thumb|Fotografija mikrotačkica zalijepljenih unutar etikete koverte koju je snimila NSA. Koverta je poslana od strane njemačkih špijuna u Mexico Cityju u Lisabon tokom Drugog svjetskog rata, ali ju je presrela saveznička obavještajna služba.
Mikrotačka eng.microdot je tekst ili slika znatno smanjene veličine kako bi se spriječilo otkrivanje od strane neželjenih primatelja. Mikrotačke su obično kružne i promjera oko 1 mm, ali se mogu napraviti u različitim oblicima i veličinama i od različitih materijala kao što su poliester ili metal. Naziv dolazi od mikrotačkica koje su često bile otprilike veličine i oblika tipografske tačke, kao što je razmak ili naslov malog slova i ili j. Mikrotačke su, u osnovi, steganografski pristup zaštiti poruka.Kipper, Gregory. Investigator's Guide to Steganography. Boca Raton: Auerbach Publications, 2003.
Napredak tehnologije od tada omogućio je još manju minijaturizaciju.
Na Međunarodnom kongresu fotografije u Parizu 1925. godine, Emanuel Goldberg je predstavio metod proizvodnje ekstremno reduciranih mikrotačaka korištenjem dvostepenog procesa. Prvo je napravljen početni reducirani negativ, a zatim je slika negativa projicirana iz okulara modificiranog mikroskopa na kolodijsku emulziju gdje bi se nalazio predmetno staklo mikroskopa. Redukcija je bila takva da bi se stranica teksta čitljivo reproducirala na površini od 0,01 mm². Ova gustoća je uporediva s cijelim tekstom Biblije pedeset puta više na jednom kvadratnom inču. Goldbergova "Mikrat" (mikrotačka) je u to vrijeme bila istaknuto spomenuta u engleskim, francuskim i njemačkim publikacijama.
Tehnika uporediva sa modernim mikrotačkama za steganografske svrhe prvi put je korištena u Njemačkoj tokom međuratnog perioda. Kasnije su je mnoge zemlje koristile za prenos poruka kroz nesigurne poštanske kanale. Kasnije tehnike mikrotačaka koristile su film sa anilinskom bojom, umjesto slojeva srebro-halogenida, jer je to bilo još teže pronaći agentima kontrašpijunaže.
Popularan članak o špijunaži, autora J. Edgara Hoovera u časopisu Reader's Digest iz 1946. godine, pripisao je izum mikrotačaka "slavnom profesoru Zappu na Tehničkom univerzitetu u Dresdenu". Ovaj članak je ponovo štampan, prevođen i široko i nekritički citiran u literaturi o špijunaži. Na tom univerzitetu nikada nije bilo profesora Zappa; Hooverov Zapp je pogrešno identificiran s Walterom Zappom, izumiteljem Minox kamere, koju su koristili špijuni, ali nije pravila mikrotačke. Izgleda da je Hoover pomiješao Emanuela Goldberga, koji je bio profesor u Dresdenu, s Kurtom Zappom koji je, krajem Drugog svjetskog rata, bio u Dresdenu i podučavao špijune kako da prave mikrotačke.
Moderna upotreba Identifikacija mikrotačkama je proces u kojem se male identifikacijske oznake urezuju ili kodiraju jedinstvenim serijskim brojem ili, za upotrebu na vozilima, identifikacijskim brojem vozila (VIN) ili identifikacijskim brojem imovine. In South Africa it is a legal requirement to have a microdot fitted to all new vehicles sold since September 2012 and to all vehicles that require police clearance.
Neki štampači, pored traženog sadržaja dokumenta, štampaju i sitne žute tačke koje sadrže serijski broj štampača i vremensku oznaku.
Također pogledajte Fotolitografija
Reference
Vanjski linkovi Microdot photography
Kategorija:Steganografija Kategorija:Tehnike špijunaže