'Poštanska kočija' američki je vestern film snimljen 1939. godine u režiji Johna Forda a glavne uloge tumače Claire Trevor i John Wayne u njegovoj revolucionarnoj ulozi. Scenarij je napisao Dudley Nichols koji je adaptirao Kočija za Lordsburg, kratke priče Ernesta Haycoxa" objavljene 1937. godine. Film prati grupu putnika prvenstveno sastavljenu od doseljenika koji se voze na diližansi kroz opasnu teritoriju Apača.
Film je odavno prepoznat kao važno djelo koje nadilazi vestern žanr. Godine 1995. Kongresna biblioteka Sjedinjenih Država proglasile su film "kulturološki, historijski ili estetski značajnim" i odabran je na očuvanje u njihovom Nacionalnom filmskom registru. Ipak, film nije izbjegao polemiku. Kao i većina vesterna tog doba, njegov pojednostavljeni prikaz Indijanaca u filmu kao divljaka je kritiziran.
Poštanska kočija je bila prva od mnogih vesterna koje je Ford snimio u dolini Monument Valley, na granici Arizone i Utaha na američkom jugozapadu. U mnogim filmovima koje je Ford tamo snimio glumio je i John Wayne. Scene iz Poštanske kočije, uključujući sekvencu koja predstavlja Waynea kao Ringo Kida, spojile su snimke iz Monument Valleya s onima snimljenim na Iverson Movie Ranchu u Chatsworthu, Kalifornija, RKO Encino Ranchu kao i druge lokacije. Kao rezultat, pojavljuje se geografski nesklad, uključujući završnu scenu u kojoj Ringo (Wayne) i Dallas (Trevor) napuštaju Lordsburg u jugozapadnom Novom Meksiku putem Monument Valleya.
Radnja U junu 1880. kočijaš i četiri putnika pripremili su se da se ukrcaju u diližansu koja polazi iz Tonta, teritorij Arizone, za Lordsburg, Novi Meksiko. Među njima su DalLas, prostitutka koju je "Liga zakona i reda" protjerala iz grada; zatim alkoholičar Doc Boone; snobovska južnjakinja Lucy Mallory, koja putuje da se pridruži svom mužu konjičkom oficiru; i prodavač viskija Samuel Peacock.
Kočijaš Buck, traži svoju oružanu pratnju, a maršal Curley Wilcox mu govori da je jedan čovjek krenuo u potragu za Ringo Kidom. Ringo je pobjegao iz zatvora nakon što je čuo da mu je oca i brata ubio Luke Plummer. Buck govori Curleyju da Ringo ide za Lordsburg. Znajući da se Ringo zakleo na osvetu, Curley odlučuje da ponese sačmaricu s kočijom.
Prije nego što diližansa krene, poručnik Američke konjice Blanchard javlja da su Geronimo i njegovi Apači ratnici na ratnoj stazi, i da će mala konjica pružiti pratnju samo do Dry Forka. Vidjevši brižnu gospođu Mallory, galantni kockar Hatfield joj nudi svoju zaštitu do Lordsburga i kreće s njom na put. Na rubu grada Henry Gatewood, arogantni bankar, zaustavlja kočiju i pridružuje im se.
Dalje uz cestu, kočija nailazi na Ringo Kida, nasukanog kada mu je konj uginuo u sred pustinje. Iako su Curley i Ringo prijatelji, Curley uzima Ringa pod nadzor i gura ga u kočiju. Kada stignu do Dry Forka, saznaju da je očekivani konjički odred otišao za Apache Wells. Buck želi da se vrati, ali većina putnika glasa za nastavak putovanja. Grupa je iznenađena kada je Ringo, nesvjestan Dallasine prošlosti, pozove da sjedne za glavni sto na ručku. Dok jedu uglađeni Hatfield otkriva da je služio u Vojsci Konfederacije pod komandom oca gospođe Mallory u Virginiji.
U Apache Wellsu, gospođa Mallory saznaje da je njen muž ranjen u borbi s Apačima. Ona se onesvijesti, i zapanjivši grupu, počinje da se porađa. Doc Boone se trijezni i porađa bebu uz pomoć Dallasove. Kasnije te noći, Ringo traži od Dallas da se uda za njega i da žive na ranču koji posjeduje preko granice u Meksiku. Ona se boji otkriti svoju prošlost, i izbjegava njegovu ponudu. Sljedećeg jutra, ona prihvata, ali ne želi napustiti gospođu Mallory i novorođenče; umjesto toga, ona daje Ringu pušku koju je Curley uzeo i tjera ga da pobjegne, obećavajući da će se tamo kasnije njih dvoje sresti. Prije nego što Ringo može otići, on vidi dimni signal kako najavljuje napad Apača i vraća se grupi pod nadzor.
Kočija stiže do Lee's Ferryja, koji su Apači ubilački opljačkali. Curley skida lisice s Ringa kako bi mu pomogao privezati trupce do kočije i uz pomoć njih prevesti kočiju preko rijeke. Naizgled izvan opasnosti, napadnuti su od strane Apača. Slijedi duga potjera, a neki od putnika su povrijeđeni u borbi. Sve do svog posljednjeg metka, Hatfield povlači okidač kako bi odbranio gospođu Mallory ali biva smrtno ranjen. Iznenada 6. konjički puk američke konjice jaše u pomoć.
U Lordsburgu Gatewood je uhapšen zbog pokušaja bjekstva s novcem svoje banke. Gospođa Mallory saznaje da će se njen ranjeni muž potpuno oporaviti. Ona zahvaljuje Dallas, koja daje gospođi Mallory njen šal. Dallas zatim moli Ringa da se ne suprotstavlja trojici braće Plummer, ali on je odlučan da im se osveti. Dok šetaju gradom, on ponavlja svoju želju da je oženi. Luke Plummer, koji igra poker u jednom od saluna, čuje za Ringov dolazak i poziva svoju braću da mu se pridruže u obračunu s Ringom.
Ringo u pucnjavi ubija svu trojicu, a zatim se predaje Curleyju, očekujući da će se vratiti nazad u zatvor. Dok Ringo sjeda u kočiju, Curley poziva Dallas da se vozi s njima do ruba grada. Ali kada se ukrca Curley i Doc tjeraju konje u galop, puštajući par da zajedno odjure prema Ringovom ranču dalje preko meksičke granice.
Uloge Claire Trevor - Dallas John Wayne - Ringo Kid Andy Devine - Buck John Carradine - Hatfield Thomas Mitchell - Doc Boone Louise Platt - Lucy Mallory George Bancroft - Curley Donald Meek - Peacock Berton Churchill - Gatewood Tim Holt - pukovnik Tom Tyler - Luke Plummer
Produkcija Uvod u snimanje Scenarij je adaptacija koju je napisao Dudley Nichols na osnovu kratke priče "Kočija za Lordsburg" Ernesta Haycoxa. Filmska prava na djelo kupio je John Ford ubrzo nakon što je objavljeno u časopisu Collier's Weekly 10. aprila 1937. godine. Prema Thomasu Schatzu, Ford je tvrdio da je njegova inspiracija u širenju "Kočije" izvan okvira zapleta koji je kreirao Haycox bilo njegovo poznavanje još jedne kratke priče, "Boule de Suif" koju je napisao francuski pisac Guy de Maupassant, iako Schatz vjeruje da "ovo teško dokazivo".Schatz, p. 27. Čini se da je Fordova izjava bila osnova za tvrdnju kojom se i sam Haycox oslanjao na priču Guy de Maupassanta. Međutim, prema Haycoxovom biografu, nema direktnih dokaza da je Haycox bio upoznat s Maupassantovom pričom, posebno zato što je dokumentirano da se trudio izbjeći čitanje djela drugih koji bi mogli nesvjesno utjecati na njegovo pisanje, te je fokusirao svoje lično čitanje iz oblasti historije.
Prije produkcije, Ford je kupovao projekat u nekoliko holivudskih studija, koji su ga svi odbili jer su vesterni s velikim budžetom bili van mode još od vremena nijemog filma, i zato što je Ford insistirao na korištenju tadašnjeg glumca B-filmova Johna Waynea u ključnoj ulozi u filmu. Nezavisni producent David O. Selznick je konačno pristao da ga producira, ali je bio frustriran Fordovom neodlučnošću o tome kada će snimanje početi, i imao je vlastite sumnje u vezi s odabirom glumaca. Ford je povukao film iz Selznickove kompanije i obratio se nezavisnom producentu Walteru Wangeru u vezi s projektom. Wanger je imao iste rezerve prema produkciji "A" vesterna, a još više zato što u njemu glumi John Wayne. Ford nije režirao vestern još od dana nijemog filma. Wanger je rekao da neće riskirati svoj novac osim ako Ford ne zamijeni Johna Wayna sa Gary Cooperom i dovede Marlene Dietrich da glumi Dallasovu.Clooney, pp. 196–197.
Ford je odbio budžet; insistirao je da to bude Wayne ili niko drugi. Na kraju su napravili kompromis, s Wangerom koji je uložio 250,000 dolara, nešto više od polovine onoga što je Ford tražio, a Ford bi dao najveći reklame i zasluge Claire Trevor, koja je bila poznatija od Johna Waynea u to vrijeme.Clooney, p. 197.
Snimanje thumb|right|Snimatelj Bert Glennon i režiser John Ford Članovi produkcijske ekipe bili su smješteni u KayentI, na sjeveroistoku Arizone, u starom radnom kampu. Uslovi su bili spartanski, produkcija je trajala satima, a vremenski uslovi na nadmorskoj visini 1,700 metara bili su ekstremni, sa stalnim jakim vjetrovima i niskim temperaturama. Ipak, režiser John Ford je bio zadovoljan radom ekipe na lokaciji, koji se odvijao u blizini Goulding's Trading Posta na granici Utaha, oko 25 milja od Kayente.Crew Letter from Kayenta, Arizona, December 1938, Thenedscottarchive.com Dodatne scene su snimane na Monument Valley lokacijama, kao i filmskim rančevima Iverson Movie Ranch i RKO Encino Ranch.Poštanska kočija je bio prvi od mnogih vesterna koje je Ford snimio koristeći Monument Valley kao lokaciju, a u mnogima je glumio i John Wayne. Nepodudarnosti pejzaža i vegetacije su stoga evidentne kroz film, sve do završne scene Ringa i Dallasove koji napuštaju Lordsburg, u pustinji Chihuahuan na jugozapadu Novog Meksika, zahvaljujući nepogrešivoj topografiji lokacije Monument Valleya Colorado Plateau.
Kritike Film je premijerno prikazan 2. marta 1939. i dobio je povoljne kritike i pohvale u novinskim izdanjima.Buscombe, Edward. Stagecoach. British Film Institute, 1992. pp. 76–82 Film je učvrstio John Wayneov status kao vodećeg glumca A-liste i ostvario je profit od 297,690 dolara. Članica glumačke ekipe Louise Platt, u pismu o iskustvu produkcije filma, citirala je Fordovu izjavu o Wayneovoj budućnosti na filmu: "On će biti najveća zvijezda ikada jer je savršen da glumi "svakog čovjeka".Letter, Louise Platt to Ned Scott Archive, July 7, 2002, Thenedscottarchive.com pp. 39, 40 Na Rotten Tomatoesu, film ima ocjenu odobrenja od 100%, na osnovu 47 recenzija, s prosječnom ocjenom od 9,3/10. Konsenzus sajta glasi: "Tipizirajući najbolje što vestern žanr može da ponudi, Poštanska kočija je uzbudljiva avantura i dramatičan je doprinos dinamičnoj režiji Johna Forda i očaravajućim glumačkim zaokretom zvijezde Johna Wayna."Orson Welles je tvrdio da je to bio savršen udžbenik o snimanju filmova i tvrdio je da ga je gledao više od 40 puta pripremajući se za snimanje Građanina Kanea.Welles, Orson, and Bogdanovich, Peter. This is Orson Welles. Da Capo Press, 1998. pp. 28–29. "After dinner every night for about a month, I'd run Stagecoach... It was like going to school." Godine 1995. Kongresna biblioteka Sjedinjenih Država proglasila je film "kulturološki, historijski ili estetski značajnim" i odabrane na očuvanje u njihovom Nacionalnom filmskom registru.
Film je također prepoznat kao film koji nadilazi vestern žanr. Robert B. Pippin je primijetio da su likovi i njihovo putovanje "arhetipski, a ne samo individualni" i da je film "mitski prikaz američke težnje prema obliku politički značajne jednakosti". Ipak, njegov prikaz Indijanaca nije iznad kritike. U svom osvrtu iz 2011. godine, Roger Ebert je primijetio da "stavovi filma prema Indijancima nisu prosvijećeni. Apači se vide jednostavno kao divljaci ubice; nema nagovještaja da su bijeli ljudi napali njihovu zemlju."
Odabrana kritika Jedan od ključnih razloga zašto nikad nisam volio vesterne je bio taj što sam kao klinac bio prisiljen da gledam toliko filmova Johna Waynea. Nikada ga nisam smatrao upečatljivim glumcem i njegove izvedbe su često kopije jedne druge, ali postoje filmovi u njegovoj historiji koji mogu nadmašiti njegovu povremenu odrvenjenost i iskoristiti njegovu pojavu da ispričaju veličanstvenu, zanimljiviju priču.