Postnaporna malaksalost (PEM), ponekad se naziva pogoršanje simptoma nakon napora (PESE) ili postnaporna neuroimunska iscrpljenost (PENE), je pogoršanje simptoma koje se javlja nakon minimalnog napora. To je karakteristični simptom mijalgičnog encefalomijelitisa/sindroma hroničnog umora (ME/CFS) i čest je kod dugotrajnog COVID-a i fibromialgije. PEM je često dovoljno ozbiljan da izazove invalidnost, a izazivaju ga obične aktivnosti koje zdrave osobe tolerišu. Obično počinje 12-48 sati nakon aktivnosti koja ga izaziva i traje danima, ali to je vrlo varijabilno i može trajati mnogo duže. Liječenje PEM-a zasniva se na simptomima, a pacijentima se preporučuje da prilagode tempo svojih aktivnosti kako bi izbjegli pokretanje PEM-a.
Historija i terminologija Jedna od prvih definicija ME/CFS-a, Holmesovi kriteriji objavljeni 1988. godine, ne koristi termin malakost nakon napora već opisuje produženi umor nakon vježbanja kao simptom. Termin je kasnije korišten u pregledu iz 1991. godine koji je sumirao simptome ME/CFS-a. Nakon toga, Kanadski kriteriji konsenzusa iz 2003. i Međunarodni kriteriji konsenzusa iz 2011. koristio je termin, kao i kasnije definicije. Komitet NICE iz 2021. godine izjavio je da termin PEM smatra zastarjelim, jer može ostaviti utisak samo "nejasne nelagode", te je tvrdio da termin "pogostizanje simptoma nakon napora" bolje obuhvata simptom. Ipak, odlučili su da nastave koristiti PEM jer je to poznatiji termin.
Opis 340px|thumb|left|Početak PEM-a je obično unutar dva dana. Vrhunac PEM-a se javlja unutar sedam, dok oporavak može potrajati mjesecima. Tipski vremenski okviri malaksalosti nakon napora nakon normalnih dnevnih aktivnosti, 2020 right|thumb|340px|Linijski grafikon nivoa simptoma nekoliko osoba, koji pokazuje odgođeno povećanje nakon aktivnosti: Teški simptomi izazvani dvodnevnim CPET-om kod osoba sa ME/CFS, 2023
Simptomi Umor je često istaknut u simptomima PEM-a, ali je "više od umora nakon stresora". Drugi simptomi koji se mogu javiti tokom PEM-a uključuju kognitivno oštećenje, simptome slične gripi, bol, slabost i probleme sa spavanjem. Iako se obično prikazuju kao pogoršanje postojećih simptoma, pacijenti mogu iskusiti neke simptome isključivo tokom PEM-a. Pacijenti često opisuju PEM kao "slom", "recidiv" ili "nazadovanje". Simptomi obično počinju 12-48 sati nakon okidačke aktivnosti, ali mogu biti trenutni ili odgođeni do sedam dana. PEM obično traje dan ili duže",, ali može trajati satima, danima, sedmicama ili mjesecima. PEM uključuje pogoršanje simptoma ili pojavu novih, koji su često dovoljno ozbiljni da utiču na funkcionisanje osobe.
Okidači PEM se aktivira "minimalnim" fizičkim ili mentalnim aktivnostima koje su prethodno bile tolerisane i koje zdrave osobe tolerišu, poput odlaska na društveni događaj, kupovine namirnica ili čak tuširanja. Senzorno preopterećenje, emociiski stres, povreda, nedostatak sna, infekcije i predugo stajanje ili sjedenje su drugi potencijalni okidači. Rezultirajući simptomi su nesrazmjerni aktivnosti koja ih je izazvala i često su iscrpljujući, potencijalno čineći osobu vezanom za kuću ili krevet dok se ne oporavi.
Varijabilnost Nivo aktivnosti koji pokreće PEM, kao i simptomi, variraju od osobe do osobe i unutar pojedinaca tokom vremena. Zbog ove varijabilnosti, pogođene osobe možda neće moći predvidjeti šta će ga izazvati. Ovaj varijabilni, relapsno-remitirajući obrazac može uzrokovati da nečije sposobnosti fluktuiraju od jednog dana do sljedećeg.
Dijagnoza PEM je karakterističan simptom ME/CFS i čest je kod dugog COVID-a. Međutim, njegovo prisustvo može biti teško procijeniti jer pacijenti i ljekari možda nisu upoznati s njim. Stoga, SZO preporučuje da kliničari eksplicitno pitaju pacijente koji dugo boluju od COVID-a da li se simptomi pogoršavaju aktivnošću.
2-dnevni kardiopulmonalni test vježbanja (CPET) može pomoći u dokumentovanju PEM-a, pokazujući očigledne abnormalnosti u odgovoru tijela na vježbanjee. Ipak, potrebna su daljnja istraživanja o razvoju dijagnostičkog testa.
Epidemiologija PEM se smatra kardinalnim simptomom ME/CFS-a prema modernim dijagnostičkim kriterijima: Međunarodni konsenzusni kriteriji, kriteriji Nacionalne akademije medicine, i NICE-ova definicija ME/CFS svi to zahtijevaju. Kanadski kriteriji konsenzusa umjesto toga zahtijevaju "malakost nakon napora i/ili [nakon napora] umor". S druge strane, stariji Oxfordski kriteriji ne spominju PEM, i Fukuda kriteriji smatraju ga opcionim. Ovisno o korištenoj definiciji ME/CFS-a, PEM je prisutan kod 60 do 100% pacijenata sa ME/CFS-om.
Većina ljudi s dugim COVID-om također doživljava malaksalost nakon napora.
Liječenje
Ne postoji liječenje ili lijek za PEM. Tempo, strategija upravljanja u kojoj osoba planira svoje aktivnosti kako bi ostala unutar svojih granica, može pomoći u izbjegavanju pokretanja PEM-a.
Fizioterapija za osobe s dugim COVID-om mora se modificirati kako bi se izbjeglo pokretanje PEM-a kod osjetljivih pacijenata.
Reference
Kategorija:Mijalgični encefalomijelitis/sindrom hroničnog umora Kategorija:Simptomi Kategorija:Dugi COVID