Hadija Davletšina (baškirski: Дәүләтшина Һәҙиә Лотфулла ҡыҙы; 1905, Hasanovo, Samarska gubernija, Ruska Imperija – 5. decembar 1954, Birsk, Baškirska ASSR, Sovjetski Savez) bila je baškirska književnica i jedna od prvih značajnih baškirskih autorica proze. Najpoznatija je po romanu Irgiz, djelu koje se smatra važnom prekretnicom u razvoju baškirskog historijsko-revolucionarnog romana i šire prozne tradicije na tom jeziku.

Biografija Davletšina je rođena u selu Hasanovo u tadašnjoj Samarskoj guberniji. U literaturi se kao datum njenog rođenja navode i 21. februar i 5. mart 1905. Školovala se u Samari, a kasnije i u Moskvi te na Baškirskom pedagoškom institutu "K. A. Timirjazev".

Već 1920. radila je kao učiteljica u selu Dengizbajevo u Samarskoj guberniji. Od 1926. do 1927. bila je odgajateljica u baškirskom predškolskom domu u Ufi, a od 1933. do 1935. književna saradnica lista Igen fabrikaһы u Zilairskom sovhozu u Bajmakskom kraju. Godine 1935. postala je članica Saveza pisaca, a 1934. bila je delegatkinja prvog kongresa sovjetskih pisaca Baškirije u Ufi i Prvog svesaveznog kongresa sovjetskih pisaca u Moskvi, gdje se susrela i s Maksimom Gorkim.

Književni rad Njena prva objavljena priča bila je "Һылыуҡай – пионерка" ("Hiljukaj – pionirka"), štampana 1926. u listu Башкортостан йәштәре. Širu prepoznatljivost stekla je pripoviješću Ajbika, objavljenom 1930, koja je kasnije prevedena i na ruski jezik. Pisala je prozu u kojoj su česti junaci ljudi aktivnog društvenog angažmana, naročito žene koje prolaze kroz duboke društvene i psihološke promjene u novim političkim okolnostima.

Među njenim važnijim ranim djelima ubrajaju se i priča "Башаҡтар тулҡыны" ("Valovi klasja", 1932), povezana s temom kolektivizacije, te nedovršena proza Jalkynly jyllar ("Plamene godine"), iz koje je kasnije izrastao roman Irgiz.

Roman Irgiz objavljen je posthumno 1957. i zauzima središnje mjesto u njenom opusu. U stručnim radovima ističe se da je tim djelom baškirska proza došla do zrelijeg prikaza historijskog procesa, s razrađenijim likovima, širim društveno-historijskim okvirom i novim tipom aktivnog junaka koji nije samo pasivni svjedok događaja nego njihov svjesni učesnik. Prema ocjeni Baškirske enciklopedije, širina moralno-filozofskih pitanja, razmjer likova i bogatstvo jezika učinili su Irgiz značajnim događajem u baškirskoj književnosti i djelom koje je utjecalo na razvoj baškirske romaneskne proze u drugoj polovini 20. vijeka.

Represija i posljednje godine Tokom staljinističkih represija 1937. bila je progonjena i zatvorena; u zatvoru je provela period do 1942. Nakon puštanja zbog bolesti nije se mogla slobodno vratiti ranijem književnom životu, nego je ostatak života provela u Birsku, gdje je živjela u teškim okolnostima. Rehabilitirana je 1956, dvije godine nakon smrti.

Ostavština mini|Spomenik Hadiyi Davletshini na prostoru Birskog ogranka Baškirskog državnog univerziteta

Davletshina je posthumno 1967. postala prvi laureat Nagrade BAŠSSR-a imena Salavata Julajeva za roman Irgiz. U Birskom ogranku Baškirskog državnog univerziteta djeluje muzej posvećen njenom životu i radu, a na prostoru te ustanove podignut joj je i spomenik. Njeno ime nose bulevar u Ufi te ulice u Birsku i drugim naseljima, a ustanovljene su i nagrade s njenim imenom.

Djela "Һылыуҡай – пионерка" ("Hiljukaj – pionirka", 1926) Ajbika (1930) "Башаҡтар тулҡыны" ("Valovi klasja", 1932) Irgiz (1957, posthumno)

Reference

Kategorija:Rođeni 1905. Kategorija:Umrli 1954. Kategorija:Sovjetski pisci Kategorija:Ruski pisci Kategorija:Baškiri