Estoria de España (Historija Španije/Španska pripovijest; u tekstu u originalnom nazivu), poznata u izdanju Menéndez Pidal kao Primera Crónica General, historijska je knjiga napisana na inicijativu Alfonsa X Mudrog (koji je bio aktivno uključen u njenom pisanju), te je prva opsežna historija Španije koja nije bila puki prijevod s latinskog. Njen sadržaj hronološki pokriva sve od biblijskog porijekla Španije do neposredne historije Kastilje pod Ferdinandom III.
Djelo predstavlja početnu misao koja nije bila završena na zadovoljavajući način za života kralja Alfonsa X. Iz tog razloga, preživjele su različite verzije djela, za vrijeme monarha, koje se obično nazivaju "Alfonsove verzije", te preinačenih nakon 13. vijeka pod nazivom "Alfonsove hronike". Prva verzija skriptorija kralja Kastilje nastala je između 1270-1274 i naziva se Primitivna verzija.Fernández-Ordóñez, «Estoria de España», en Carlos Alvar y José Manuel Lucía Megías (eds.), Diccionario filológico de literatura medieval española, Madrid, Castalia (Nueva Biblioteca de Erudición y Crítica, 21), 2002, págs. 54-80, especialmente las págs. 54-56. Pod nadzorom samog kralja u Sevilji je između 1282. i 1284. napisana takozvana Kritička verzija, koja je nešto kompaktnija. Kasnije je pod kraljem Sančom IV, nastala takozvana Sanchina verzija, bazirana na materijalima Alfonsa X, te završena 1289. Nakon toga tokom 14. vijeka, pomenute verzije su spojene u nekoliko različitih izdanja proizašlih iz projekta Alfonsa Mudrog, koji se obično nazivaju "Alfonsove hronike" (iako su, tehnički govoreći, post-Alfonsove). Među najvažnijim verzijama koje su nastale iz ovog projekta su Hronika Kastilje (oko 1300.), Galicijski prevod (oko 1312.)? , Hronika iz 1344. i Hronika Dvadeset kraljeva.
Godine 1906. Menéndez Pidal je objavio izdanje Estoria de España s naslovom Primera Crónica General , koje je koristilo objedinjene zapise koje sadrže verzije iz različitih izvora, kako iz Alfonsove radionice tako i od Sanča IV, te je uključivao materijal iz Crónica particular de San Fernando iz sredine 14. vijeka. Njegov uticaj i širenje kroz veći dio 20. vijeka je ovo izdanje poistovjetilo sa Estoria de España od kralja Alfonsa, sve dok studije njegovog unuka Diega Katalana nisu otkrile da je zapis E na kojem je naučnik Coruña zasnivao lažni kodeks i identifikovao različite osnovne "Alfonsove verzije", ukazujući na njihovu hronologiju i porijeklo.
Za njegovu kompoziciju korišteni su vrlo različiti izvori, medjutim, ističe se upotreba De rebus Hispaniae (1243) Rodriga Jiméneza de Rada <i id="mwPA">el Toledano</i>, koja je osnova Estoria de España od Alfonsa X. Chronicon mundi (1236.), autora Lucasa de Tuy <i id="mwRQ">el Tudensea</i>, mu je dodan kada je bilo potrebno dopuniti Toledana. Sekundarni izvori uključuju druge srednjovjekovne latinske hronike, Bibliju (uglavnom za antičku istoriju, dopunjenu nekim klasičnim latinskim djelovima), crkvena djela, epske pjesme i arapsku historiografiju.
Ovo djelo Alfonsa XX podijeljeno je na četiri glavna dijela. Prvi uključuje historiju Rima (srednjovekovni evropski kraljevi su se smatrali nasljednicima Rimskog carstva ); drugi dio govori o barbarskim i gotskim kraljevima (njihovi prethodnici u hispanskim kraljevstvima); treći je historija astursko-leonskog kraljevstva (od početka Rekonkviste), dok je četvrta historija Kastilje, iako kastiljocentričnost kojom je koncipirana (a koja potiče od njenog glavnog izvora, Historia de rebus Hispanie) smatra kraljevima Kastilje mnoge monarhe koji su pripadali isključivo kraljevini León. Ova „četvrta cjelina“ privukla je veliku pažnju kritike, jer nije bila dovršena u Primitivnoj verziji Alfonsovog projekta, a proučavanje njenih verzija ključno je za razgraničavanje različitih redakcija dijela koji se odnosi na historiju leonskih i kastiljskih kraljeva.
U svojoj prvoj redakciji, nazvanoj Primitivna verzija, djelo je bilo dovršeno do vladavine Alfonsa VI, a možda čak i do vladavine Alfonsa VIII od Kastilje; drugim riječima, redakcija je bila završena do puno naprednijeg stadija nego što se prvobitno smatralo, kada se mislilo da su materijali vezani za historiju astursko-leonskog kraljevstva dosegli samo stadij skice. Tako su u četvrtom dijelu, koji se odnosi na kraljeve koje Estoria de España smatra kraljevima Kastilje, gotovo bile dovršene za vrijeme vladavine Ferdinanda I, Sancha II i Alfonsa VI ; umjereno obrađene one Urake I, Alfonsa VII i Sancha III ; i na početku procesa (samo prevedeno sa De rebus Hispaniae) Alfonso VIII, Fernando II i Alfonso XI. Iako se vjerovalo da je pisanje Estoria de España napušteno oko 1274. kako bi se poduzeo još jedan monumentalni projekt kojem će Alfonso X posvetiti nove energije, kompilacija historije univerzalne prirode pod nazivom General estoria (ili Grande e general estoria), koja bi prekinula pisanje Estoria de España, kako je sada poznato Generalna Estorija i Estoria de Espana su projekti koji su poduzeti u isto vrijeme i razvijani su paralelno, iako je prvi ostavljen u pozadini između 1274. i 1282. Estoria de España nije imala konačnu verziju (u svojoj Primitivnoj verziji) u periodu koji je uključivao posljednje kraljeve Kastilje, takozvani "četvrti dio" (vjerojatno od Alfonsa VIII nadalje, budući da je samo puki prijevod De rebus Hispaniae prenijet od ovih vladavina), ali je dovršen na kraju godine u novijoj verziji, istina sažetijoj i obuhvatnijoj, koja seže do vladavine njegovog oca Ferdinanda III Svetog; Sve ovo ukazuje da ni u jednom trenutku Alfonso X nije potpuno zanemario projekat Estoria de España.Véanse de Fernández-Ordóñez los artículos «Estoria de España», págs. 54-56; y «El taller historiográfico alfonsí. La Estoria de España y la General estoria en el marco de las obras promovidas por Alfonso el Sabio», en J. Montoya y A. Rodríguez (coords.), El Scriptorium alfonsí: de los Libros de Astrología a las «Cantigas de Santa María», Madrid, Fundación Universidad Complutense, 2000, str. 105-126; publicado en línea en <http://www.uam.es/personal_pdi/filoyletras/ifo/publicaciones/4_cl.pdf >
La Estoria de España, kao i druge hronike toga vremena, vraća se unazad kako bi ispričala historiju od najudaljenijih početaka pronađenih u Bibliji. Konkretno do Mojsija, da nastavi među mitovima i legendama pomiješanim s grčkim izvorima i drevnom historijom. Međutim, kako priča napreduje, obimnost detalja se povećava, posebno od germanskih invazija do Ferdinanda III.
Verzije mini|300x300piksel Djelo je imalo dvije redakcije za života Alfonsa X. Prva, nazvana Primitivna verzija, počinje oko 1270. i gotovo je dovršena do 1274; dok je druga, nazvana Kritička verzija, nastala između 1282. i 1284, kada je monarh preminuo, te zaključuje projekt, budući da njen sadržaj obuhvata vladavinu Ferdinanda III od Kastilje.
Književna historiografija nazivala je uzastopna proširenja Estoria de España, počevši od objavljivanja Prve opšte hronike Menéndeza Pidala, Druge opšte hronike (sadašnja hronika iz 1344. ) i Treće generalne hronike (nazvane Vulgata General Chronicle, koja je sačuvana – između ostalih rukopisa – u izdanju Floriánu Chronicle — edition de Florián, 1541). Ovu nomenklaturu je filološka kritika odbacila otkako je Inés Fernández-Ordóñez precizno identifikovala Kritičku verziju u svom izdanju u Madridu, Fondacija Menéndez Pidal; Autonomni univerzitet, 1993.
Novi opšteprihvaćeni raspored različitih verzija Alfonsove hronike je: Alfonsove verzije . Ovo su hronike sastavljene od materijala iz skriptorija Alfonsa X Mudrog . Rana verzija (RV). Završeno oko 1274. odgovara prvoj ideji djela. Ostala je nedovršena u svojoj konačnoj verziji sve do svog "četvrtog dijela", koji prepričava događaje u kraljevstvima Leona i Kastilje. Iako se smatralo da je "četvrti dio" ostao u fazi preliminarnog nacrta, pisan je barem do posljednjih trenutaka vladavine Alfonsa VI, a možda i do one Alfonsa VIII od Kastilje . Kritična verzija (KV). Napravljena između 1282. i 1284. Radi se o prepravci djela koje je Mudri Kralj objavio u posljednje dvije godine svog života u Sevilji; nešto je sažetiji od rane verzije i odražava ideologiju skloniju monarhiji. Prenesena je nepotpuna, nedostaje joj prvi dio, koji obuhvata period od prvih doseljenika na Ibersko poluostrvo do početka barbarskih invazija. Sanchina verzija, završena oko 1289. za vrijeme vladavine Sanča IV od Kastilje, korišteni su materijali iz Alfonsovog skriptorija . Prošireniji je od verzija Alfonsa X Mudrog i ideološki bliži postulatima astur-leonskog neogotizma . Emitovan je u dve redakcije:
Redakcija kraljevskog rukopisa E2, koji je činio drugi volumen Prve opšte hronike Menéndeza Pidala. Kraj Cidovog života od opsade Aleda, takozvane " Cidove lagune ". Za Inés Fernández-Ordóñez, Juana Bautistu Crespa i Mariana de la Campa, ova verzija je ona koju treba smatrati Sanchinom verzijom. Alberto Montaner Frutos, s druge strane, tvrdi da bi ovaj rukopis predstavljao drugu verziju početne Concise Sanchina verzije, bližu ranoj verziji Alfonsa X. Redakcija rukopisa F, koja uključuje samo "četvrti dio" Estoria de España (vladavina Leona i Kastilje), a koja je također sačuvana u dijelu izdanja Floriána de Ocampa iz 1541. godine, odjeljku koji je Diego Catalán nazvao Crónica Ocampiana kako bi se specifično aludiralo na ovog predstavnika porodice različite od one iz rukopisa E2 Sanchine verzije, a koja je skraćena pomoću oznake O. Prema Fernandez-Ordonjezu, ove verzije su mješovita hronika koja bi, počevši od rukopisa E2, na kraju usvojila karakteristike rane verzije i popunila "cidijansku prazninu" E2. Montaner Frutos, sa druge strane, razumije da ove redakcije odgovaraju prvoj verziji Sancha bližoj prvobitnoj verziji, koja bi se mogla nazvati Concise Sanchina verzija, prije one koju predstavlja rukopis E2 i koja je vjerovatno već sadržavala takozvanu "Cidiansku lagunu". Kasnije je napisana Proširena verzija, poznata i kao Proširena hronika iz 1289. ili Retorički proširena verzija koju je predstavljao E2, u kojoj je, pored "cidijanske lagune", nedostajala epizoda izdajničke grofice . Ove praznine će kasnije biti popunjene, ali ne počevši od retorički proširene verzije, već od sažete verzije Sancha ; Ovaj tekst, s popunjenim prazninama, poslužio je kao osnova za Kastiljsku hroniku (oko 1300.). Za vrijeme vladavine Alfonsa XI od Kastilje, sadržaj "cidova laguna" će biti interpoliran u rukopisu E2 od verzije vrlo slične onoj u rukopisu F. Alfonsove hronike . One su zapravo nastale nakon vladavine Alfonsa X Mudrog, ali to je naziv koji se obično koristi da predstavlja naslijeđe ideje koje je pokrenuo Mudri kralj i kompilacije Sancha IV ili "Sanchi verzije". Međutim, oni ne koriste materijale iz Alfonsovog skriptorija, za razliku od onoga što se dogodilo s "Alfonsovim verzijama". Hronika Kastilje (CrCast) ( oko 1300.), koja se u nekim rukopisima naziva i Hronika o Cidu, budući da je otprilike polovina posvećena životu Rodriga Diaza, dio koji je zasebno objavljen 1512. pod naslovom Posebna hronika o Cidu. To je prepravka sa epskim izvorima (Cantar de mio Cid u verziji koja je još uvijek sadržavala nedostajući list, izgubljeni cantar de las Mocedades de Rodrigo — koji se obično naziva * Gesta de las Mocedades de Rodrigo — i drugi) verzije Sancha predstavljene rukopisom F i dijelom Cróthtoria al's Mocedades de Rodrigo koja odgovara četvrtom dijelu Estorie de España alfonsijske verzije. Galicijski prijevod ili galicijski-portugalski prijevod (oko 1312.)? Ime dato dvoma prijevodima na galicijski-portugalski, jednom Hronici Kastilje, napravljenom ubrzo nakon njegovog sastavljanja; a drugi iz rukopisa E iz Estoria de España, kako je pronađen u vrijeme vladavine Alfonsa XI, da dovrši ono što je ispričano u Hronici Kastilje .