weißensee|Spomen ploča Selmanu Selmanagiću na glavnom ulazu u umjetničku školu Berlin-Weißensee
Biografija mini|Zidna jedinica, Dizajn Selman Selmanagić mini|Fotografije i dokumenti, izložba u Kunsthochschule Berlin-Weißensee 2019. mini|alt=Dnevni boravak, VEB Deutsche Werkstätten Hellerau, Selman Selmanagić|Dnevni boravak, VEB Deutsche Werkstätten Hellerau, Dizajn Selman Selmanagić mini|alt=Dnevni boravak od oraha s prirodnom mat završnom obradom. Dizajn Selman Selmanagić. |Dnevni boravak od oraha s prirodnom mat završnom obradom. Dizajn Selman Selmanagić
Selman Selmanagić rođen je 1905. godine u Srebrenici, u Bosni i Hercegovini, tada pod upravom Austro-Ugarske.
Završio je stolarski zanat na Državnoj stručnoj školi u Sarajevu (1919-1923), te jedno vrijeme radio kao stolar u tvornici vagona u Sarajevu. Potom je nakon jednogodišnjeg školovanja položio stručni ispit za majstora namještaja i stolarije () na Visokoj obrtnoj školi u Ljubljani.
Nakon toga je 1925/26. godine uslijedio njegov vojni rok. Vrativši se u Srebrenicu radio je od 1926. do 1929. godine kao stolar.
Vođen svojim interesovanjem za arhitekturu, Selmanagić je stigao u školu Bauhaus u Dessauu 1929. godine, sa preporukom jugoslavenskog konzula u Berlinu. Bio je fasciniran Gropiusovim revolucionarnim projektom od stakla i čelika za novu školu u Dessauu.
Diplomirao je 1932. godine s Bauhaus diplomom br. 100, koju su potpisali Ludwig Mies van der Rohe i Ludwig Hilberseimer. Do 1931. Selmanagić je bio ne samo zvijezda u usponu u arhitekturi, već i član Njemačke komunističke partije.
Kao i mnogi njegovi učitelji i kolege u Bauhausu, Selmanagić je napustio Njemačku nakon što su nacisti preuzeli vlast 1933. godine. Da bi stekao iskustvo, radio je do 1939. godine u brojnim arhitektonskim firmama širom Evrope i Bliskog istoka: 1933/35 Istanbul, 1935 Jaffa, 1935-38 Jerusalem, prvo s Richardom Kauffmannom, kasnije kao samostalni arhitekta. Studijska putovanja dovela su ga 1935/36, između ostalih, u Tursku, Egipat i 1938. u Italiju. U pismu prijatelju kasnih 1930-ih, Selmanagić je opisao svoju čudnu poziciju komunističkog i muslimanskog arhitekte u sve više podijeljenoj Palestini, sa Arapima i Jevrejima kao konkurentskim klijentima.Hejdarpasic, twitter] „Vidio sam da [pripadanje] ovisi o vanjskom izgledu. Ako nosim fes, oni misle da sam musliman; ako ne, oni me neće. Odbacujem sve teorije o rasama i religijama, jer znam da sve to proizilazi iz opšteg kapitalističkog razvoja. Ali da bih živio, morao sam da igram njihovu igru uprkos svojim stavovima."Hejdarpasic, twitter
Godine 1939, pod nerazjašnjenim okolnostima, Selmanagić se iznenadno vraća u Berlin, kontaktira sa preostalim kolegama iz Bauhausa & Rote Kapellea, te radi za gradska kina. Njegova kratka posjeta Jugoslaviji 1941. godine ostavila je izvanredne slike Srebrenice neposredno prije Drugog svjetskog rata.Hejdarpasic, twitter
Nakon rada za Egona Eiermanna, radio je u građevinskom odjelu od 1939. do 1942. godine, a zatim kao filmski arhitekta u UFA do 1945. godine. Tokom ovog perioda aktivno je učestvovao u antifašističkom otporu.
Nakon što su Sovjeti zauzeli Berlin i uspostavili Njemačku Demokratsku Republiku, Selmanagić je postavljen na istaknute pozicije u studijima i akademijama urbanog planiranja Njemačke Demokratske Republike. Osim zgrada i stadiona, Selmanagić je dizajnirao i kultne istočnonjemačke interijere, od elegantnih stolica do elegantnih šankova.Hejdarpasic, twitter
Zajedno sa još sedam arhitekata, Selmanagić je radio u planerskom kolektivu Hansa Scharouna (Planungskollektiv ) zaduženom za planiranje svih segmenata rekonstrukcije i razvoja Berlina u periodu od 1945. do 1950. godine. Među zgradama na kojima je radio su Berlinska katedrala, Neue Wache i Univerzitet Humbold .Sarajevo Times
Kasnije je postao zadužen za planiranje kulturnih i rekreativnih lokacija u gradskom vijeću Velikog Berlina. U toj ulozi bio je između ostalog zaslužan za izgradnju stadiona Walter Ulbricht 1950. godine, što je bio najveći atletski i nogometni stadion u Njemačkoj Demokratskoj Republici. Paralelno, od 1945. godine bio je arhitekta VEB nemačke radionice Dresden-Hellerau. Godine 1967. postao je državljanin Njemačke Demokratske Republike. Od 1950. do penzionisanja bio je šef Odsjeka za arhitekturu na Kunsthochschule Berlin-Weißensee. Od 1951. godine tamo je radio kao profesor za građevinarstvo i uređenje enterijera.
Nakon penzionisanja 1970. obilazi gradove i univerzitete; bio je gostujući predavač na Tehničkom univerzitetu u Grazu, gdje je predavao i njegov bivši kolega iz Bauhausa Hubert Hoffmann (1904-2000). Godine 1973. predavao je i temu „Arhitektura Bauhausa“ na Fakultetu za arhitekturu, građevinarstvo i geodeziju (FAGG) u Ljubljani .
Selman Selmanagić je umro 1986. godine u Istočnom Berlinu, a sahranjen je u Srebrenici.Hejdarpasic, twitter
Priznanja i nagrade 1964. Medalja za zasluge Njemačke Demokratske Republike 1970 Patriotski orden za zasluge u bronzi 1979 Patriotski orden za zasluge u zlatu 1985. Počasna kopča Patriotskog ordena za zasluge u zlatu
Radovi (izbor) 1931. Kuća koju je izradio za roditelje u Zvorniku 1935-1938 Stambene zgrade u Jerusalemu 1946-1950 SED Partijska škola Karl Marx, Kleinmachnow 1957-1950 administrativna akademija Forst Zinna 1950. stadion Walter Ulbricht (od 1973. Svjetski omladinski stadion) 1956. Proširenje Kunsthochschule Berlin-Weißensee u Bühringstraße 1959-1960 urbanističko planiranje za Schwedt 1975/76 Šef restauratorskih radova u Bauhausu u Dessauu
centar|Stadion Walter Ulbricht (od 1973. Stadion der Weltjugend )
Reference
Bibliografija
Selman Selmanagić, Kunsthochschule Berlin, Beiträge 10, Festgabe zum 80. Geburtstag am 25. april 1985, 72 S., 66 Abb. Michael Kasiske: Selman Selmanagic zum 100. Geburtstag. U: Bauwelt 21, 27. april 2005, 96. Jahrgang Aida Abadžić Hodžić, Ines Sonder: Ein kommunistischer Muslim im Lande Israel. U: Bauhaus 2, novembar 2011, 68–75 Selman Selmanagić na bauhaus-online.de (19. oktobar 2012. abgerufen) Aida Abadžić Hodžić, Selmanagić i Bauhaus (BH 2014, DE 2018)
Vanjski linkovi
Werkverzeichnis , zusammengestellt von der Kunsthochschule Berlin-Weißensee . Edin Hejdarpašić, twitter
https://www.goethe.de/ins/ba/bs/kul/dos/bau/21599839.html , Aida Abadžić-Hodžić, Selman Selmanagic (1905.- 1986.) i Bauhaus
Kategorija:Jugoslavenski arhitekti Kategorija:Bosanskohercegovački arhitekti Kategorija:Bošnjaci Kategorija:Rođeni 1905. Kategorija:Umrli 1986. Kategorija:Njemački arhitekti Kategorija:Biografije, Srebrenica