Vadžija Samedova (; ) 24. novembra 1924. Baku, Azerbejdžanska SSR, SSSR, bila je prva profesionalna slikarica u Azerbejdžanu. Umjetnica, koja je primila brojne počasti u svojoj domovini, danas se naziva "kraljicom azerbajdžanskog slikarstva". Umrla je 25. oktobra 1965. u Bakuu.

Biografija

Vadžija Samedova rođena je 24. novembar 1924. u İçəri Şəhəru, historijskom središtu Bakua, glavnog grada Azerbajdžana. Njezin otac, Kərbəlayi Əli, došao je iz Karsa, a majka, Rübabə, bila je Iranka koja je u Baku došla iz Koma. Od nekoliko djece para, samo su Vadžija i njezina sestra, Solmaz, doživjele odraslu dob. Već kao dijete razvila je ljubav prema slikanju, koju su poticali njezini roditelji. Od 1939. do 1944. Samedova je studirala u Državnoj umjetničkoj školi u Bakuu nazvanoj po Əzimu Əzimzadəu, gdje je njezin budući suprug, Lətif Feyzullayev (1918 – 1987), bio učitelj. Nakon uspješno završenog studija, 1944. otišla je u Moskvu kako bi nastavila školovanje na Moskovskom umjetničkom institutu Surikov, gdje joj je, između ostalih, Pavel Korin bio jedan od učitelja. Lətif Feyzullayev također je nastavio svoje umjetničko obrazovanje na ovom institutu, koje je prekinuo rat. Iste godine, Samedova i Feyzullayev vjenčali su se, a 1. novemvra 1945. rodila je sina Nicata (1945 – 2015.) kod kuće u Bakuu. Nakon jednogodišnje pauze, nastavila je studij u Moskvi. Nakon što je njezin suprug završio studij 1949. i vratio se u Baku, Samedova je ostala u Moskvi, gdje je 1951. napisala diplomski rad o azerbajdžanskom skladatelju Üzeyiru Hacıbəyovu pod naslovom "Üzeyir Hacıbəyov među azerbajdžanskim skladateljima" (). Na nagovor svog učitelja Pavela Korina, završila je trogodišnji poslijediplomski program i potom dobila ponudu za predavanje na umjetničkom institutu. Međutim, budući da je njezin sin tada imao sedam godina, odlučila se vratiti svojoj obitelji u Baku. Tamo je predavala na Državnoj umjetničkoj školi i postala prva profesionalna slikarica u Azerbajdžanu koja se samostalno etablirala.

Sa svojim suprugom poduzela je kreativna putovanja u razne regije Azerbajdžana, što je rezultiralo brojnim slikama koje prikazuju krajolike, ljude i lokalne kulturne karakteristike. Među onima koje je portretirala bili su mnogi članovi njezine obitelji, uključujući njezinu voljenu sestru Solmaz, njezinu kćer Fatimu i sina Nicata. Također je naručila portrete nekoliko istaknutih osoba, poput proizvođačice pamuka i političarke Shamame Hazano, geologa Minira Mammadbaylija i glumice Leyle Badirbeyli, koji je jedan od najpoznatijih njenih portreta. Dojmove putovanja u Bugarsku obradila je u slikama s naslovima poput "Stare Bugarke", "Bazar u Sofiji" i "Kišni dan", među ostalima, koje je predstavila na svojoj samostalnoj izložbi u Bakuu 1962. godine. Daljnje izložbe održane su ne samo u Bakuu, već i u Moskvi i Sofiji.

Godine 1963, već svjesna svog teškog, neizlječivog raka, Samedova je naslikala svoju posljednju sliku pod nazivom "Xəbər gözləyərkən" ("Čekajući vijesti"). Izložena je 1963, zajedno s drugim njenim djelima, na izložbi "Bizim müasirimiz" ("Naša modernost") u Bakuu. Slika prikazuje skupinu ljudi naguranih na plaži, čekajući vijesti od ribara koji se očekuju; prisutna je opipljiva napetost, ona vrsta koja često prethodi nesreći. Ta napetost je posebno vidljiva na licu žene koja stoji u prvom planu slike. Samedovin sin, Nicat, nikada nije mogao gledati sliku bez osjećaja, jer je u ovoj ženi vidio odraz svoje majke i rekao:

"Yaratdığı kompozisiyada olduğu kimi, özü də intizar içərisindəydi. Xəstəlik diaqnozunu, taleyin ona neçə il ömür bəxş edəcəyini bilmək üçün xəbər gözləyirdi."

"Kao i kompozicija koju je stvorila, bila je u iščekivanju. Čekala je vijest o svojoj dijagnozi i saznati koliko će joj godina život dati."

Samedova je umrla u 40-oj godini, nekoliko tjedana prije svog 41. rođendana u Bakuu. Prema njezinoj želji, suprug ju je dao pokopati na muslimanskom groblju u Bakuu.

Nagrade U junu 1964. Samedova je dobila počasnu titulu zaslužne umjetnice Azerbajdžanske SSR.

Od 1965. izložbena dvorana Saveza azerbajdžanskih umjetnika u Bakuu nosi njezino ime.

Njezin sin, filmski redatelj Nicat Feyzullayev, režirao je dokumentarni film o životu i radu svoje majke, koji je naručilo Ministarstvo kulture i turizma. Film pod nazivom "Azərbaycan rəngkarlığının kraliçası" ("Kraljica azerbajdžanskog slikarstva") premijerno je prikazan 29. rujna 2010. u Međunarodnom centru za mugame Azerbajdžana (Beynəlxalq Muğam Mərkəzi) u Bakuu.

Od sredine maja 2018, u sklopu Dana azerbajdžanske kulture u Cannesu, Zaklada Heydar Aliyev organizirala je izložbu „Məhəbbət tandemi“ („Tandem ljubavi“), na kojoj je bilo izloženo 50 slika Vəcihə Səmədove i Lətifa Feyzullayeva, tijekom tri tjedna.

U februara 2020, Rolls-Royce Motor Cars Showroom Baku, uz podršku Ministarstva kulture Azerbajdžana, predstavio je izložbu 40 djela para.

Djela İmtahan ərəfəsində (Uoči ispita) Lənkəranda igračka (Vjenčanje u Lankaranu) Toya hazırıq (Spremni smo za vjenčanje) Mahnı (Pjesma) Qoca bolqar qadınları (Stare bugarske žene) Sofiyada bazar (Bazar u Sofiji) Yağışlı gün (Kišni dan) Göy göl (Modro jezero) Aktrisa Leyla Bədirbəylinin portreti (Portret glumice Leyle Bədirbəyli) Geoloq Minirə Məmmədbəylinin portreti (Portret geologa Minirə Məmmədbəylija) Bacımın portreti (Portret moje sestre) Memar Solmaz Səmədova (Arhitekt Solmaz Səmədova) Qızımın portreti (Portret moje kćeri) Balaca Fatimə (Mala Fatima) Tələbə (student) Balaca skripkaçı (Mali violinist) Xəbər gözləyərkən (Čekanje vijesti)

Reference

Kategorija:Rođeni 1924. Kategorija:Umrli 1965. Kategorija:Biografije, Baku Kategorija:Azerbejdžanski slikari Kategorija:Sovjetski slikari