Žene u Kuranu su važni likovi i teme diskusija uključene u priče i moral koji se podučavaju u islamu. Većina žena u Kur'anu predstavljena je kao majke ili supruge vođa ili poslanika. U nekim aspektima zadržale su određenu autonomiju od muškaraca; na primjer, Kur'an opisuje žene koje su prešle na islam prije svojih muževa ili žene koje su položile nezavisnu zakletvu vjernosti Muhamedu.

Iako Kur'an ne imenuje nijednu ženu osim direktno Djevice Marije, žene igraju ulogu u mnogim njegovim pričama. Ove priče su bile predmet manipulacije i krutog tumačenja i u klasičnim komentarima i u popularnoj literaturi patrijarhalnih društava.Encyclopaedia of the Quran. Leiden: Brill, 2001. Print. Kulturne norme koje su postojale unutar patrijarhata oblikovale su način na koji su ta društva pristupala tekstu i stvorile sveprisutni narativ koji je diktirao način na koji su buduće generacije bile postavljene da tumače ove priče i ulogu žena u Kur'anu. Kroz historiju, različiti islamski tumači svetih spisa i zakonodavci stalno su reinterpretirali žene predstavljene u Kur'anu kao rezultat dominantne ideologije i historijskog konteksta tog vremena. U svjetlu modernosti i porasta islamskog feminizma, mnogi naučnici se osvrću na originalni tekst, preispitujući prihvaćena klasična tumačenja žena i redefinišući ulogu žena u Kur'anu.

Hava Hava (Eva), Ademova supruga, spominje se u Q2:30-39; 7:11-25; 15:26–42; 17:61–65; 18:50–51; 20:110–124; i u ajetima 38:71–85, ali ime "Eva" (, Ḥawwā') nikada nije otkriveno niti korišteno u Kur'anu. Hava se spominje po imenu samo u hadisu.Beyond The Exotic: Women's Histories In Islamic Societies – Page 9, Amira El Azhary Sonbol – 2005 Kur'anska naracija o stvaranju i padu Adema i Have tematski se razlikuje od detaljnije priče u jevrejskoj i kršćanskoj tradiciji. Slično kršćanskoj i jevrejskoj priči, Allah je stvorio Adema i Havu i mjesto za njihov život, Džennet. Međutim, u Kur'anu je Havina uloga minimalna, jer je ona saučesnik u ljudskom grijehu, a ne podstrekač. Adem je taj kojeg je Allah unaprijed upozorio da je Iblis, Sotona, njihov prirodni neprijatelj i prijetnja njihovom uklanjanju iz raja.

Doslovni Kur'anski tekst na mnogo načina uklanja krivnju koja se često pripisuje Evi. Umjesto da bude prikazana kao uzrok Ademovog pada, Hava je jednostavno predstavljena kao podjednako popustljiva u grijehu, a kasnije, podjednako popustljiva u kazni i iskupljenju.Chand, M. (1991). Adam, Eve, & Satan in the Garden of Eden. The University of Singh Arts Research Journal, 30(1), 25–35. Međutim, rana kritička tumačenja koja okružuju priču o stvaranju i padu bila su pod jakim utjecajem sveprisutnih kršćanskih i jevrejskih pojmova o Evi.Pregill, M. (2008). Isra'iliyyat, myth and pseudepigraphy: Wabb b. Munabbih and the early Islamic versions of the fall of Adam and Eve. Jerusalem Studies in Arabic and Islam, Stoga se rana srednjovjekovna tumačenja fokusiraju na prikazivanje Have kao moralno i mentalno kompromitovane. Kao i u kršćanskoj i jevrejskoj tradiciji, Hava se smatra onom koja iskušava proroka Adema na grijeh. Rani rad učenjaka al-Tabarija, zasnovanog na hadisima, posebno ističe mnoge odlomke koji tvrde da su ženske menstruacije i nevolje s rađanjem djece direktna posljedica Havine ludosti.Stowasser, B. F. (1994). Women in the Quran, Traditions, and Interpretation. New York: Oxford University Press

Međutim, u moderno doba objašnjenje i opće razumijevanje Have su se promijenili i duboko se raspravljaju. Njen status prve žene na svijetu je relevantan jer se smatra modelom svog spola i Allahovog arhetipa žene. Danas se i tradicionalni i modernistički mislioci oslanjaju na Havu ili da podrže ili poreknu svoj argument o jednakosti žena u religiji. Konkretno, oni s tradicionalističkim stavom vjeruju u hadis i tumačenje da je Hava stvorena od jednog od Ademovih rebara. I stoga, kada je Poslanik objasnio da su žene stvorene od krivog dijela rebra, "On nije krivio ženu, već je definisao žensku prirodnu dispoziciju i prevlast emocija nad racionalnošću."Muhammad Mutawalli al-Sha'rawi, Qadaya al-mar'a al-muslima (Cairo: Dar al-Muslim, 1982), pp. 32–33 qtd. Stowasser, B. F. (1994). Women in the Quran, traditions, and interpretation. New York: Oxford University Press. Kao odgovor, liberalnija tumačenja ne navode nikakvu direktnu i nepobitnu istinu da je Hava stvorena od "krivog rebra"; tvrde da takvi prijedlozi ne proizlaze iz provjerljivih izvora. Umjesto toga, nastoje naglasiti svrhu same priče o stvaranju i padu. Ovo nije bilo da se omalovaži ljudska priroda bilo kojeg spola, već da se djeluje kao primjer Allahovog vodstva, kazne i konačnog oprosta.

Nuhove i Lutove supruge Često se imena ovih žena miješaju, međutim, opći naučni konsenzus je da je Nuhova supruga bila Amzura, dok je Lutova supruga bila Vaila. Ovo kontinuirano zamjenjivanje dva imena naglašava kako su obje žene u konačnici služile istoj svrsi u islamskom tumačenju svetih pisama. U slučaju Nuhove supruge, mnogi teoretičari pretpostavljaju da je ona umrla u potopu i da joj nije bilo dozvoljeno da uđe u arku zbog njenih stalnih insinuacija da je njen muž lud.Maḥallī,Jalāl al-Dīn Muḥammad ibn Aḥmad, Suyūṭī, & Hamza, F. (2008). Tafsīr al-jalālayn. Louisville, Ky.: Fons Vitae. Zauzvrat, smatra se da je Lutova supruga umrla zajedno sa stanovnicima Sodome jer je izdala svoju dužnost supruge i kovala zavjeru zajedno sa korumpiranim narodom. U oba primjera, supruge Allahovih poslanika bile su jedine kažnjene zbog nevjerovanja i izdaje svojih muževa. Ovo je važna razlika, jer islamski teoretičari ističu da ovo uspostavlja duhovnu individualnost žena. One su te koje imaju slobodu da biraju svoju religioznost i one su te koje zauzvrat plaćaju cijenu. U konačnici, svrha njihovog spominjanja u Kur'anu je da se postavi primjer posljedica aktivnog nevjerovanja u Allaha i njegove poslanike.

Tri ajeta u Kur'anu koji spominju žene Nuha i Luta su spojeni zapis koji prikazuje posljedice i Allahov odgovor na nevjernike.

Lutove kćeri Uloga koju Lutove kćeri igraju u ovim tumačenjima je uglavnom pasivna i pokušaj da se pokaže njegova odanost Bogu. Međutim, pored tog jednostavnog objašnjenja, one također djeluju kao kontrast svojoj majci koja je skovala zavjeru sa stanovnicima Sodome upozoravajući ih na Lutove goste. Dok je njihova majka stoga bila osuđena na istu sudbinu kao i grešnici u Sodomi, Lutove kćeri su pošteđene i izbjegle su zahvaljujući svom ličnom iskupljenju.

Međutim, stanovnici Sodome odbijaju Lutovu žrtvu i nastavljaju svoja grešna djela. Prilikom sljedećeg spominjanja u Suri 15 (el-Hidžr) Lut ponovo nudi svoje kćeri. Međutim, ovaj put, njegove akcije su poduzete kako bi spriječio stanovnike Sodome da čine gnusobe protiv gostiju u njegovoj kući.

Sara, Ibrahimova supruga Za razliku od Starog zavjeta i Tore, Sara, supruga poslanika Ibrahima, igra znatno manju ulogu u Kur'anu. I u kršćanskoj i u jevrejskoj tradiciji ona je majka izabranog sina, Ishaka, i stoga važnija osoba.

U hadisu Sara se ne spominje direktno, već se na nju aludira u proširenoj Hagarinoj priči.Trible, P., & Russell, L. M. (2006). Hagar, Sarah, and Their Children :Jewish, Christian, and Muslim Perspectives (1st ed.). Louisville, Ky.: Westminster John Knox Press. Hagarine borbe, opširno obrađene u Buharijinom Sahihu, važne su za islamsku tradiciju jer je mnogi muslimani prikazuju kao majku svih Arapa i jednu od predislamskih pionira. Iako se ovo može činiti kao kritika Sare kao negativke u Hagarinoj priči, ona se u islamskim spisima ne vidi niti prikazuje kao povod za Hagarino progonstvo. Za razliku od tradicionalnijih jevrejskih i kršćanskih objašnjenja koja prikazuju sporan odnos između Hagare i Sare, islamska tumačenja uglavnom su lišena komentara o Sari, već se radije fokusiraju na Hagarine teškoće i uspjehe.

Drugi put se Sara spominje u suri Ez-Zarijat, ajet 29.

Zulejha (Azizova žena) i dame Priča o Jusufu i Zulejhi, ženi Jusufovog gospodara Aziza, jedan je od najopsežnijih prikaza žena u Kur'anu. Ona se pojavljuje u Suri 12 (Jusuf) kao dio Jusufove hronološke naracije ubrzo nakon što je prodan u ropstvo u Egipat. U ovoj naraciji Zulejha pokušava zavesti Jusufa, prvo direktno, a zatim lukavstvom i duhovitošću.

Kada je Jusuf odbio njene ponude, brzo je pokušao otići. Međutim, Zulejha je pojurila za njim i njih dvoje su pronašli Al-Aziza na vratima. Ona je zatim optužila Jusufa da je pokušava silovati, ali se brzo ispostavilo da nije u pravu kada je vidio da je Jusufova odjeća pocijepana s leđa (što znači da ga je progonila i vukla prema sebi dok mu nije pocijepala košulju). Nakon ovog incidenta, žene iz visokog društva počele su ogovarati Zulejhinu naklonost prema Jusufu. Ona je, zauzvrat, priredila banket u čast ovih žena. Na ovom banketu, kada se Jusufpojavio, žene su bile toliko očarane njegovom ljepotom da su slučajno posjekle ruke noževima koje su koristile.Kur'an, sura 12 (Jusuf), ajet 31 Priča se nastavlja sa Zulejhinim obećanjem da će ga, ako Jusuf ne prihvati njena udvaranja, zatvoriti. Čuvši to, Jusuf se pomolio Bogu da radije ode u zatvor nego da ostane u Al-Azizovoj kući. I zaista, Jusuf je poslan u zatvor. Mnogo godina kasnije, kada je kralj upitao žene i Zulejhu o njihovoj ulozi, one su odgovorile:

Prikazi ove priče izvan Kur'ana historijski su se fokusirali na i nastojali utvrditi prirodnu dvoličnu i lukavu prirodu žena. Posebno u djelima ranih tumača, Zulejha i žene nisu prikazane kao višestruki likovi kako Kur'an sugeriše, već se smatraju samo zbog "njihove neobuzdane seksualnosti i lukavosti". Ovaj prikaz se koristi kao još jedan konzervativan primjer inherentne prijetnje koju ženski spol predstavlja muškarcima i njihovoj pobožnosti. El-Bejdavijeva interpretacija posebno ističe inherentni kontrast između poslanikove odanosti Bogu i lukave prirode žena.al-Bayḍāwī, ʻ. A. i. ʻ.Baiḍāwī's Commentary on Sūrah 12 of the Quran. Oxford: Clarendon Press. Međutim, nedavno se kritičko objašnjenje oko Zulejhe proširilo kako bi predstavilo različite moguće interpretacije. U mnogim slučajevima ova priča se sada koristi kao alegorija koja prikazuje sposobnost pobožnih ljudi, u ovom slučaju poslanika, da savladaju iskušenja svijeta i nedaće. U ovim slučajevima, tumači tvrde da Zulejhino prisustvo u Kur'anu ne implicira zlu prirodu svih žena, već različite moguće smetnje koje društvo općenito može predstavljati i potrebu da se one odbiju.

Majka i sestra Muse Musaina majka je jedina žena u Kur'anu koja je primila božansku inspiraciju. Bog ju je nadahnuo da doji dijete dok se nije uplašila za njegov život, a zatim da ga baci u rijeku bez tuge ili straha jer će joj ga Bog na kraju vratiti i učiniti ga jednim od poslanika.

Kada je faraonova žena pronašla Musu na obali, Bog je morao ojačati srce Musaine majke da bi je učinio čvrstom vjernicom.

Zatim, nakon što Musaova sestra vidi da on odbija dojiti sa svojom novom dadiljom, predloži Musaovu majku da postane njegova dadilja. U određenom smislu, ponovo su se ujedinili.

Žena Muse Musaina žena po imenu Safura bila je kćerka midjanskog pastira kojeg je Musa upoznao prije nego što je postao poslanik. Midjanski pastir je dozvolio Musau i njegovoj kćeri da se vjenčaju u zamjenu za Mojsijevo osam do deset godina rada.

Ona se ne spominje po imenu u Kur'anu, ali neki kisas al-anbiya' je identificiraju kao Ziporu. Mnogi detalji o Musaovoj ženi su kroz historiju dopunjeni. Savremeni muslimani je vide kao pravednu muslimanku zbog njenog poštovanja prema različitim rodnim sferama. Kada je prvi put srela Musaa, javno je uzimala vodu, ali se bojala jer je to obično muška domena.Stowasser, B. F. (1994). Women in the Quran, traditions, and interpretation. New York: Oxford University Press. 60

Asija, faraonova žena Faraonova žena, poznata u nekim tradicijama kao Asija, igrala je veliku ulogu u Musaovom životu jer je postala njegova hraniteljica. Spasila mu je život kada ga je primila i odgajala ga od djetinjstva u domaćinstvu nevjernika dok ga je Bog čuvao.