Definicija Harlekinsa ihtioza ili Ihtioza tipa harlekin je genetički poremećaj koji pri rođenju rezultira zadebljanjem kože po gotovo cijelom tijelu. Koža formira velike ploče u obliku dijamanta/trapeza/pravougaonika koje su razdvojene dubokim pukotinama. One utiču na oblik očnih kapaka, nosa, usta i ušiju i ograničavaju kretanje ruku i nogu. Ograničeno kretanje grudnog koša može dovesti do poteškoća s disanjem. Ove ploče padaju tokom nekoliko sedmica. Ostake komplikacije mogu uključivati prijevremeni porođaj, infekcije, probleme sa tjelesnom temperaturom b dehidrataciju. Stanje je najteži oblik ihtioza, grupe genetičkih poremećaja obilježenih ljuskavom kožom.

Uzrok i dijagnoza Ihtioza tipa harlekina uzrokovana je mutacijama u genu ABCA12. Ovaj gen kodira protein neophodan za transport lipida iz ćelija u krajnjem sloju kože. Poremećaj je autosomno recesivan i naslijeđen od roditelja koji su nositelji. Dijagnoza se često zasniva na fenotipu pri rođenju i potvrđuje genetičkim testiranjem. Prije rođenja, kao podrška dijagnozi, preporučuje se amniocenteza (za genetičko savjetovanje) ili ultrazvučni pregled.

Znakovi i simptomi Novorođenčad sa ihtiozom harlekinskog tipa imaju debelu, ispucalu oklopnu ploču od hiperkeratoza. Oboljeli imaju teške deformacije lobanje i lica. Uši mogu biti vrlo slabo razvijene ili potpuno odsutne, kao i nos. Očni kapci mogu biti izvrnuti (ektropion), što čini oči i područje oko njih vrlo osjetljivim na infekcije. Bebe sa ovim stanjem često krvare tokom porođaja. Usnesu povučene suhom kožom (eklabij).

Zglobovima ponekad nedostaje pokretljivost i mogu biti ispod normalne veličine. U prstima se ponekad javlja hipoplazija. Također je povremeno uočena i polidaktilija. Osim toga, izgled ribljih usta, disanje na usta i kserostomija dovode zahvaćene pojedince u izuzetno visok rizik od razvoja sveopćeg karijesa.

Pacijenti s ovim stanjem su izuzetno osjetljivi na promjene temperature zbog njihove tvrde, ispucale kože, koja sprječava normalan gubitak topline. Koža takođe ograničava disanje, što sprečava zid grudnog koša da se širi i uvuče dovoljno zraka. To može dovesti do hipoventilacija i respiratornih insuficijencija. Pacijenti su često dehidrirani, jer njihova obložena koža nije sposobna za zadržavanje vode.

Uzrok thumb|upright=1.6|Dva genetička mehanizma koji mogu dovesti do ihtioze harlekinskog tipa Ihtioza tipa harlekina uzrokovana je mutacijom gubitka funkcije u genu ABCA12. Ovaj gen je važan u regulaciji sinteze proteina za razvoj sloja kože. Mutacije u genu uzrokuju poremećeni transport lipida u sloju kože i mogu dovesti do smanjenih verzija proteina odgovornih za razvoj kože. Manje ozbiljne mutacije rezultiraju kolodijskom membranom i slićčnim ispoljavanjem kao kod urođene ihtioziformne eritrodermije.

ABCA12 su ATP-vezujući kssetni transporteri (ABC transporter), koji su članovi velike porodice proteina koji hidroliziraju ATP za transport tereta kroz ćelijske membrane. Smatra se da je ABCA12 transporter lipida u keratinocitima neophodan za transport lipida u lamelske granule tokom formiranja lipidne barijere u koži.

Dijagnoza Dijagnoza ihtioze tipa harlekina oslanja se na fizički pregled i određene laboratorijske testove. Fizička procjena pri rođenju je od vitalnog značaja za početnu dijagnozu harlekinske ihtioze. Fizičkim pregledom otkrivaju se karakteristični simptomi stanja, posebno abnormalnosti na površini kože novorođenčadi. Abnormalni nalazi u fizičkim procjenama obično rezultiraju korištenjem drugih dijagnostičkih testova za utvrđivanje dijagnoze.

Genetičko testiranje je najspecifičniji dijagnostički test za ovu ihtiozu . Test otkriva gubitak funkcije mutacije na "ABCA12" genu. Biopsija kože se može uraditi da bi se procenile histološke karakteristike ćelija. Histološki nalazi obično otkrivaju hiperkeratozne ćelije kože, što dovodi do njenog debelog, bijelog i tvrdog sloja.

Liječenje Ne postoji lijek za ovo stanje. U ranom životu, tipično je potrebna stalna potporna njega. Tretmani mogu uključivati hidratantnu kremu, antibiotike, etretinate ili retinoide. Otprilike polovina oboljelih umre u prvih nekoliko mjeseci nakon rođenja; međutim, liječenje retinoidima može povećati šanse za preživljavanje. Djeca koja prežive prvu godinu života često imaju dugotrajne probleme kao što su crvena koža, kontrakture zglobova i odloženi rast. Stanje pogađa oko 1/300.000 porođaja. Prvi put je to dokumentirano u dnevničkom zapisu velečasnog Olivera Harta u Americi, 1750.

Potrebna je stalna njega za vlaženje i zaštitu kože. Tvrdi vanjski sloj se na kraju ljušti, ostavljajući ranjive unutrašnje slojeve dermisa izloženim. Rane komplikacije nastaju kao posljedica infekcije zbog pucanja hiperkeratoznih ploča i respiratornog distresa, zbog fizičkog ograničenja ekspanzije zida grudnog koša.

Liječenje uključuje potpornu njegu, liječenje hiperkeratoza i disfunkcije kožne barijere. Obično se koristi vlažni inkubator. Intubacija je često potrebna dok se ne pojave nares. Nutritivna podrška hranjenjem putem sonde je neophodna sve dok se eklabij ne riješi i dojenčad ne može početi dojiti. Oftalmološke konsultacije su korisne za rano liječenje ektropija, koje su u početku izražene i nestaju kako se ljuskice odvajaju. Liberalna primjena petrolatuma potrebna je više puta dnevno. Osim toga, potrebno je pažljivi debridement konstriktivnih traka hiperkeratoza da se izbjegne digitalna ishemija.

Prijavljeni su slučajevi digitalne autoamputacije ili nekroze zbog kožnih suženih traka. Za prevenciju ove morbidne komplikacije korišteni su rezovi za opuštanje.

Prognoza U prošlosti je ovaj poremećaj bio gotovo uvijek fatalan, bilo zbog dehidracija, infekcije (sepsa), ograničenog disanja zbog prekrivanja ili drugih povezanih uzroka. Najčešći uzrok smrti bila je sistemska infekcija, a oboljeli su rijetko preživljavali duže od nekoliko dana. Međutim, poboljšana neonatusna intenzivna njega i rano liječenje oralnim retinoidima, kao što je lijek Izotretinoin, može poboljšati preživljavanje. Pokazalo se da rana oralna terapija retinoidima omekšava ljuske i podstiče deskvamaciju. Nakon samo dvije sedmice dnevnog oralnog uzimanja izotretinoina, brazde na koži mogu zacijeliti, a ljuskice nalik pločama mogu se gotovo povući. Poboljšanje eklabija i ektropije takođe se može videti za nekoliko sedmica.

Djeca koja prežive neonatusni period obično evoluiraju u manje teški fenotip, nalik teškoj kongenitalnoj ihtioziformnoj eritrodermiji. Pacijenti i dalje pate od disregulacija temperature i mogu imati netoleranciju na toplotu i hladnoću. Pacijenti također mogu imati generalizirani slab rast kose, ožiljke, alopeciju, kontrakturu prstiju, artralgije, neuspjeh u razvoju, a javljaju se i hipotireoza i patuljastost. Neki pacijenti razviju poliartritis pozitivan na reumatoidni faktor.

Najdugovjećniji poznati preživjeli je Nusrit "Nelly" Shaheen, koja je rođena 1984. godine i relativno je dobrog zdravlja do juna 2021..THE SNAKE SKIN WOMAN: EXTRAORDINARY PEOPLE, Channel 5, March 22, 2017. Studija objavljena 2011. godine u Archives of Dermatology zaključila je: "Harlekinsku ihtiozu" treba smatrati teškom hroničnom bolešću koja nije uvijek smrtonosna. Uz poboljšanu neonatusnu njegu i vjerovatno rano uvođenje oralnih retinoida, broj preživjelih se povećava."

Epidemiologija i historija Učestalost ove ihtioze je oko 1/300.00 porođaja. Otprilike polovina oboljelih umre u prvih nekoliko mjeseci nakon rođenja; međutim, liječenje retinoidima može povećati šanse za preživljavanje. Djeca koja prežive prvu godinu života često imaju dugotrajne probleme kao što su crvena koža, kontrakture zglobova i odloženi rast.

Prvi put ovo stanje dokumentirano je u dnevničkom zapisu velečasnog Olivera Harta u Americi, 1750.

Kao autosomno recesivno stanje, stope su veće među određenim etničkim populacijama s većom vjerovatnoćom krvnog srodstva.

Bolest je poznata od 1750. godine, a prvi put je opisana u dnevniku velečasnog Olivera Harta iz Charlestona, South Carolina:

Oznaka „harlekinskog tipa“ dolazi od dijamantskog oblika ljuskica pri rođenju (koji podsjeća na kostim Arlekino).

Dodatne slike

Reference

Vanjski linkovi

Information from the U.S. National Institutes of Health

Kategorija:Geni na hromosomu 2 Kategorija:Genodermatoze Kategorija:Autosomno recesivni poremećaji Kategorija:Rijetke bolesti