Topa je tradicionalno bosanskohercegovačko toplo jelo koje se najčešće priprema tokom mjeseca ramazana, posebno za iftar. Spada u posebnu vrstu jela koja se tope (topa kao rastopljeno). Naročito je rasprostranjeno u Sarajevu, gdje se smatra specifičnim dijelom ramazanske kulinarske tradicije.
Naziv jela potiče od načina pripreme: sastojci se lagano tope na vatri uz stalno miješanje dok se ne sjedine u kremastu smjesu.
Opis i značaj Topa se tradicionalno konzumira nakon što se post prekine vodom i hurmom. U brojnim domaćinstvima uobičajen je i sastavni dio iftarskog menija. Zbog visokog energetskog sadržaja i prisustva mliječnih proizvoda i jaja, topa se smatra zasitnim jelom koje pomaže u nadoknadi energije nakon cjelodnevnog posta, a često se preporučuje i za sehur.
Običaji serviranja različiti su u raznim dijelovima Bosne i Hercegovine. U nekim domaćinstvima topa se poslužuje odmah nakon hurmi i vode, dok se u drugima služi poslije iftarske čorbe. U Sarajevu je uobičajeno da se topa jede rukama, umačući komade vrućeg somuna u kremastu smjesu.
Sastav i priprema Osnovu tope čine mliječni proizvodi i masnoće. Najčešći sastojci su puter (maslac), kajmak, pavlaka ili kiselo vrhnje, mladi sir, punomasni ili travnički sir, te po potrebi i ukusima dimljeni sir, jaja, mlijeko i sol. Međutim, ova brza jela se pripremaju na bazi raznih kombinacija, tako da ne postoji jedinstven recept.
Napominje se da su za osnovnu verziju dovoljna dva do tri sastojka (najčešće maslac, pavlaka i mladi sir), dok se ostali dodaju prema ukusu. Topa se često priprema "od oka", bez strogo propisanih mjera, a varijacije recepta smatraju se ravnopravnim.
Pripremanje započinje rastapanjem masnoće (puter, maslo) u tavu, u koju se zatim dodaju ostali sastojci (kajmak, razne vrste sireva, pavlaka i slično). Smjesa se miješa dok se topi na laganoj vatri, jelo je vjerovatno i dobilo ime po ovom načinu pripreme. Ne smije da proključa, jer to utiče na kvalitet konačnog proizvoda. nakon što se rastopi u ujednačenu smjesu, po želji može se dodati jedno ili više jaja, ili posuti naribanim dimljenim sirom (radi arome).
Varijacije recepta
Klasična sarajevska verzija Jedna od uobičajenih verzija uključuje:
50 g maslaca 2 kašike pavlake 3 kašike mladog sira 2 kašike kajmaka 50 g dimljenog sira jaje (po želji) malo soli
Jednostavna verzija Druga česta varijanta uključuje:
50 g putera oko 200 g mladog sira oko 200 ml mlijeka 1 jaje malo soli
Način pripreme Topa se priprema neposredno prije posluživanja kako bi ostala topla i kremasta. Svi sastojci se zagrijavaju na laganoj vatri uz stalno miješanje, kako bi se ravnomjerno istopili i sjedinili. Upravo je sam postupak topljenja dao jelu naziv.
Po želji se može dekorisati svježim začinskim biljem.
Konzumacija Ovakvo jelo se servira u toplom tanjiru i konzumira toplo i sa saftom.Lakišić, Alija (2002) Bosanski kuhar : tradicionalno kulinarstvo u Bosni i Hercegovini, 7. dopunjeno izdanje. Svjetlost, Sarajevo. str. 101. ISBN 9958-10-446-6 COBISS-ID 10513670 Topa se ne jede kašikom, nego tako što se komadići somuna umaču u rastopljenu smjesu. Ovdje vrijedi princip toplo na toplo, jer se vruća topa jede uz vruć somun. Uobičajeno je da se poslužuje i konzumira na početku iftara, poslije hurme, limunade (kompota) i supe, a prije glavnog jela.
Tradicija Topa se u nekim krajevima Bosne zove i moča (od umakati) i sprema se samo uz Ramazan. Ovo jelo vezano je za srednju Bosnu i Sarajevo.Hadžiosmanović, Lamija (2007) Bosanski kuhar. Sejtarija, Sarajevo. str. 92. ISBN 978-9958-39-045-6, COBISS-ID 15687174 Smatra se da je nastalo iz potrebe da se iskoriste ostaci mliječnih proizvoda preostalih od pripreme drugih jela, poput pita, što svjedoči o mentalitetu koji nije dopuštao bacanje hrane. Još jedna specifičnost tope je to da se ona jede dok je vruća (hladna topa se zgusne), što zahtijeva da svi sjede za stolom u istom trenutku. Iako se može pripremati tokom cijele godine, topa je prvenstveno vezana za ramazan, kada za mnoge vjernike predstavlja neizostavan dio iftarskog obroka.
Reference
Kategorija:Bosanska kuhinja