Jahanara Begum (23. mart 1614. - 16. septembar 1681.) bila je princeza Mogulskog carstva. Bila je drugo dijete i prvo preživjelo dijete mogulskog cara Šaha Jahana i Mumtaz Mahal.
Nakon Mumtazine rane smrti u 1631. godini, sedamnaestogodišnjoj Jahanari povjerena je briga o kraljevskom pečatu i dodijeljena titula Padašah Begum (prva dama) mogulskog carstva, bez obzira što je njen otac imao još tri žene osim njene majke. Bila je njegova najdraža kćerka i imala je veliki politički uticaj za vrijeme vladavine svog oca. Bila je opisana kao "najmoćnija žena u carstvu" u to vrijeme.ASHER, CATHERINE; Asher, Catherine Ella Blanshard; Asher, Catherine Blanshard; Asher, Catherine B. (1992). Architecture of Mughal India. Cambridge University Press. p. 265. ISBN 9780521267281.
Jahanara je bila vatreni pristalica svog brata Dara Sikoha, i podržavala ga je kao nasljednika kojeg je njen otac izabrao. Tokom rata za nasljeđe koji se desio za vrijeme bolesti Šaha Jahana u 1657., Jahanara je zauzela stranu svog brata i pridružila se ocu u tvrđavi Agra, gdje ga je Aurangzeb stavio u kućni pritvor. Kad je Aurangzeb zauzeo tron, Jahanara je zamijenjena svojom mlađom sestrom Rošanarom kao Padašah Begum. Brinula je o svom ocu do njegove smrti 1666.. Kasnije se pomirila sa Aurangzebom koji joj je dao titulu "Carica svih princeza" i vratio je na poziciju kao prvu damu carstva umjesto mlađe sestre Rošanare Begum.Preston, page 285. Jahanara je umrla tokom Aurangzebove vladavine. Bila je poznata po svojim pisanim djelima, što je glavni razlog zašto je njeno prisustvo u sufismu preživjelo do danas. Poznata je po biografiji šeika Mu'in ad'-Din Chishtija, 'Munis al arwah', za kojeg je vjerovala da je najviši od sufijskih svetaca u Indiji i njen duhovni učitelj, uprkos tome što je živio četiri stoljeća prije nje.Lambert-Hurley, Siobhan (2022). Three Centuries of Travel Writing By Muslim Women. Bloomington: Indiana University Press.
Rani život i edukacija Jahanarino rano školovanje bilo je povjereno Sati al-Nisa Khanam, sestri Džahangirovog kraljevskog pjesnika, Taliba Amulija. Sati al-Nisa bila je poznata po njenom poznavanju Kur'ana i perzijske literature, kao i zbog njenog znanja o bontonu, domaćinstvu i medicini. Također je služila i kao glavna dvorska dama njene majke Mumtaz Mahal.Nicoll, Fergus (2009). Shah Jahan. London: Haus Publishing. p. 88.
Mnoge žene u carskom domaćinstvu bile su vješte u čitanju, pisanju poezije i slikanju. Također su igrale šah, polo i lovile na otvorenom. Žene su imale pristup biblioteci pokojnog cara Akbara, punoj knjiga o svjetskim religijama, te perzijskoj, turskoj i indijskoj književnosti.Anantha Raman, Sita (2009). Women in India: a Social and Cultural History. Santa Barbara: Praeger. pp. 16 (vol. 2). Jahanara nije bila izuzetak.
Od bezbrižne djevojke, gurnuta je u vladinu politiku, nadgledajući domaću i međunarodnu trgovinu, pa čak i posredujući između dvorjana i stranaca u komunikaciji s carem, te je bila uključena u zadatke rješavanja porodičnih sporova. Nakon smrti Mumtaz Mahal 1631., Jahanara, sa 17 godina, preuzela je mjesto svoje majke kao Prva dama Carstva, uprkos tome što je njen otac imao još tri žene.Preston, page 176. Pored brige o mlađoj braći i sestrama, bila je i dobra njegovateljica svog oca.
Jedan od njenih zadataka nakon smrti svoje majke bio je da nadgleda, uz pomoć Sati al Nise, zaruke i vjenčanje njenog brata, Dara Sikoha sa Nadirom Banu Begum, koje je prvobitno planirala Mumtaz Mahal, ali je odgođeno zbog njene smrti.
Njen otac joj se često obraćao za savjet i povjerio joj carski pečat. Imajući pravo izdavanja farmana i nišana, dobila je najveći rang u haremu. Također je prisustvovala vijećima i raspravljala o važnim aspektima države i upravljanja sa njenog mjesta iza zavjese. Državni plemići i kraljevi ili strani ambasadori, bilo komercijalni ili politički, tražili su njenu intervenciju pred carem. Njena riječ postala je toliko moćna da se govorilo da može promijeniti sudbinu ljudi. Kao što francuski putnik i ljekar François Bernier piše u svojim memoarima, Putovanja po Mogulskom carstvu,
Godine 1644., kada je Aurangzeb razljutio svog oca, Badšaha, Jahanara je intervenirala u ime svog brata i uvjerila Šah Jahana da ga pomiluje i vrati mu rang.Nath, Renuka (1990). Notable Mughal and Hindu Women in the 16th and 17 Centuries A.D. New Delhi: Inter-India Publications. p. 129. ISBN 81-210-0241-9. Šah Džahanova naklonost prema kćeri ogledala se u višestrukim titulama koje joj je dodijelio, među kojima su bile: Sahibat al-Zamani (Gospođa doba), Padiša Begum (Carica) i Begum Sahib (Princeza nad princezama).
Njena moć je bila takva da joj je, za razliku od drugih carskih princeza, bilo dozvoljeno da živi u vlastitoj palati, izvan granica tvrđave Agra. Tamo je imala vlastiti dvor gdje je ugostila plemiće, ministre, oficire, svećenike i ambasadore, te raspravljala o vladinim poslovima ili njihovim zahtjevima. Vanjska trgovina bila je poznata kao aspekt carstva koji je osjećao njen utjecaj. Zabilježeno je da je holandska ambasada, pokušavajući dobiti dozvolu za trgovinu, primijetila važnost Jahanarinog odobrenja, u uvjeravanju njenog oca Šah Jahana.Misra, Rekha (1967). Women of Mughal India. Munshiram Manoharlal. Osim toga, često je putovala iz glavnog grada, prihvatajući mnoge prosjake i molitelje od naroda i izdavala Hukm ili Farman kako bi zadovoljila potrebe društva.Preston, page 235.
U martu 1644."The Biographical Dictionary of Delhi – Jahanara Begum, b. Ajmer, 1614–1681". Thedelhiwalla.com. 14 July 2011. Retrieved 11 January 2016. godine, samo nekoliko dana nakon svog tridesetog rođendana, Jahanara je zadobila ozbiljne opekotine na tijelu i zamalo umrla od povreda. Šah Džahan je naredio da se ogromne svote milostinje daju siromašnima, da se zatvorenici puste i da se mole za oporavak princeze. Aurangzeb, Murad i Šaista Khan su se vratili u Delhi da je vide.Nath, Renuka (1990). Notable Mughal and Hindu Women in the 16th and 17th Centuries A.D. New Delhi: Inter-India Publications. pp. 120–121. ISBN 81-210-0241-9.Gascoigne, Bamber (1971). The Great Moghuls. New Delhi: Time Books International. p. 201. Izvještaji se razlikuju o tome šta se dogodilo. Neki kažu da se Jahanarino odijelo, natopljeno mirisnim parfemskim uljima, zapalilo. Drugi izvještaji tvrde da se haljina princezine omiljene plesačice zapalila i da se princeza, priskačući joj u pomoć, opekla na prsima.Irvine, William (trans.) (1907). Storia Do Mogor or Mogul India 1653–1708 by Niccolao Manucci Venetian. London: Murray. pp. 219 (vol. 1) – via Internet Archive.
Tokom njene bolesti, Šah Džahan je bio toliko zabrinut za dobrobit svoje omiljene kćerke da se samo kratko pojavljivao na svom dnevnom durbaru u Diwan-i-Amu. Kraljevski ljekari nisu uspjeli zacijeliti Jahanarine opekotine. Perzijski ljekar je došao da je liječi i njeno stanje se poboljšavalo nekoliko mjeseci, ali onda nije bilo daljnjeg poboljšanja sve dok kraljevski paž po imenu Arif Čela nije napravio mast koja je, nakon još dva mjeseca, konačno uzrokovala zatvaranje rana. Godinu dana nakon nesreće, Jahanara se potpuno oporavila.Eraly, Abraham (2004). The Mughal throne: the saga of India's great emperors. London: Phoenix. p. 308. ISBN 978-0-7538-1758-2.
Nakon nesreće, princeza je otišla na hodočašće u svetište Moinuddina Chishtija u Ajmeru.
Nakon njenog oporavka, Šah Džahan je Jahanari dao rijetke dragulje i nakit, te joj dodijelio prihode luke Surat. Kasnije je posjetila Ajmer, slijedeći primjer svog pradjeda Akbara.Schimmel, Annemarie (1997). My Soul Is a Woman: The Feminine in Islam. New York: Continuum. p. 50. ISBN 0-8264-1014-6.
Bogatsvo i dobročinstvo U čast svog krunisanja, 6. februara 1628.Eraly, Abraham (2004). The Mughal throne: the saga of India's great emperors. London: Phoenix. p. 301. ISBN 978-0-7538-1758-2. godine, Šah Džahan je svojoj supruzi Mumtaz Mahal, Jahanarinoj majci, dodijelio titulu Padšah Begum i 200.000 ašrafija (perzijskih zlatnika vrijednih dva Mohura), 600.000 rupija i godišnju stipendiju od milion rupija. Štaviše, Šah Džahan je Mumtaz poklonio dragulje vrijedne pet miliona rupija. Jahanari je data titula Begum Sahiba i primila je 100.000 ašrafija, 400.000 rupija i godišnju stipendiju od 600.000, a također joj je dodijeljeno i dragulje vrijedne dva miliona i petsto hiljada rupija.Lal, Muni (1986). Shah Jahan. Delhi: Vikas. pp. 100–101.Nicoll, Fergus (2009). Shah Jahan. London: Haus Publishing. p. 158. Nakon Mumtazine smrti, Šah Džahan je podijelio njeno lično bogatstvo između Jahanare Begum (koja je dobila polovinu) i ostatka Mumtazine preživjele djece.Preston, page 175.
Jahanari su dodijeljeni prihodi iz brojnih sela i posjedovala je nekoliko vrtova, uključujući Bagh-i-Jahanaru, Bagh-i-Nur i Bagh-i-Safu.Taher, Mohamed, ed. (1997). Mughal India. Delhi: Anmoi. p. 53. "Njen džagir uključivao je sela Achchol, Farjahara i Sarkare Bachchola, Safapura i Dohare. Pargana Panipata joj je također dodijeljena." Nath, Renuka (1990). Notable Mughal and Hindu women in the 16th and 17th centuries A.D. New Delhi: Inter-India Publications. pp. 124–125. ISBN 81-210-0241-9. Kao što je gore spomenuto, dobila je i prosperitetni grad Surat.
Njena prabaka, Mariam-uz-Zamani, uspostavila je međunarodni trgovački posao u Mogulskom carstvu i posjedovala nekoliko trgovačkih brodova poput Rahīmīja i Ganj-I-Sawaija, koji su trgovali svilom, indigom i začinima između Surata i Crvenog mora. Nur Džahan je nastavila posao, trgujući indigom i tkaninom. Kasnije je Jahanara nastavila tradiciju.Gascoigne, Bamber (1971). The Great Mughals. New Delhi: Time Books International. p. 165. Posjedovala je brojne brodove i održavala trgovačke odnose s Englezima i Holanđanima.Neth, Renuka (1990). Notable Mughal and Hindi Women in the 16th and 17th Centuries A.D. New Delhi: Inter-India Publications. p. 125. ISBN 81-210-0241-9.
Jahanara je bila poznata po svom aktivnom učešću u brizi za siromašne i finansiranju izgradnje džamija."Jahanara". WISE Muslim Women. Archived from the original on 22 December 2015. Retrieved 11 January 2016. Kada je njen brod, Sahibi, trebao isploviti na svoje prvo putovanje (29. oktobra 1643.), naredila je da brod otplovi do Meke i Medine i da "... svake godine brod šalje pedeset konija (jedan koni je bio 4 muna ili 151 funta) riže za distribuciju među siromašnima i potrebitima u Meki." Moosvi, Shireen (2008). People, Taxation, and Trade in Mughal India. Oxford University Press. p. 264. ISBN 978-0-19-569315-7.
Kao de facto prva kraljica Mogulskog carstva, D#ahanara je bila odgovorna za dobrotvorne priloge. Organizovala je milostinju za važne državne praznike i vjerske festivale, podržavala pomoć gladnima i hodočašća u Meku.Nicoll, Fergus (2009). Shah Jahan. London: Haus Publishing. p. 201. ISBN 978-1-906598-18-1.
Jahanara je dala važne finansijske doprinose podršci obrazovanju i umjetnosti. Podržala je objavljivanje serije djela o islamskom misticizmu, uključujući komentare Rumijevog Mathnavija, vrlo popularnog mističnog djela u mogulskoj Indiji.Schimmel, Annemarie (2004). The Empire of the great Mughals: history, art and culture. London: Reaktion Books. pp. 266. ISBN 1-86189-185-7.
Sufizam Zajedno sa svojim bratom Darom Shikohom, bila je učenica Mulla Shaha Badakhshija, koji ju je inicirao u sufijski red Qadiryyya 1641.. D#ahanara Begum je postigla takav napredak na sufijskom putu da bi je Mullah Shah imenovao svojom nasljednicom u Qadiryyyi, ali pravila to nisu dozvoljavala.