Bitka kod Ključa je žestoka bitka koja se odigrala tokom osvajanja Bosne 1463.
Pozadina U proljeće 1463, Mehmed je okupio vojsku od 150.000 ljudi u Jedrenu i pripremio se za marš prema Bosni. Čuvši da je sultan stigao do Babovca, kralj Stjepan Tomašević poveo je svoju porodicu i svu svoju riznicu sa sobom i povukao se u Jajačku tvrđavu. Ovaj bivši kraljevski grad bio je poprište žestokih sukoba između Mehmeda Osvajača i posljednjeg bosanskog kralja.
Osmanska vojska pod vodstvom Mahmud-paše Anđelovića opsjedala je Bobovac 19. maja, a sultan im se pridružio sljedećeg dana. Anđelović je dobio zadatak da zarobi kralja. Uvjeren da će se Babovac oduprijeti, Tomašević je planirao okupiti svoju vojsku u Jajcu i čekati pomoć sa zapada. Kada je stigla vijest o padu Bobovca, shvatio je da ne može pružiti ozbiljan otpor, pa je planirao pobjeći ili u Hrvatsku ili u Veneciju, ali je bilo prekasno.
Bitka Dok je bio u Tvnorniku, sultan je saznao da se Tomašević nalazi u dvorcu Jajce. Nakon toga, veliki vezir Mahmud-paša poslao je vojsku od 25.000 ljudi u Jajce, glavni centar Bosne. Iako je Mahmud-paša brzo stigao do dvorca Jajce, saznao je da je Tomašević pobjegao u grad Sokol. Jedan zarobljenik izjavio je da se kralj zaključao u dvorcu Ključ. Mahmud-paša poslao je Omer-bega da ga spriječi u bijegu. Viđenje Omer-bega ispred Ključa nije iznenadilo bosanske snage i kralja, koji su pretpostavili da su prave turske snage daleko. Iz tog razloga, Omer-beg nije oklijevao da dočeka njegove snage. Kada su turski osvajači prešli rijeku ispred dvorca i došli do grada, saznali su da bosanski kralj drži most preko rijeke. Nadmoćnija bosanska snaga sada je okruživala Omer-bega sa svih strana, tako da nije imao drugog izbora nego da prihvati bitku. Tomašević je posmatrao kako se bitka odvija između njegovih snaga i osvajača iz dvorca, a Mahmud-paša je na kraju također došao do rijeke da je posmatra. Vidjevši to, neki Turci nisu mogli pronaći strpljenja da odu do mosta i počeli su plivati preko rijeke. Situacija se obrnula i Tomaševićeve snage su pobjegle iz bitke, sklonivši se u dvorac.
Želeći da ga uhvati, Anđelović je naredio svojim glasnicima da svečano obećaju kralju da mu se neće ništa dogoditi ako se preda i poslao mu je dokument kojim mu garantuje slobodu. S obzirom na to da su zalihe hrane i municije ponestajale, Stjepan je odlučio da se preda Anđeloviću i sa svojim garnizonom. Anđelović je, zauzvrat, doveo njega, svog ujaka Radivoja i 13-godišnjeg rođaka Tvrtka pred Mehmeda u Jajce.
Posljedice Stjepan je pokušao pridobiti Mehmedovu naklonost slanjem naredbi zapovjednicima i kaštelanima da se predaju, što je omogućilo njegovom otmičaru da preuzme kontrolu nad više od 70 gradova u jednoj sedmici. Međutim, Mehmed nije imao namjeru poštedjeti Stjepana i pozvao ga je 25. maja. Stjepan je u strahu donio Anđelovićev dokument, ali Mehmedov mula, rođen u Perziji, Ali al-Bistami, izdao je fetvu u kojoj je izjavio da sultan nije obavezan održati obećanje koje je dao njegov sluga bez njegovog znanja. Kao da je želio pokazati valjanost svoje fetve, stariji mula je izvadio mač i odrubio glavu Stjepanu pred Mehmedom. Hroničar Benedetto Dei, koji je tvrdio da je bio dio sultanove pratnje, zabilježio je da je sam Mehmed odrubio glavu Stjepanu.
Reference
Dodatna literatura
Kategorija:Bitke Kategorija:15. vijek u Bosni Kategorija:Politički razvoj srednjovjekovne Bosne Kategorija:Historija Turske Kategorija:Historija Srednjevjekovne Bosne Kategorija:Osmansko Carstvo Kategorija:Ključ