mini|Učenici u Gani na paradi za inkluzivno obrazovanje Inkluzija u obrazovanju se odnosi na model u kojem učenici sa posebnim potrebama većinu ili cijelo vrijeme provode sa učenicima nespecijalnih (općeobrazovnih) potreba. Nastao je u kontekstu specijalnog obrazovanja sa individualizovanim obrazovnim programom ili planom 504 u SAD, a izgrađen je na ideji da je za učenike sa posebnim potrebama efikasnije da imaju pomenuto mješovito iskustvo kako bi bili uspešniji u društvenim interakcijama koje vode daljem uspjeh u životu. Filozofija koja stoji iza implementacije modela inkluzije ne daje prioritet, ali ipak predviđa korištenje posebnih učionica i specijalnih škola za obrazovanje učenika sa smetnjama u razvoju. Modele inkluzivnog obrazovanja na snagu uvode obrazovni administratori s namjerom da se odmaknu od izolovanih modela specijalnog obrazovanja u što većoj mjeri i praktičnoj, a ideja je da je to na društvenu korist kako učenika općeg obrazovanja tako i učenika specijalnog obrazovanja. sposobniji učenici koji služe kao vršnjački modeli i oni manje sposobni kao motivacija za učenike opšteg obrazovanja da nauče empatiju.
Implementacija ovih praksi varira. Škole najčešće koriste model inkluzije za odabrane učenike s blagim do umjerenim posebnim potrebama.Allen, K.E., Schwartz, I Potpuno inkluzivne škole, koje su rijetke, ne odvajaju programe "općeg obrazovanja" i "specijalnog obrazovanja"; umjesto toga, škola je restrukturirana tako da svi učenici uče zajedno.Scheyer et al. (1996). The Inclusive Classroom Teacher Created Materials, Inc. The Inclusive Classroom
Inkluzivno obrazovanje se razlikuje od ' integracijskog ' ili ' mainstreaming ' modela obrazovanja , koji je imao tendenciju da bude zabrinut. Premija se stavlja na puno učešće učenika sa smetnjama u razvoju i na poštovanje njihovih društvenih, građanskih i obrazovnih prava. Osjećaj uključenosti nije ograničen samo na fizičke i kognitivne smetnje, već uključuje i čitav niz ljudske raznolikosti u pogledu sposobnosti, jezika, kulture, spola, starosti i drugih oblika ljudskih razlika. Richard Wilkinson i Kate Pickett napisali su: „na učinak i ponašanje učenika u obrazovnim zadacima može duboko utjecati način na koji se osjećamo, kako nas drugi vide i procjenjuju. Kada očekujemo da nas posmatraju kao inferiorne, čini se da se naše sposobnosti smanjuju." Zbog toga Cilj 4 održivog razvoja Ujedinjenih nacija prepoznaje potrebu za adekvatnom fizičkom infrastrukturom i potrebu za sigurnim, inkluzivnim okruženjem za učenje. mini|Dan harmonije (5475651018) Potpuno inkluzivne škole, koje su rijetke, više ne prave razliku između programa "općeg obrazovanja" i " specijalnog obrazovanja " što se odnosi na debate i savezne inicijative 1980-ih, kao što je Projekt integracije zajednice Knoll, J. & Meyer, L. (1986). Principles and practices for school integration of students with severe disabilities: An overview of the literature. In: M. Berres & P. Knoblock, Managerial Models of Mainstreaming. Rockville, MD: Aspen. i debate o matičnim školama i specijalnom obrazovanju-učionicama za redovno obrazovanje;Brown, L., Long, E., Udvari-Solner, A., Schwarz, P., VenDeventer, P., et al. (1989, Spring). Should students with severe intellectual disabilities be based in regular or in special education classrooms in home schools? Journal of the Association of Persons with Severe Handicaps, 14(1): 8-12. umjesto toga, škola je restrukturirana tako da svi učenici uče zajedno.Sailor, W. (1991, November/December). Special education in the restructured school. Remedial and Special Education, 12(6): 8-22. Svi pristupi inkluzivnom školovanju zahtijevaju administrativne i upravljačke promjene kako bi se prešlo sa tradicionalnih pristupa na osnovno i srednjoškolsko obrazovanje.Sage, D.D. (1996). Administrative strategies for achieving inclusive schooling. (pp. 105-116). In: S. Stainback & W. Stainback, Inclusion: A Guide for Educators. Baltimore, MD: Paul H. Brookes.
Procenat uključenih učenika sa smetnjama u razvoju varira u zavisnosti od mesta i vrste invaliditeta, ali je relativno uobičajen za učenike sa lakšim smetnjama u razvoju i ređe sa određenim vrstama teških smetnji. U Danskoj, 99% učenika sa smetnjama u učenju poput 'disleksije' smješteno je u učionice opšteg obrazovanja. U Sjedinjenim Državama, tri od pet učenika sa poteškoćama u učenju provode većinu svog vremena u učionici opšteg obrazovanja.Cortiella, C. (2009). The State of Learning Disabilities. New York, NY: National Center for Learning Disabilities.
Uobičajene prakse u inkluzivnim učionicama Nastavnici koriste brojne tehnike kako bi pomogli u izgradnji zajednice u učionici:
Korištenje igara dizajniranih za izgradnju zajednice Uključivanje učenika u rješavanje problema Dijeljenje pjesama i knjiga koje podučavaju zajednicu Otvoreno suočavanje sa individualnim razlikama kroz diskusiju Dodjeljivanje poslova u učionici koji grade zajednicu Učenje učenika da traže načine da pomognu jedni drugima Korištenje opreme za fizikalnu terapiju kao što su okviri za stajanje, tako da učenici koji obično koriste invalidska kolica mogu stajati kada drugi učenici stoje i aktivnije sudjelovati u aktivnostima Ohrabrivanje učenika da preuzmu ulogu nastavnika i daju instrukcije (npr. da pročitaju dio knjige učeniku s teškim invaliditetom) Fokusiranje na snagu učenika sa posebnim potrebama Kreiranje kontrolne liste u učionici Pravljenje pauza kada je potrebno Pravljenje prostora u kojem će se djeca smiriti Organiziranje studentskih stolova u grupama Stvorite sebi i prijatno okruženje Postavljanje osnovnih pravila i pridržavanje tih pravila Pomaganje u postavljanju kratkoročnih ciljeva Dizajniranje višeslojnog nastavnog plana i programa Redovno komuniciranje sa roditeljima i/ili starateljima Traženje podrške od drugih nastavnika specijalnog obrazovanja
Reference
Izvori
Ainscow M., Booth T. (2003) The Index for Inclusion: Developing Learning & Participation in Schools. Bristol: Center for Studies in Inclusive Education Thomas, G., & Loxley, A. (2007) Deconstructing Special Education and Constructing Inclusion (2nd Edition). Maidenhead: Open University Press. Elementary programming for inclusive classrooms Social development: Promoting Social Development in the Inclusive Classroom M. Mastropieri, Thomas E. Scruggs. The Inclusive Classroom: Strategies for Effective Instruction Mary Beth Doyle. The Paraprofessional's Guide to the Inclusive Classroom Conrad M., & Whitaker T. (1997). Inclusion and the law: A principal’s proactive approach. The Clearing House Jorgensen, C., Schuh, M., & Nisbet, J. (2005). The inclusion facilitator's guide. Baltimore: Paul H. Brookes Publishing Co.
Vanjski linkovi
https://www.analitika.ba/bs/vijesti/kako-prevazici-segregaciju-inkluzija-i-jednakost-u-obrazovanju-u-bih https://www.unicef.org/bih/pri%C4%8De/inkluzija-je-temeljno-ljudsko-pravo http://www.skolegijum.ba/static/files/biblioteka/pdf/5460fd4f1b800_07InkluzivnoobrazovanjeuBiH.pdf https://bib.irb.hr/datoteka/756708.INKLUZIVNI_ODGOJ_I_OBRAZOVANJE_DUGA_2015.pdf https://globalanalitika.com/kroz-trnje-do-inkluzije-u-obrazovanju-i-drustvu-u-bosni-i-hercegovini/
Kategorija:Obrazovna reforma Kategorija:Inkluzivnost