mini|250p|desno|Aktivna i pasivna mjesta artikulacije:1, 2: usne3: zubi4: desni (alveole)6: prednji dio tvrdoga nepca7: tvrdo nepce (palatum)8: mehko nepce (velum)9: resica (uvula)10: ždrijelo11: grkljan13: korijen jezika14: stražnji dio leđa jezika15: srednji dio leđa jezika16: prednji dio jezika17: vrh jezika Fonetika (grč. φωνή, phone = glas) jest grana lingvistike koja proučava kako ljudi proizvode i percipiraju zvukove ili, u slučaju znakovnih jezika, ekvivalentne aspekte znaka. Lingvisti koji se specijaliziraju za proučavanje fizičkih svojstava govora nazivaju se fonetičari. Fonetika se tradicionalno dijeli na tri discipline: artikulacijsku, akustičnu i auditivnu fonetiku. Tradicionalno, minimalna lingvistička jedinica fonetike je glas – govorni zvuk u jeziku koji se razlikuje od fonološke jedinice fonema; fonem je apstraktna kategorizacija glasova i također se definiše kao najmanja jedinica koja ima razlikovnu funkciju u bilo kojem jeziku.
Fonetika se bavi dvama aspektima ljudskog govora: produkcijom (načinima na koje ljudi proizvode zvukove) i percepcijom (načinom na koji se govor razumijeva). Komunikacijski modalitet jezika opisuje metodu kojom jezik proizvodi i percipira jezike. Jezici s oralno-auralnim modalitetima poput engleskog proizvode govor usmeno i percipiraju govor slušno (koristeći uši). Znakovni jezici, poput australskog (Auslan) i američkog znakovnog jezika (ASL), imaju manualno-vizualni modalitet, proizvodeći govor ručno (koristeći ruke) i percipirajući govor vizualno. ASL i neki drugi znakovni jezici imaju uz to i manualno-manualni dijalekt za upotrebu u taktilnom znakovnom izražavanju gluhoslijepih govornika gdje se znakovi proizvode rukama i percipiraju također rukama.
Također pogledajte Akustika NATO fonetska abeceda
Reference
Vanjski linkovi
Govor, časopis za fonetiku
Kategorija:Grane lingvistike Kategorija:Lingvistička terminologija