Nacionalna centralna biblioteka u Rimu (), jedna je od dvije centralne nacionalne biblioteke Italije, zajedno sa Nacionalnom centralnom bibliotekom u Firenci. Ukupno postoji 9 nacionalnih biblioteka, od 46 državnih biblioteka.
Biblioteka prikuplja i čuva sve publikacije u Italiji i najvažnijih stranih djela, posebno onih vezanih za Italiju,DPR br. 417, 1995 te ih čini dostupnim svima starijim od 18 godina. Zbirka trenutno obuhvata više od 7.000.000 štampanih svezaka, 2.000 inkunabula, 25.000 cinquecentina (knjiga iz 16. vijeka), 8.000 rukopisa, 10.000 crteža, 20.000 mapa i 1.342.154 brošura.
Od 1990, katalog biblioteke je na internetu i sadrži podatke o svim štampanim dokumentima koji su u biblioteku primljeni od te godine, kao i značajnim zbirkama tokom vremena, svim naslovima periodičnih publikacija, dijelovima monografskih publikacija, te značajnom arhivirskom građom.
Biblioteka je pokrenula nekoliko projekata digitalizacije sa ciljem da unaprijedi sopstvene kolekcije i učini ih dostupnim sve većem broju čitalaca.
Biblioteka podržava promociju i očuvanje kulture kroz obiman program događaja koji uključuje predavanja, video projekcije, koncerte, umjetničke izložbe i td..
U holu zgrade nalaze se tri javna izložbena prostora: Museo Spazi900 posvećen savremenoj italijanskoj književnosti. La stanza di Elsa je u samom srcu muzeja. Ovdje je atelje Else Morante rekreiran sa originalnim namještajem. La grande Biblioteca d’Italia: bibliotecari, architetti e artisti all’opera: 1975-2015 je stalna postavka koja slavi 40. godišnjicu ponovnog otvaranja biblioteke i 50. godišnjicu od početka izgradnje u Castro Pretoriu. Privremene izložbe koje izlažu dragocjene predmete koje čuva Biblioteka.
Od jula 2021. u “Biblioteca del Novecento letterario italiano Enrico Falqui” čitaoci mogu posjetiti Salu Italo Calvino, gdje su namještaj, predmeti i slike preuzeti iz stana u kojem je Calvino živio na Piazza di Campo Marzio tokom posljednjih godina svog života.
Historija Prethodnica sadašnje biblioteke bila je isusovačka Bibliotheca Secreta, smještena u isusovačkom Collegio Romano, gdje su članovi Družbe Isusove skupljali u Papskom Rimu ogromno bibliografsko i dokumentarno bogatstvo od osnivanja reda 1540. Kao što ukazuje i njen naziv - "Tajna biblioteka" - ova građa u to vrijeme nije bila dostupna široj javnosti, čak ni neisusovačkomm katoličkom svećenstvu. Sa ujedinjenjem Italije i zauzimanjem Rima 1870, čime je okončana vlast Katoličke crkve, ovu biblioteku je preuzela nova Kraljevina Italija i postala je jezgro Nacionalne centralne biblioteke u Rimu, koja je otvorena 14. marta 1876. - kojoj je naknadno dodan ogroman dodatni materijal. U svojim ranim godinama biblioteka je ostala smještena u prvobitnim isusovačkim prostorijama. Stoljeće kasnije biblioteka se preselila na sadašnju lokaciju. Sadašnju zgradu dizajnirali su arhitekti Massimo Castellazzi, Tullio Dell'Anese i Annibale Vitellozzi i otvorena je u januaru 1975.
Reference
Dodatna literatura
Vanjski linkovi
Kategorija:Biblioteke u Italiji Kategorija:Biblioteke u Rimu Italija Kategorija:Kultura u Rimu