Tačno u podne američki je vestern snimljen 1952. u produkciji Stanleyja Kramera prema scenariju Carla Foremana, a u režiji Freda Zinnemana. Glavnu ulogu tumači Gary Cooper. Radnja se fokusira na gradskog šerifa, čiji je osjećaj dužnosti testiran kada mora odlučiti da li da se sam suoči s bandom ubica ili da napusti grad sa svojom tek vjenčanom suprugom. Iako je u vrijeme prikazivanja imao status kontroverznog filma zbog političkih tema, film je nominiran za sedam Oscara, osvojivši četiri: za najboljeg glavnog glumca, najbolju montažu, originalnu muziku i originalnu pjesmu, , te četiri Zlatna globusa: za najboljeg glumca, sporednu glumicu, originalnu muziku i najbolji crno-bijeli film.IMDB List of nominations and awards for Stanley Kramer's High Noon. Nagrađenu muziku za film komponirao je Dimitri Tiomkin.
Godine 1989. Kongresna biblioteka odabrala je Tačno u podne kao jedan od prvih 25 filmova za očuvanje u Nacionalnom filmskom registru Sjedinjenih Država jer je "kulturno, historijski ili estetski važan". Film je stekao legendarni status zbog svoje priče koja je djelomično ili potpuno ponovljena u kasnijim filmskim produkcijama, a posebno njegov završetak inspirirao je brojne kasnije filmove, uključujući vesterne kao i ostale žanrove.
Radnja U Hadleyvilleu, gradiću na teritoriji današnjeg Novog Meksika, lokalni šerif Will Kane, tek oženjen s Amy Fowler, priprema se za penziju. Sretni par uskoro će krenuti u novi život kako bi osnovali porodicu i vodili radnju u drugom gradu. Međutim, stiže vijest da je Frank Miller, opaki odmetnik koga je Kane nekoć poslao u zatvor, oslobođen i da će stići podnevnim vozom. Millerova banda – njegov mlađi brat Ben, Jack Colby i Jim Pierce – čekaju njegov dolazak na željezničkoj stanici.
thumb|left|Will Kane i Amy Fowler se raspravljaju u šerifovoj kancelariji Za pobožnu Amy, koja je po vjeroispovijesti Kveker a po uvjerenju pacifist, rješenje je jednostavno – napustiti grad prije nego što Miller stigne – ali Kaneov osjećaj dužnosti i časti ga tjeraju da ostane. Osim toga, kaže on, Miller i njegova banda će ga ionako uloviti. Amy postavlja Kaneu ultimatum: otići podnevnim vozom, sa ili bez njega. Kane posjećuje niz starih prijatelja i saveznika, ali niko ne može (ili neće) pomoći: sudija Percy Mettrick, koji je osudio Millera, bježi na konju i poziva Kanea da učini isto. Kaneov mladi zamjenik Harvey Pell, koji je ogorčen što ga Kane nije preporučio za svog nasljednika, kaže da će stati uz Kanea samo ako Kane ode kod gradskih očeva i "kaže koju riječ" za njega. Kada Kane odbije to učiniti, Pell mu predaje svoju značku.
Kaneovi napori da okupi grupu u Ramírezovom salunu, a zatim i crkvu, nailaze na strah i neprijateljstvo. Neki građani, zabrinuti da bi pucnjava mogla naštetiti ugledu grada, pozivaju Kanea da u potpunosti izbjegne sukob. Neki su Millerovi prijatelji, ali drugi zamjeraju što je Kane uopće počistio grad. Neki su mišljenja da njihov novac od poreza ide za podršku lokalnim snagama zakona i da borba nije odgovornost grupe. Sam Fuller se krije u svojoj kući, šaljući svoju ženu Mildred do vrata da kaže Kaneu da nije kod kuće. Jimmy nudi pomoć, ali je slabovidan i pijan; Kane ga šalje kući radi njegove vlastite sigurnosti. Gradonačelnik nastavlja ohrabrivati Kanea da jednostavno napusti grad. Kaneov prethodnik, Martin Howe, ne može pomoći Kaneu, jer je prestar i artritičan. Herb Baker je pristao da bude zamjienjen, ali odustaje kada shvati da je on jedini dobrovoljac. Konačna ponuda pomoći dolazi od 14-godišnjeg Johnnyja; Kane se divi dječakovoj hrabrosti, ali odbija njegovu pomoć.
Dok u hotelu čeka voz, Amy upoznaje Helen Ramírez, koja je nekada bila Millerova ljubavnica, zatim Kaneova, te na kraju Pellova, a koja također odlazi iz grada. Helen kaže Amy da da je Kane njen muškarac, i ne bi ga nikad napustila u trenutku velike potrebe. U štali, Pell osedlava konja i pokušava nagovoriti Kanea da ga uzme. Njihov razgovor prerasta u svađu, a potom i tuču. Kane konačno baca u nesvijest svog bivšeg zamjenika. Kane se vraća u svoju kancelariju da napiše oporuku dok sat otkucava prema podnevu.
Kane tada izlazi na ulicu kako bi se sam suočio s Millerom i njegovom bandom. Amy i Ramirez prolaze u kočiji s prtljagom, putujući do željezničke stanice. Kane i Amy razmjenjuju kratke poglede, a onda Amy gleda pravo ispred sebe dok prolazi pored Kanea. Kamera u punom planu prikazuje Kanea kako stoji sam u napuštenoj ulici. Ubrzo počinje pucnjava. Dok se voz sprema da krene, Amy čuje pucnjavu, skače i trči nazad u grad. Kane ubija Bena Millera i Colbyja, ali je ranjen dok Miller pokušava požarom istjerati Kanea iz štale. Birajući između života svog muža i svojih vjerskih uvjerenja, Amy uzima pištolj koji visi u Kaneovoj kancelariji (nekoć je bio Pellov pištolj; okačio ga je tamo kada je dao ostavku na mjesto zamjenika zgađen zbog Kaneovog tretmana prema njemu) i puca u Piercea s leđa, ostavljajući samo Franka Millera, koji zgrabi Amy kao ljudski štit da bi natjerao Kanea da izađe napolje. Kada je Amy zagrebala Millerovo lice noktima, on čini kobnu grešku gurnuvši je na tlo, a Kane koristi tu priliku da ga ubije. Kane pomaže svojoj novovjenčanoj supruzi da ustane i oni se grle. Dok građani izlaze i okupljaju se oko njega, Kane baca svoju šerifsku zvijezdu na zemlju, bijesno gleda u gomilu i odlazi s Amy na njihovim kočijama.
Uloge thumb|Gary Cooper kao šerif Will Kane thumb|Grace Kelly kao Amy Fowler Kane thumb|upright|Katy Jurado kao Helen Ramírez Gary Cooper - šerif Will Kane Thomas Mitchell - gradonačelnik Jonas Henderson Lloyd Bridges - zamjenik šerifa Harvey Pell Katy Jurado - Helen Ramírez Grace Kelly - Amy Fowler Kane Otto Kruger - sudija Percy Mettrick Lon Chaney Jr. - Martin Howe, bivši šerif Harry Morgan - Sam Fuller Ian MacDonald - Frank Miller Eve McVeagh - Mildred Fuller Morgan Farley - dr. Mahin, svećenik Harry Shannon - Cooper Lee Van Cleef - Jack Colby Robert J. Wilke - Jim Pierce Sheb Wooley - Ben Miller
Produkcija Vrijeme produkcije i prikazivanja filma dešavali su se za vrijeme Crvene panike i Korejskog rata. Godine 1951, tokom produkcije filma, Carl Foreman bio je pozvan pred Komitet za neameričke aktivnosti (HUAC) tokom njegove istrage o "komunističkoj propagandi i utjecaju" u filmskoj industriji. Foreman je nekada bio član Komunističke partije, ali je odbio da identifikuje svoje kolege ili bilo koga za koga je sumnjao da je trenutno član. Kao rezultat toga, komisija ga je označila kao "nekooperativnog svjedoka", što ga je uvrstilo na Holivudsku crnu listu. Nakon što je njegovo odbijanje da navede imena objavljeno u javnosti, Foremanov produkcijski partner Stanley Kramer zatražio je hitno raskid njihovog partnerstva. Kao potpisnik zajma za produkciju, Foreman je ostao u projektu filma; ali prije prikazivanja filma, prodao je svoj partnerski udio Krameru i preselio se u Veliku Britaniju, znajući da više neće naći posao u Sjedinjenim Državama.
Kramer je kasnije tvrdio da je prekinuo njihovo partnerstvo jer je Foreman zaprijetio da će ga pred HUAC-om lažno prozvati komunistom. Foreman je rekao da se Kramer plašio štete po svoju karijeru zbog "krivnje zbog udruživanja". Foreman je zaista bio na crnoj listi holivudskih studija zbog etikete "nekooperativnog svjedoka" i dodatnog pritiska predsjednika Columbia Picturesa Harryja Cohna, MPA predsjednika Johna Waynea, i trač kolumnistice Los Angeles Timesa Hedde Hopper.
Prema dokumentarnom filmu iz 2002. Mrak u podne: Dokumenti Carla Foremana, djelomično zasnovanom na dugačkom pismu Foremana filmskom kritičaru Bosley Crowtheru iz 1952. Foremanova uloga u stvaranju i produkciji filma Tačno u podne godinama je nepravedno umanjivana u korist Kramera. Foreman je rekao Crowtheru da je film nastao iz plana radnje koje je napisao na četiri stranice, a ispostavilo se da je vrlo sličan kratkoj priči John W. Cunninghama pod nazivom "Limena zvijezda". Foreman je otkupio filmska prava na Cunninghamovu priču i napisao scenarij. U vrijeme kada je dokumentarni film prikazan, većina aktera je bila pokojna, uključujući Kramera, Foremana, Zinnemanna i Coopera. Victor Navasky, autor knjige Imenovanje imena, definitivnog prikaza holivudske crne liste, rekao je novinaru da je, na osnovu njegovih intervjua s Kramerovom udovicom i drugima, dokumentarac izgledao "jednostrano, a problem da li je Stanley Kramer prikazan kao negativac, stvar je dosta komplikovana." Richard Fleischer je kasnije tvrdio da je pomogao Carlu Foremanu da razvije priču filma tokom osam sedmica dok se vozio do i sa seta filma Glineni golub (1949), koji su zajedno snimili. Fleischer kaže da ga je njegov RKO ugovor spriječio da režira Tačno u podne.
Dodjela uloga thumb|left|Gary Cooper drži Grace Kelly dok Katy Jurado gleda u njih, promotivna fotografija John Wayne je prvobitno dobio glavnu ulogu u filmu, ali ju je odbio jer je vjerovao da je Foremanova priča očigledna alegorija protiv holivudske crne liste, koju je on aktivno podržavao. Kasnije je jednom novinaru rekao da "nikada neće požaliti što je pomogao da Foreman pobjegne iz zemlje".John Wayne: Playboy Interview / MAY 1971 . Retrieved May 11, 2015. Gary Cooper je bio Wayneov dugogodišnji prijatelj i dijelio je njegove konzervativne političke stavove; Cooper je bio "prijateljski svjedok" pred komisijom HUAC-a, ali nije nikoga imenovao kao osumnjičenog komunistu, a kasnije je postao žestoki protivnik stavljanja na crnu listu.Meyer, Jeffrey Gary Cooper: American Hero ( 1998), str. 144. Ironično, Cooper je osvojio Oscara za svoju ulogu, a pošto je u to vrijeme radio u Evropi, zamolio je Waynea da u njegovo ime primi Oskara. Iako su Wayneov prezir prema filmu i odbijanje njegove glavne uloge bili dobro poznati, rekao je: "Drago mi je vidjeti da ovo daju čovjeku koji je ne samo najzaslužniji, već se godinama ponašao u ovom poslu na način na koji svi možemo biti ponosni ... Sada kada sam postao tako dobar prijatelj ... vraćam se da pronađem svog menadžera i agenta ... i saznam zašto nisam mogao dobiti ulogu u filmu Tačno u podne umjesto Coopera..."High Noon , retrieved September 11, 2016.
Nakon što je Wayne odbio ulogu Willa Kanea, Kramer ju je ponudio Gregory Pecku, koji je odbio jer je smatrao da je previše slična njegovoj ulozi u filmu The Gunfighter, u kojem je glumio godinu ranije. Peck je kasnije rekao da je to smatrao najvećom greškom u svojoj karijeri.Gregory Peck, preuzeto 6. septembra 2016. Marlon Brando, Montgomery Clift i Charlton Heston su također odbili tu ulogu. Kramer je gledao Grace Kelly u predstavi Broadwaya i nju je izabrao za Kaneovu zaručnicu, uprkos Cooperovoj i Kellynoj značajnoj starosnoj razlici (Cooper je tada imao 50 a Kelly 21 godinu). Glasine o aferi između Coopera i Kelly tokom snimanja ostaju nedokazane. Kellyjin biograf Donald Spoto napisao je da nema dokaza o romansi, osim tračeva tabloida.Spoto, D. High Society: The Life of Grace Kelly. Crown Archetype (2009), pp. 67–9. Biograf Gina McKinnon spekulirala je da je "moguće da je bilo prevrtanja u balama sijena", ali nije naveden nijedan dokaz, osim opaske Kellyne sestre Lizanne da je Kelly bila "zaljubljena" u Coopera.McKinnon, G. What Would Grace Do?: How to Live Life in Style Like the Princess of Hollywood. Gotham (2013), p. 145. Lee Van Cleef je debitirao sa filmom Tačno u podne. Kramer je prvi put ponudio Van Cleefu ulogu Harveyja Pella, nakon što ga je vidio u produkcijskoj turneji Mister Robertsa, pod uslovom da Van Cleef hirurški promijeni nos kako bi izgledao manje prijeteći. Van Cleef je odbio i umjesto toga je dobio ulogu Colbyja, jedinu ulogu u njegovoj karijeri bez ijednog reda dijaloga.Lee Van Cleef, retrieved September 6, 2016.
Snimanje