Lingvistička filozofija bila je trend u analitičkoj filozofiji 1930-ih i 1960-ih, koji je bio najrašireniji u Sjedinjenim Američkim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu.
To je stav da se mnogi ili svi filozofski problemi mogu (raz)riješiti obraćanjem veće pažnje na jezik, bilo njegovim reformisanjem ili boljim razumijevanjem našeg svakodnevnog jezika.Rorty 1967, str. 3. Prvi stav zastupa filozofija idealnog jezika, a istaknuti primjer jest logički atomizam. Drugi je stav koji se brani u filozofiji svakodnevnog jezika.Rorty 1967.
Iako su u određenom smislu bili sljedbenici Moorea i Wittgensteina, predstavnici lingvističke filozofije, za razliku od logičkih pozitivista, nisu pozivali na poboljšanje prirodnog jezika u skladu s formaliziranim logičkim jezicima ili jezicima nauke. Jedna škola lingvističke filozofije (J. Wisdom, M. Lazerowitz, A. Ambrose) približila se psihoanalizi, dok je druga, oksfordska škola "svakodnevnog jezika", razvila pozitivan koncept lingvističke aktivnosti (P. F. Strawson, G. Ryle, J. L. Austin i drugi). Šezdesetih godina 20. stoljeća počela je konvergencija problema i pristupa lingvističke filozofije i niza područja lingvistike.
Također pogledajte Analitička filozofija#Idealni jezik Formalna semantika Filozofski jezik Lingvistički zaokret
Reference
Dodatna literatura Richard Rorty, "Introduction: Metaphilosophical difficulties of linguistic philosophy" u: The Linguistic Turn: Recent Essays in Philosophical Method, Štamparija Univerziteta u Chicagu, Chicago – London, 1967.
Vanjski linkovi Članak o analitičkoj filozofiji, Internet Encyclopedia of Philosophy
Kategorija:Lingvistički zaokret Kategorija:Filozofija svakodnevnog jezika Kategorija:Filozofska metodologija