Fra Nikola Lašvanin Marčinkušić (? Lašva, oko 1703 – Jajce, 2. septembra 1750) bio je bosanski franjevac i ljetopisac.Lastrić, Filip, (1977), Pregled starina Bosanske provincije, str. 18, Veselin MaslešaDžaja, Mato, (1973), Banja Luka u putopisima i zapisima, str. 39, GlasLašvanin, fra Nikola, (2003), Ljetopis, Synopsis
Biografija Rođen je oko 1703. godine negdje u župi Lašva kod Travnika, sudeći po njegovom usvojenom prezimenu “Lašvanin”. Njegovo porodično prezime je Marčinkušić. Imao je brata fra Matu, koji je bio franjevac, biskupski tajnik, gvardijan i kustos. Osnovno obrazovanje je stekao u Franjevačkom samostanu u Fojnici, gdje je 1719. stupio u Franjevački red. Filozofsko-teološke nauke je vjerovatno završio u Italiji. Nakon završenog studija, 1727. godine je imenovan za svećenika. Od 1730. do 1735. godine bio je učitelj (ili meštar) novaka u Fojnici. Godine 1745. postao je kustos provincije Bosne Srebrene. Umro je 2.9.1750. godine u Jajcu. Ukopan je u crkvi sv. Ive u Podmilačju kod Jajca. U fojničkom nekrologiju iste godine upisana je kratka bilješka o njegovoj smrti: “U jajačkom župskom stanu preminuo je p.o. Nikola iz Lašve, bivši kustos Provincije u ono vrijeme dok se ona još nije bila odijelila od Kapistranske. Bio je ozbiljan muž i vršio redovničke propise. Bio je obdaren velikim znanjem ali i ne manjom razboritošću dok je upravljao drugima. Naređivao je tako umjereno da su se podložna braća osjećala ne samo prinuđena nego i ponukana da izvrše naredbu, kad bi vidjela njegovo ozbiljno a ujedno blago lice. Iako je volio samostanski život, ipak je poželio vidjeti svoje, pa se stoga zaputio u Jajce, gdje na smrt obolio i, primivši sakramente sv. Crkve, požurio se k vrhuncu prave časti. Njegovo tijelo počiva, zakopano u kripti, u crkvi sv. Ivana Krstitelja. “ Lašvanin, fra Nikola, (2003), Ljetopis, str. 5-11, SynopsisOstavio je u rukopisu Ljetopis iz prve polovine 18. stoljeća, pisan uglavnom bosančicom, koji obuhvaća priloge i prijepise iz različitih ljetopisa, dokumenata i drugih djela, dok je ostali dio od 1731. do svoje smrti 1750. godine sakupio iz svoga života i samostalnog sakupljanja literature. Njegov ljetopis sastoji se od osam dijelova, odnosno odsjeka. Prvi i najveći dio ljetopisa je pisan na osnovu djela P. Rittera Vitezovića “Kronika aliti szpomen vszega szvieta vikov” (Zagreb, 1696).
Prvi dio “opći ljetopis” sadrži podatke od početka svijeta do 1690. godine n.e. Drugi dio “bosanski ljetopis” preuzet je iz bilježaka fra Stjepana Margitića i sadrži podatke od 1682. do 1750. godine. Treći dio “Kako je Bosna pala u ropstvo” je prepiska Vitezovićevog djela “Bosna Captiva” (1712.), pisana je na latinskom jeziku, uglavnom bosančicom, Četvrti dio “Građa za ljetopis Bosanske franjevačke provincije” sadrži popis provincijala Bosanske provincije od 1523. do 1771. godine. Lašvanin se poslužio djelima fra Andrije Šipračića iz Dubočca i fra Filipa Lastrića “Pregleda starina Bosanske provincije”. Peti dio “Posebni ljetopis” obuhvaća period od 1300. do 1679. godine. Lašvanin je koristio podatke iz “Fojničke kronike”. Šesti dio sadrži “Dva dekreta” navodno iz vremena kralja Stjepana Tomaša. Oba latinska dekreta su falsifikati, koje je napravio fra Luka Vladimirović s namjerom da se ime njegove porodice nađe među imenima bosanske vlastele. Sedmi dio “Građa za ljetopis bosanskih biskupa i Smrt fra Petra Lašvanina” napisana je, kao i peti dio ljetopisa, na osnovu Fojničke kronike. Osmi posljednji dio sadrži nekoliko manjih priloga: Turske poslovice i izreke, Pjesma budimske kraljice, Način kalemit voće, Put u Italiju i natrag 1726., Kako idu novci po Ungariji, Kako se pravi crnilo.Lašvanin, fra Nikola, (2003), Ljetopis, str. 12-23, SynopsisZirdum, Andrija, (1985), Franjevački ljetopisi u Bosni i Hercegovini, Croatica Christiana periodica, 9 (15), str. 50
Reference
Kategorija:Franjevci u Bosni i Hercegovini