Valentina Oleksandrivna Semerenko, () rođena 18. januara 1986. u Krasnopillji, USSR, SSSR (danas Ukrajina), je nekadašnja ukrajinska biatlonka, olimpijska pobjednica i svjetska prvakinja u biatlonu. U startnim listama i statistikama takmičenja Svjetskog kupa, često se vodi kao Valj Semerenko.
Karijera
Olimpijske igre Olimpijske igre (Biatlon) 46 (Biatlon) 13 22 22 18 6 (Biatlon) 18 12 5 12 1 (Biatlon) 25 46 19 (Biatlon) 13 180px|mini|lijevo|Poštanska marka Ukrajine, tiskana povodom osvajanje zlatne medalje u štafeti na ZOI 2014. Valentina Semerenko je nastupila na pet Olimpijskih igara i to na: Zimskim olimpijskim igrama 2006, Zimskim olimpijskim igrama 2010, Zimskim olimpijskim igrama 2014, Zimskim olimpijskim igrama 2018. i Zimskim olimpijskim igrama 2022. U pojedinačnoj konkurenciji najbolji joj je rezultat peto mjesto na ZOI 2014. u utrci potjere, kada je s jednim promašajem i zaostatkom od 52.9 s bila sporija od pobjednice Bjeloruskinje Darje Domračeve. U ekipnim disciplinama najbolji joj je rezultat osvojena zlatna medalja na istim igrama u štafeti s Olenom Bilosjuk, Vitom Semerenko i Julijom Džimom, kada su za 26.4 s bili brži, od kasnije, zbog dopinga diskvalifikovane ruske štafete u sastavu: Jana Romanova, Olga Zajceva, Ekaterina Šumilova i Olga Viljuhina.
Svjetska prvenstva Svjetsko prvenstvo 36 9 32 16 20 18 2 26 15 38 16 11 11 10 24 16 49 57 6 3 22 43 2 15 3 19 1 6 11 44 38 26 5 6 80 36 29 38 3 42 36 43 50 Valentina Semerenko je nastupila na dvanaest Svjetskih prvenstava od SP 2007. do SP 2021. Osvojila je jednu zlatnu, dvije srebrne i tri bronzane medalje. Zlatnu medalju je osvojila na SP 2015. u utrci masovnog starta, kada je bez promašaja bila brža za 6.2 s od drugoplasirane njemačke biatlonke Franziske Preuß i 12.6 s od trećeplasirane italijanske biatlonke Karin Oberhofer. Jednu srebrnu medalju osvojila je na SP 2008. u štafeti s Oksanom Jakovljevom, Vitom Semerenko i Oksanom Hvostenko, kada su s 30.9 s zaostatka bili sporiji iza njemačke štafete u sastavu: Martina Glagow, Andrea Henkel, Magdalena Neuner, Kati Wilhelm; a drugu na SP 2013. u štafeti s Julijom Džimom, Vitom Semerenko i Olenom Pidhrušnom kada su s 7 s zaostatka bili sporiji iza norveške štafete u sastavu: Hilde Fenne, Ann Kristin Flatland, Synnøve Solemdal i Tora Berger. Na istom prvenstvu osvojila je prvu bronzanu medalju u utrci na 15 km s jednim promašajem i zaostatkom od 1:42.5 min iza pobjednice ukrajinske biatlonke Olene Pidhrušne, koja je utrku završila bez promašaja; Na SP 2015. u utrci na 7,5 km osvojila je drugu bronzanu medalju s jednim promašajem i zaostatkom od 19.7 s iza pobjednice francuske biatlonke Marie Dorin Habert, koja je utrku završila s jednim promašajem. Treću bronzanu medalju osvojila je na SP 2019. u štafeti s Anastasijom Merkušinom, Vitom Semerenko i Julijom Džimom. Na SP 2011. je nastupila u štafetnoj utrci s Olenom Bilosjuk, Vitom Semerenko i Oksanom Hvostenko kada su osvojili drugo mjesto, ali su, zbog kasnije dokazanog dopinga Oksane Hvostenko diskvalifikovani, te im je oduzeta srebrna medalja.Decision in KSemerenko case now final, France receives WCH Relay Silver
Svjetski kup Plasman u Svjetskom kupu 2005/06 2006/07 2007/08 2008/09 2009/10 2010/11 2011/12 2012/13 2013/14 2014/15 2015/16 2016/17 2017/18 2018/19 2019/20 2020/21 2021/22 472824141123209347782148335960
Prvi nastup Semerenko u Svjetskom kupu bio je u sezoni 2005/06. u njemačkom Oberhofu 5. januara 2006. u štafetnoj utrci s Vitom Semerenko, Ninom Lemeš i Irinom Tananajkom, kada su osvojile 11-o mjesto. Najbolji rezultat u pojedinačnim utrkama joj je pobjeda u utrci potjere 15. decembra 2013. u sezoni SK 2012/13. u francuskom Annecy-Le Grand-Bornandu. U ekipnim utrkama pobijedila je četiri puta: U Oberhofu 7. januara 2009. u sezoni SK 2008/09. s Vitom Semerenko, Olenom Bilosjuk i Oksanaom Hvostenko s 21.2 s prednosti ispres drugoplasirane njemačke štafete u sastavu: Simone Hauswald, Kati Wilhelm, Sabrina Buchholz i Kathrin Hitzer; Ponovo u Oberhofu 3. januara 2013. u sezoni SK 2012/13. s Vitom Semerenko, Olenom Bilosjuk i Julijom Džimom; U austrijskom Hochfilzenu u sezoni SK 2013/14. u istom sastavu, te njemačkom Ruhpoldingu 17. januara 2016. s Irinom Petrenko, Julijom Džimom i Olenom Bilosjuk.
Nagrade Ukrajinski Orden kneginje Olge III reda. (4. 4. 2003.) Ukrajinski Orden kneginje Olge I reda. Ukrajinski Orden kneginje Olge II reda. Ukrajinski Orden za zasluge III reda. (17. 3. 2008.) Ukrajinski Orden za zasluge II reda.
Privatni život Njena setra blizankinja Vita Semerenko je takođe ukrajinska biatlonka. Udata je za Olekseja Prohora.
Napomene
Reference
Vanjski linkovi
Kategorija:Rođeni 1986. Kategorija:Biografije, Krasnopillja Kategorija:Osvajači medalja na Svjetskim prvenstvima u biatlonu Kategorija:Svjetski prvaci u biatlonu Kategorija:Ukrajinski biatlonci Kategorija:Ukrajinski olimpijci u biatlonu Kategorija:Osvajači zlatne medalje na Olimpijskim igrama (Ukrajina) Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 2006. Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 2010. Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 2014. Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 2018. Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 2022. Kategorija:Nosioci Ordena kneginje Olge I reda Kategorija:Nosioci Ordena kneginje Olge II reda Kategorija:Nosioci Ordena kneginje Olge III reda Kategorija:Nosioci Ordena za zasluge (Ukrajina) II reda Kategorija:Nosioci Ordena za zasluge (Ukrajina) III reda Kategorija:Osvajači medalja na Zimskim olimpijskim igrama 2014. Kategorija:Živi ljudi