Policitemija vera je neuobičajena mijeloproliferativna neoplazma u kojoj koštana srž stvara previše crvenih krvnih zrnaca. Može također rezultirati prekomjernom proizvodnjom bijelih krvnih stanica i trombocita.

Većina zdravstvenih problema povezanih s policitemijom verom uzrokovana je gušćom krvi kao posljedicom povećanog broja crvenih krvnih ćelija. Češća je kod starijih osoba i može biti simptomska ili asimptomska. Uobičajeni znakovi i simptomi uključuju svrab (pruritus) i jake pekuće bolove u šakama ili stopalima koji su obično praćeni crvenkastom ili plavkastom bojom kože. Pacijenti sa ovom policitemijom imaju veću vjerovatnoću da imaju gihtni artritis. Liječenje se prvenstveno sastoji od flebotomije.

Znakovi i simptomi

Osobe s policitemijom verom mogu biti asimptomske.[Polycythemia vera EBSCO database] verified by URAC; accessed from Mount Sinai Hospital, New York] Klasičan simptom je svrbež ili svrab, posebno nakon izlaganja toploj vodi (kao kada se kupa), što može biti zbog abnormalnog oslobađanja histamina ili proizvodnje prostaglandina. Takav svrab prisutan je kod otprilike 40% pacijenata sa policitemijom verom. gihtni artritis može biti prisutan kod do 20% pacijenata. Peptozna ulkusna bolest je takođe česta kod pacijenata sa policitemijom verom; najvjerovatnije zbog povećanog histamina iz mastocita, ali može biti povezano s povećanom osjetljivošću na infekcije bakterijom koja uzrokuje čir na želucu, H. pylori. Drugi mogući mehanizam za nastanak peptoznog čira je pojačano oslobađanje histamina i želučana hiperkiselost.

Klasičan simptom policitemije vere (i srodne mijeloproliferativne bolesti esencijalna trombocitemija) je eritromelalgija. Ovo je pekući bolno u šakama ili stopalima, obično praćeno crvenkastom ili plavkastom bojom kože. Eritromelalgija je uzrokovana povećanim brojem trombocita ili povećanom "ljepljivošću" (agregacijom ) trombocita, što rezultira stvaranjem sitnih krvnih ugrušaka u žilama ekstremiteta; brzo reaguje na terapiju sa aspirinom.

Bolesnici skloni su razvoju krvnih ugrušaka (tromboza). Velika trombotska komplikacija (npr. srčani udar, moždani udar, duboka venska tromboza ili Budd-Chiarijev sindrom) ponekad mogu biti prvi simptom ili indikacija da osoba ima policitemiju veru. Glavobolje, nedostatak koncentracije i umor su uobičajeni simptomi koji se javljaju i kod pacijenata sa ovom policitemijom.

Patofiziologija Policitemija vera (PCV), kao primarna policitemija, uzrokovana je neoplazmatskom proliferacijom i sazrijevanjem eritroida, megakariocita i granulocitnih elemenata za proizvodnju onoga što se naziva panmijeloza. Za razliku od sekundarnih policitemija, PCV je povezana sa niskim serumskim nivoom hormona eritropoetina (EPO). Umjesto toga, PCV ćelije često nose aktivirajuću mutaciju u genu tirozin-kinaze (JAK2), koji djeluje na signalnim putevima EPO-receptora, čineći te ćelije proliferacijski neovisnim o EPO.Kumar, et al.: Robbin's Basic Pathology, 8th edition, Saunders, 2007

Dijagnoza Nalazi fizičkog pregleda su nespecifični, ali mogu uključivati uvećanu jetru ili slezenu, pocrvenjele otekline ili gihtne čvorove. Na dijagnozu se često sumnja na osnovu laboratorijskih pretraga. Uobičajeni nalazi uključuju povišen nivo hemoglobina i hematokrita, što odražava povećan broj crvenih krvnih zrnaca; broj trombocita ili broj bijelih krvnih ćelija također može biti povećan. brzina sedimentacije eritrocita (ESR) je smanjena zbog povećanja zeta potencijala. Budući da je policitemija vera rezultat značajnog povećanja proizvodnje eritrocita, pacijenti imaju normalnu oksigenaciju krvi i nizak nivo eritropoetina (EPO).

U primarnoj policitemiji može biti 8–9 miliona, a ponekad i 11 miliona eritrocita po kubnom milimetru krvi (normalan raspon za odrasle je 4–6), a hematokrit može biti čak 70 do 80%. Osim toga, ukupan volumen krvi se ponekad povećava na čak dva puta u odnosu na normalni. Čitav vaskularni sistem može biti izrazito natrpan krvlju, a vrijeme cirkulacije krvi u cijelom tijelu može se povećati i do dva puta u odnosu na normalnu vrijednost. Povećani broj eritrocita može uzrokovati povećanje viskoznosti krvi čak pet puta. Vrlo viskozna krv može začepiti kapilare, a protok krvi kroz krvne žile može biti izuzetno usporen.

Kao posljedica gore navedenog, osobe s neliječenom policitemijom verom izložene su riziku od raznih trombotskih poremećaja (duboka venska tromboza, plućna embolija), srčani udar i moždani udar, a imaju i značajan rizik od Budd-Chiarijevog sindroma (tromboze jetrenih vena), ili mijelofibroza.

Mutacija u JAK2 kinaznom genu(V617F) snažno je povezana s policitemijom verom. JAK2 je član porodice Janus-kinaza i čini prekursore eritroida preosjetljivim na eritropoetin (EPO). Ova mutacija može biti od pomoći u postavljanju dijagnoze ili kao meta za buduću terapiju.

Nakon anamneze i pregleda, Britanski komitet za standarde u hematologiji (BCSH) preporučuje da se urade sljedeći testovi: puna krvna slika/film (povišeni hematokrit; neutrofili, bazofili, trombociti povišeni kod polovine pacijenata) JAK2 mutacija serumski feritin testovi funkcije bubrega i jetre

Ako je mutacija JAK2 negativna i nema očiglednih sekundarnih uzroka, BCSH predlaže sljedeće testove: masa crvenih krvnih zrnaca arterijska zasićenost kisikom ultrazvuk abdomena nivo eritropoetina u serumu koštana srž: aspirat i trefin citogenetička analiza kultura jedinice formiranja eritroida (BFU-E).

Ostale karakteristike koje se mogu vidjeti kod policitemije vere uključuju nizak ESR i povišenu razinu alkalnne fosfataze leukocita.

BCSH je nedavno ažurirao dijagnostičke kriterijume za policitemiju veru. Ovo zamjenjuje prethodne kriterije studijske grupe policitemije vere. JAK2-pozitivna policitemija vera – dijagnoza zahtijeva da postoje oba kriterija: KriterijiNapomenaA1 Visoka volumna frakcija eritrocita (EVF ili hematokrit) (>0,52 kod muškaraca, >0,48 kod žena) ili povećana masa crvenih krvnih zrnaca ( >25% iznad predviđene)A2Mutacija gena JAK2

JAK2-negativna policitemija vera – dijagnoza zahtijeva A1 + A2 + A3 + ili drugi A ili dva B kriterija: KriterijiNapomenaA1 Povećana masa crvenih krvnih zrnaca (>25% iznad predviđene) ili hematokrit >0,60 kod muškaraca, >0,56 kod žena)A2Bez mutacije JAK2A3 Nema uzroka sekundarne eritrocitozeA4Palpabilna splenomegalija (uvećana slezena)A5 Prisustvo stečene genetičke abnormalnosti (isključujući BCR-ABL) u hematopoetskim ćelijamaB1Trombocitoza (broj trombocita >450 * 109/l)B2 Neutrofilna leukocitoza (broj neutrofila > 10 * 109/l kod nepušača; > 12,5*109/l kod pušača)B3 Radiološki dokaz splenomegalijeB4Endogene eritroidne kolonije ili nizak serumski eritropoetin

Liječenje Neliječena, policitemija vera može biti fatalna. Podaci o učinku na životni vijek osobaa s policitemija vera su neuvjerljivi zbog rijetkosti bolesti, pri čemu neki izvori navode normalan životni vijek, a drugi navode srednju stopu preživljavanja od 10-20 godina.

Flebotomija je jedan oblik liječenja, koji se često može kombinirati s drugim terapijama. Uklanjanje krvi iz organizma izaziva nedostatak gvožđa, čime se smanjuje nivo hemoglobina/hematokrita i smanjuje rizik od nastanka krvnih ugrušaka. Flebotomija se obično izvodi kako bi se njihov hematokrit (procenat crvenih krvnih zrnaca) smanjio ispod 45 za muškarce ili 42 za žene. It has been observed that phlebotomy also reduces cognitive impairment (improves cognition).

Tendencija nekih praktičara da izbjegavaju hemoterapiju ako je to moguće, posebno kod mladih pacijenata, rezultat je istraživanja koja ukazuju na mogući povećani rizik od transformacije u akutnu mijelogena leukemiju (AML). Dok se hidroksiurea smatra sigurnijom u ovom aspektu, još uvijek se vode rasprave o njenoj dugoročnoj sigurnosti.

Postoje indicije da s određenim genetičkim markerima, erlotinib može biti dodatna opcija liječenja za ovo stanje.

Inhibitor Janus-kinaze 2 (JAK2), ruksolitinib, koristi se također za liječenje policitemije.

Ropeginterferon alfa-2b (Besremi) odobren je za medicinsku upotrebu u Evropskoj uniji, u februaru 2019. and in the United States in November 2021. Ropeginterferon alfa-2b je prvi lijek koji je odobrila Agencija za hranu i lijekove (FDA) SAD-a za liječenje policitemije vere koju ljudi mogu uzimati bez obzira na njihovu povijest liječenja, i prva je terapija interferonom koja je posebno odobrena za policitemiju veru.

Epidemiologija Policitemija vera javlja se u svim starosnim grupama, iako se incidencija povećava sa godinama. Jedna studija je pokazala da je srednja starost pri postavljanju dijagnoze bila 60 godina, dok je studija Mayo klinike u okrugu Olmsted, Minnesota otkrila da je najveća incidencija bila kod ljudi u dobi od 70 do 79 godina. Ukupna incidencija u populaciji Minnesote bila je 1,9 na 100.000 čovjek-godina, a bolest je bila češća kod muškaraca nego žena. Grupa oko toksičnog mjesta potvrđena je u sjeveroistočnoj Pensilvaniji 2008..

Reference

Vanjski linkovi

Polycythemia Vera National Heart, Lung, and Blood Institute

Kategorija:Geni na hromosomu 9 Kategorija:Mijeloidne neoplazije Kategorija:Hematopatologija Kategorija:Hematologija Kategorija:Rijetki karcinomi