Javna biblioteka jest biblioteka, najčešće posudbena, koja je dostupna široj javnosti i obično se finansira iz javnih izvora, kao što su porezi. Njime upravljaju bibliotekari i bibliotečki paraprofesionalci, koji su ujedno i državni službenici.
Postoji pet osnovnih karakteristika koje dijele javne biblioteke: one su podržane porezima (obično lokalnim, iako svaki nivo vlasti može doprinijeti); njima upravlja odbor koji služi javnom interesu; otvoreni su za sve i svaki član zajednice može pristupiti kolekciji; potpuno su dobrovoljni, niko nikada nije prisiljen da koristi pružene usluge i pružaju bibliotečko-informacione usluge bez naknade.Rubin, Richard E. Foundations of Library and Information Science (3 izdanje). 2010. Neal-Schuman Publishers: New York.
Javne biblioteke postoje u mnogim zemljama širom svijeta i često se smatraju bitnim dijelom obrazovane i pismene populacije. Javne biblioteke se razlikuju od istraživačkih biblioteka, školskih biblioteka, univerzitetskih biblioteka u drugim državama i drugih specijalnih biblioteka. Njihov mandat je da služe potrebama javnosti za informacijama, a ne potrebama određene škole, institucije ili istraživačke populacije. Javne biblioteke također pružaju besplatne usluge kao što su predškolske priče kako bi se podstaklo rano opismenjavanje djece. One pružaju miran prostor za učenje za studente i profesionalce i podstiču formiranje knjižnih klubova kako bi podstakli uvažavanje književnosti kod mladih i odraslih. Javne biblioteke obično dozvoljavaju korisnicima da privremeno pozajmljuju knjige i drugu građu van bibliotečkih prostorija, obično na određeni vremenski period. Najčešće imaju referentne kolekcije koje nisu u opticaju i svojim korisnicima pružaju računarski i internet pristup.
Pregled Vrhunac višestoljetnog napretka u štampariji, pokretnim slovima, papiru, tinti, izdavaštvu i distribuciji, u kombinaciji sa stalno rastućom srednja klasa orijentisanom na informacije, povećanom komercijalnom aktivnošću i potrošnjom, novim radikalnim idejama, masivnim rastom stanovništva i višim stope pismenosti su iskovale javnu biblioteku u oblik kakav je danas.
Javni pristup knjigama nije novost. Rimljani su stavljali svitke u suhe prostorije na raspolaganje pokroviteljima termi, i pokušali s određenim uspjehom da osnuju biblioteke unutar carstva.
Sredinom 19. vijeka nastojanje da se prave javne biblioteke, koje se plaćaju porezima i kojima upravlja država, dobija na snazi. Matthew Battles navodi da:
Javne biblioteke su često počinjale donacijom, ili su se ostavljale u amanet župama, crkvama, školama ili gradovima. Ove društvene i institucionalne biblioteke činile su osnovu mnogih današnjih kolekcija univerzitetskih i javnih biblioteka.Bill, Katz. Dahl's History Of The Book, No. 2. Metuchen, N.J.: Scarecrow Press, 1995, str. 238.
Osnivanje posudbenih biblioteka u 18. vijeku, od strane knjižara i izdavača, omogućilo je sticanje profita i stvaranje društvenih centara unutar zajednice. Posudbene ibliotekene samo da su bile mjesto za prodaju knjiga, već i mjesto za pozajmljivanje knjiga uz naknadu. Ove biblioteke pružale su razne materijale, uključujući sve popularnije romane. Iako su posudbene biblioteke imale važnu ulogu u društvu, pripadnici srednjeg i višeg sloja često su gledali s visine na biblioteke koje su redovno prodavale građu iz svojih zbirki i obezbjeđivale materijale koji su bili manje sofisticirani.
Posudbene biblioteke su također naplaćivale pretplatu. Međutim, ove naknade su bile postavljene da privuku svoje korisnike, obezbjeđujući pretplatu na godišnjoj, tromjesečnoj ili mjesečnoj osnovi, bez očekivanja da će pretplatnici kupiti udio u biblioteci. To je pomoglo posjetiteljima koji nisu mogli priuštiti kupovinu knjiga, da mogli su posuditi knjige za čitanje, a zatim ih vratiti. Ovo je također stvorilo popularniju potražnju, jer su naknade za knjige rasle, a sve više knjiga se kopiralo. Posudbene biblioteke bile su veoma popularne; prvu je osnovao Allan Ramsay 1725. u Edinburgu u Škotskoj. Posudbene biblioteke nisu bile isključivo pozajmne institucije i često su pružale mjesto za druge oblike komercijalnih aktivnosti, koje su mogle, ali i ne moraju biti vezane za štampu. To je bilo neophodno jer nisu generisale dovoljno sredstava putem pretplate prikupljene od svojih članova. Kao komercijalni poduhvat, bilo je važno uzeti u obzir faktore koji doprinose, kao što su druga dobra ili usluge dostupne pretplatnicima.Raven, James. „Libraries for sociability: the advance of subscription library.“ The Cambridge History Of Libraries In Britain And Ireland. 3 vols. New York: Cambridge University Press, 2006, str. 251-253.
Biblioteka Malatestiana (), poznata i kao (), javna je biblioteka koja datira iz 1452. u Ceseni, Emilia-Romagna (Italija). Bila je to prva evropska građanska biblioteka, koja je pripadala Komuni i otvorena za sve. Izgradnju je finansirao lord Cesene, Malatesta Novello. Radove je vodio Matteo Nuti iz Fana (učenik Leona Battista Albertija) i trajala su od 1447. do 1452.
Historija Rana historija
Prve biblioteke sastojale su se od arhiva najranijeg oblika pisanja – glinenih ploča klinastog pisma otkrivenih u hramskim prostorijama u Sumeru, od kojih neke datiraju iz 2600. p. n. e.. Pojavili su se prije pet hiljada godina u plodnom polumjesecu jugozapadne Azije, području koje se protezalo od Mesopotamije do Nila u Africi. Poznat kao kolijevka civilizacije, plodni polumjesec je također bio rodno mjesto pisanja, negdje prije 3000. p. n. e. (Murray, Stuart A.P.) Ove prve biblioteke, koje su se uglavnom sastojale od zapisa komercijalnih transakcija ili inventara, označavaju kraj prahistorije i početak historije.Renfrew, Colin (2008) Prehistory The Making of the Human Mind, New York: Modern Library.
Stvari su bile vrlo slične u vladinim i hramskim zapisima na papirusu starog Egipta. Najranije otkrivene privatne arhive čuvane su u Ugaritu; pored korespondencije i inventara, tekstovi mitova su možda bili standardizovani tekstovi za praksu za podučavanje novih pisara.
Perzija je u vrijeme Ahemenidskog carstva (550–330 p. n. e.) bila dom nekih izvanrednih biblioteka koje su imale dvije glavne funkcije: vođenje evidencije administrativnih dokumenata (npr. transakcije, vladine naredbe i raspodjela budžeta unutar i između Satrapija i centralne država)Rajabi, Parviz. 1381. The lost Milleniums, Vol 3, Toos Publication, i prikupljanje resursa na osnovu različitih tema, npr. medicinske nauke, astronomije, historije, geometrije i filozofije.
Historičar Yahya iz Antiohije (u. 1066.) izvijestio je da je fatimidski kalifa El-Hakim bin Amr Allah (r. 996–1021) finansirao i osnovao biblioteke otvorene za javnost, gdje je svako, čak i obični ne-specijalisti, mogali izabrati bilo koje knjige koje su željeli i da ih prepisuju javni pisari, besplatno. Međutim, kao i sa mnogim drugim njegovim odlukama, El-Hakim je kasnije naredio da se ova politika promijeni.
U Ceseni, u Italiji, prva javna biblioteka koju vodi zajednica, Biblioteka Malatestiana, osnovana je 1447, pružala je svjetovne i vjerske tekstove na latinskom, grčkom i hebrejskom i bila je potpuno otvorena za sve članove javnosti.
Još jedna rana biblioteka koja je dozvoljavala pristup javnosti bili su Kalendari ili bratstvo klera i laika koji su bili pridruženi Crkvi Svih Svetih u Bristolu, Engleska. Zapisi pokazuju da je 1464. u kući Kalendara napravljena biblioteka. Pominje se akt od tog datuma kojim je "određeno da svi koji žele da uđu radi nastave imaju 'slobodan pristup i odmor' u određeno vrijeme."
Godine 1598. Francis Trigge je osnovao biblioteku u prostoriji iznad crkve sv. Wulframa u Granthamu, Lincolnshire i odredio da ona bude otvorena za sveštenstvo i stanovnike okolnog susjedstva. Neki naučnici ovu biblioteku smatraju „pretkom“ javnih biblioteka jer njeni pokrovitelji nisu morali da pripadaju postojećoj organizaciji poput crkve ili koledža da bi je koristili. Međutim, sve knjige u biblioteci bile su vezane lancima za tezge i nedostupne za posudbu, pa otuda i naziv: Biblioteka u lancima Francisa Triggea.Murray, Stuart. The Library: an Illustrated History. Skyhorse Pub, 2009.
U ranim godinama 17. stoljeća u Engleskoj su osnovane mnoge poznate kolegijalne i gradske biblioteke. Biblioteka grada Norwicha osnovana je 1608. (šest godina nakon što je Thomas Bodley osnovao Bodleiansku biblioteku, koja je bila otvorena za "cijelu Republiku učenih") i Biblioteka Chetham u Manchesteru, koja tvrdi da je najstarija javna biblioteka u svijetu engleskog govornog područja, otvorena 1653.
Biblioteca Palafoxiana u gradu Puebla, Meksiko,UNESCO je priznao kao prvu javna biblioteka u Americi. Osnovao ju je 1646. Juan de Palafox y Mendoza. U svom ključnom djelu Advis pour dresser une bibliothèque (1644.) francuski učenjak i bibliotekar Gabriel Naudé tvrdi da su samo tri biblioteke u cijeloj Evropi u njegovo vrijeme davale redovan pristup svakom naučniku, naime Biblioteka Ambrosiana u Milanu, Biblioteka Angelica u Rimu, i Bodleianska biblioteka u Oxfordu.
Biblioteke iz doba prosvjetiteljstva
Claude Sallier, francuski filolog i crkvenjak, vodio je prvi oblik javne biblioteke u gradu Saulieu od 1737. do 1750. Želio je da kulturu i učenje učini dostupnim svim ljudima.
Biblioteku Zaluski (poljski: Biblioteka Załuskich, latinski: Bibliotheca Zalusciana) sagradili su u Varšavi 1747–1795 Józef Andrzej Załuski i njegov brat Andrzej Stanisław Załuski, obojica rimokatolički biskupi. Biblioteka je bila otvorena za javnost i bila je prva poljska javna biblioteka, najveća u Poljskoj i jedna od najranijih javnih biblioteka u Evropi.
Početkom 18. vijeka, biblioteke su postajale sve više javne i sve češće su bile posudbene biblioteke. U 18. stoljeću došlo je do prelaska sa zatvorenih parohijskih biblioteka na posudbene biblioteke. Prije tog vremena, javne biblioteke su bile parohijske prirode, a biblioteke su svoje knjige često vezivale za stolove.Kelly, Thomas (1966) Early Public Libraries: a history of public libraries in Great Britain before 1850 London: Library Association; str. 94 Biblioteke također nisu bile jednolično otvorene za javnost. Godine 1790. Zakon o javnim bibliotekama neće biti donesen još šezdeset sedam godina.Predeek, Albert (1947) A History of Libraries in Great Britain and North America. Chicago: American Library Association; str. 58
Iako je Britanski muzej postojao u to vrijeme i sadržavao je preko 50.000 knjiga, nacionalna biblioteka nije bila otvorena za javnost, pa čak ni za većinu stanovništva. Pristup muzeju zavisio je od propusnica, na koje se ponekad čekalo tri do četiri sedmice. Štaviše, biblioteka nije bila otvorena za pregledavanje. Nakon što je izdata propusnica za biblioteku, čitalac je bio poveden u obilazak biblioteke. Mnogi čitaoci su se žalili da je turneja bila prekratka.Battles, Matthew (2003) Library: an unquiet history; str. 121 Slično, Biblioteka du Roi u Parizu zahtijevala je da potencijalni posjetilac bude "pažljivo pregledan" i, čak i nakon što je ovaj uslov ispunjen, biblioteka je bila otvorena samo dva dana sedmično i samo za gledanje medaljona i gravura, a ne knjiga.