Begić protiv Bosne i Hercegovine pravni je predmet vođen pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu po tužbama koje je 2023. godine podnio Zlatan Begić, profesor ustavnog prava i zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH. Predmet se odnosi na usklađenost odredbi Ustava BiH i Ustava Federacije BiH s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, konkretno u dijelu koji propisuje pripadnost konstitutivnim narodima kao uslov za kandidaturu na funkcije u rukovodstvu Zastupničkog doma PS BiH, te predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH.

Presudama donesenim 3. februara 2026. godine (predmeti br. 5067/23 i 16613/23), Sud je utvrdio povredu Protokola br. 12 zbog diskriminacije na temelju etničke pripadnosti, budući da su postojeća ustavna rješenja onemogućila podnosiocu pristup navedenim funkcijama jer ne dolazi iz reda bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog naroda.

Pozadina Ustavna struktura Bosne i Hercegovine, proizašla iz Daytonskog mirovnog sporazuma 1995. godine, temelji se na podjeli moći između "tri konstitutivna naroda".Aneks IV Daytonskog mirovnog sporazuma Mnoge visoke političke funkcije u državi, uključujući članove Predsjedništva BiH i delegate u Domu naroda, rezervirane su isključivo za osobe koje se izjašnjavaju kao Bošnjaci, Hrvati ili Srbi. Građani koji se ne žele etnički izjasniti ili pripadaju nacionalnim manjinama svrstavaju se u kategoriju "Ostalih" i uskraćeno im je pravo kandidovanja na te pozicije.

Zlatan Begić, doktor ustavnog prava i univerzitetski profesor, zastupnik u ZDPSBiH i član Demokratske fronte, podnio je tužbu sudu nakon što su njegove kandidature odbačene isključivo zbog njegove etničke (ne)opredijeljenosti, odnosno zbog toga što se ne izjašnjava kao pripadnik jednog od tri konstitutivna naroda.

Činjenice predmeta Slučaj se sastojao od dvije odvojene aplikacije koje je Sud rješavao istog dana:

1. Rukovodstvo Zastupničkog doma (Aplikacija br. 5067/23) Begić je kao izabrani zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH nominovan za poziciju predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg tog doma. Prema članku IV. stavak 3. b Ustava BiH, te pozicije mogu obnašati samo jedan Srbin, jedan Bošnjak i jedan Hrvat.Ustav BiH - član IV, stavak 3 (b):

"Svaki dom će većinom glasova usvojiti svoj poslovnik o radu i izabrati među svojim članovima jednog Srbina, jednog Bošnjaka i jednog Hrvata za predsjedavajućeg i zamjenike predsjedavajućeg, s tim da će mjesto predsjedavajućeg rotirati između ova tri lica." Budući da se Begić ne izjašnjava kao pripadnik konstitutivnih naroda, njegova kandidatura nije ni razmatrana.

2. Predsjednik i potpredsjednik Federacije BiH (Aplikacija br. 16613/23) U drugom slučaju, Begić je nominovan za funkciju predsjednika ili potpredsjednika entiteta Federacija Bosne i Hercegovine. Centralna izborna komisija i Sud BiH odbacili su njegovu kandidaturu pozivajući se na Ustav Federacije BiH, koji nalaže da te funkcije moraju popuniti pripadnici konstitutivnih naroda. Ustavni sud BiH ranije je utvrdio diskriminaciju, ali se proglasio nenadležnim za izmjenu ustava, prebacujući odgovornost na zakonodavca.

Postupak pred sudom Vlada Bosne i Hercegovine pokušala je osporiti tužbu tvrdeći da Begić, kao aktivni parlamentarac, nije "žrtva" u smislu Konvencije jer ima mogućnost inicirati izmjene zakona kroz parlamentarnu proceduru. Također su isticali proceduralne prigovore vezane uz status zastupnika vlade (agenata).

Evropski sud za ljudska prava odbacio je prigovore Vlade, naglasivši da pojedinac, čak i kao zastupnik, ne može samostalno promijeniti ustavni poredak, te da je direktno pogođen nemogućnošću kandidovanja.

Presuda Sudsko vijeće, kojim je predsjedao sudija Lado Chanturia, donijelo je sljedeće odluke:

Povreda Protokola br. 12: U oba slučaja utvrđeno je da isključenje kandidata iz kategorije "Ostalih" nema objektivno i razumno opravdanje u modernom demokratskom društvu. Sud je ponovio stav da mehanizmi podjele vlasti dogovoreni u Daytonu ne mogu trajno služiti kao izgovor za uskraćivanje temeljnih ljudskih prava. Pitanje "Zakonodavnog tijela": U slučaju predsjednika Federacije BiH, Sud je odbacio dio tužbe koji se pozivao na Članak 3. Protokola br. 1 (pravo na slobodne izbore zakonodavnog tijela). Sud je prihvatio argument da Predsjednik FBiH, iako ima ovlasti predlaganja zakona, nije "zakonodavac" u smislu Konvencije. Međutim, to nije uticalo na konačni ishod jer je diskriminacija utvrđena po drugoj osnovi (Protokol br. 12). Kritika domaćih institucija: Sud je kritizirao Ustavni sud BiH zbog stava da Evropska konvencija nema prioritet nad Ustavom BiH, podsjećajući da je Konvencija sastavni dio pravnog poretka s nadzakonskom snagom.

Kao dio presude, Sud je naložio Bosni i Hercegovini isplatu odštete podnosiocu zahtjeva, tj. troškove na ime pretrpljene nematerijalne štete zbog utvrđene diskriminacije, kao i nadoknadu sudskih troškova nastalih tokom postupka pred Sudom.

Značaj predmeta Presude u predmetu Begić protiv BiH proširuju pravnu praksu uspostavljenu presudama Sejdić i Finci (2009), Zornić (2014) i Kovačević (2025).

Specifičnost predmeta Begić u odnosu na raniju sudsku praksu ogleda se u tome što se utvrđena diskriminacija ne ograničava samo na pravo sudjelovanja u izborima za zakonodavna tijela, već se proširuje i na pravo imenovanja unutar rukovodećih struktura parlamenta (kolegij doma), te na funkcije u izvršnoj vlasti entiteta (predsjednik i potpredsjednik FBiH). Sud je utvrdio da se ograničenja utemeljena isključivo na etničkoj pripadnosti, koja su ranije tretirana kao dio posebnog ustavnog aranžmana, ne mogu smatrati objektivno opravdanim za ove razine vlasti prema odredbama Protokola br. 12. Ovim presudama Sud je proširio primjenu zabrane diskriminacije na širi spektar političkih i administrativnih funkcija unutar ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.Sejdić i Finci v. Bosnia and Herzegovina, Grand Chamber, ECtHR, 22. dec. 2009

Presuda još uvijek nije konačna budući da u skadu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima strane u postupku imaju rok od tri mjeseca da zatraže upućivanje predmeta Velikom vijeću Evropskog suda za ljudska prava.

Također pogledajte

Ustav Bosne i Hercegovine Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine Ljudska prava u Bosni i Hercegovini

Izvori

European Court of Human Rights, Case of Begić v. Bosnia and Herzegovina (Application no. 5067/23), Presuda objavljena 3. februara 2026. European Court of Human Rights, Case of Begić v. Bosnia and Herzegovina (no. 2) (Application no. 16613/23), Presuda objavljena 3. februara 2026.

Reference

Kategorija:Politička historija Bosne i Hercegovine Kategorija:Sudski procesi u 2023. Kategorija:2023. u Bosni i Hercegovini Kategorija:Sudski procesi protiv Bosne i Hercegovine Kategorija:"Ostali" u Bosni i Hercegovini Kategorija:Izbori u Bosni i Hercegovini Kategorija:Izborna ograničenja Kategorija:Odnosi Bosna i Hercegovina–Evropska unija