Rudaki (pjesnik)

Rudaki (također se piše Rodaki; perzijski: رودکی; oko 858. – 940/41.) bio je pjesnik, pjevač i muzičar koji se smatra prvim velikim pjesnikom koji je pisao na novom perzijskom jeziku. Kao dvorski pjesnik pod Samanidima, navodno je komponovao više od 180.000 stihova, ali je sačuvan samo mali dio njegovog djela, a najznačajniji su dijelovi njegove verzifikacije Kalila va-Dimne, zbirke indijskih basni.

Rođen u selu Banoj (koje se nalazi u današnjem području Rudaka), Rudaki je najvažniji dio svoje karijere proveo na dvoru Samanida. Iako ga biografski podaci povezuju sa samanidskim emirom (vladarom) Nasrom II (vladao 914–943), moguće je da se već pridružio dvoru pod njegovim prethodnikom, Ahmedom Samanijem (vladao 907–914).

Rudakijev uspjeh je uglavnom bio posljedica podrške njegovog glavnog pokrovitelja, vezira Abu'l-Fadla al-Bal'amija (umro 940. godine), koji je odigrao važnu ulogu u procvatu nove perzijske književnosti u X stoljeću. Nakon pada Bal'amija 937. godine, Rudakijeva karijera se pogoršala, te je na kraju otpušten s dvora. Nakon toga je posljednje godine proveo u siromaštvu, umro je slijep i sam u svom rodnom gradu.

U Iranu, Rudaki se priznaje kao "osnivač nove perzijske poezije", a u Tadžikistanu kao "otac tadžičke književnosti".

Ime Njegovo puno ime bilo je Ebu Abdulah Dža'far ibn Muhamed ibn Hakim ibn Abdulrahman ibn Adam al-Rudaki al-Ša'ir al-Samarqandi (perzijski عبدالرحمن بن آدم الرودکی الشاعر سمرقندی). Pravilna transliteracija njegovog imena je Rōdhakī, dok je al-Rūdhakī arapski oblik.De Blois, Francois (1971). "Rūdakī". In Lewis, B.; Ménage, V. L.; Pellat, Ch. & Schacht, J. (eds.). The Encyclopaedia of Islam, Second Edition. Volume III: H–Iram. Leiden: E. J. Brill. OCLC 495469525. Ostale transliteracije uključuju Rudagi, Rawdhagi i Rudhagi.

Pozadina Malo je informacija dostupno o Rudakijevom životu, a mnogo toga je rekonstruisano iz njegovih pjesama.Tabatabai, Sassan (2010). Father of Persian Verse: Rudaki and His Poetry. Leiden University Press. ISBN 978-9087280925. p.2. Živio je u doba Samanidskog carstva (819–999), pod kojim se počela razvijati i cvjetati nova perzijska književnost.Negmatov, N. N. (1998). "The Samanid state". History of Civilizations of Central Asia, Volume IV. Unesco. ISBN 978-9231034671. p.97. Bosworth, C.E. & Crowe, Yolande (1995). "Sāmānids". In Bosworth, C. E.; van Donzel, E.; Heinrichs, W. P. & Lecomte, G. (eds.). The Encyclopaedia of Islam, Second Edition. Volume VIII: Ned–Sam. Leiden: E. J. Brill. ISBN 978-90-04-09834-3. Perzijskog porijekla,Epinette, Michèle, "RUDAKI", Encyclopaedia Iranica Online, Brill, retrieved 31 May 2025, "RUDAKI, ABU ʿABD-ALLĀH JAʿFAR b. Moḥammad Samarqandi (b. Banoj, a village in the Rudak area between Samarqand and Bukhara, ca. 243/858; d. Banoj, 329/941), the most celebrated Persian poet of the Samanid period." Henning, Walter Bruno (1962). A LOCUST'S LEG. PERCY LUND, HUMPHRIES & CO.LTD. p. 99. Rudaki je rođen oko 858. godine u selu Banoj (Panjrud), koje se nalazi u području Rudaka između Samarkanda i Buhare. Njegovo sljepilo impliciraju spisi ranih pjesnika kao što su Daqiqi (umro 977.), Ferdowsi (umro 1020./25.), Abu Zura'ah al-Mu'ammari (oko X vijeka) i Nasir Khusraw (umro nakon 1070.). Historičar Awfi (umro 1242.) čak kaže da je Rudaki rođen slijep, ali to su doveli u pitanje neki moderni naučnici, zbog ekspresivne slike prirode koju je Rudaki dao u svojim spisima.De Blois, Francois (2004). Persian Literature – A Bio-Bibliographical Survey: Poetry of the Pre-Mongol Period (Volume V). Routledge. ISBN 978-0947593476. p.191.

Osim što je bio pjesnik, Rudaki je bio i pjevač i muzičar.Rypka, Jan (1968). History of Iranian Literature. Springer Netherlands. ISBN 978-9401034814. p.144. Od ere sasanidskog Irana (224–651), pjesme su se obično izvodile uz korištenje muzike.Foltz, Richard (2019). A History of the Tajiks: Iranians of the East. Bloomsbury Publishing. ISBN 978-1784539559. p.73. Pod Sasanidima, službeni, vjerski i književni jezik bio je srednjoperzijski.Lazard, G. (1975). "The Rise of the New Persian Language". In Frye, Richard N. (ed.). The Cambridge History of Iran: From the Arab Invasion to the Saljuqs. Vol. 4. Cambridge: Cambridge University Press. pp. 595–633. ISBN 0-521-20093-8. p.596. Nakon muslimanskog osvajanja Irana, jezik je ušao u novu fazu, poznatu kao novoperzijski.Paul, Ludwig (2000). "Persian Language i. Early New Persian". Encyclopædia Iranica, online edition. New York. Međutim, ne potiče od književnog oblika srednjoperzijskog (poznatog kao pārsīk, obično nazvan pahlavi), kojim su govorili ljudi Farsa i koji se koristio u zoroastrijskim vjerskim spisima. Umjesto toga, potiče od dijalekta kojim je govorio dvor sasanidske prijestolnice Ktesifona i sjeveroistočne iranske regije Horasan. Tokom ovog perioda, novoperzijski jezik je bio poznat kao darī ili parsī-i darī.Perry, John R. (2011). "Persian". In Edzard, Lutz; de Jong, Rudolf (eds.). Encyclopedia of Arabic Language and Linguistics. Brill Online.

Karijera thumb|Rudakijeva grobnica u Pandžrudu kod Pandžakenta u Tadžikistanu Do osme godine, Rudaki je navodno naučio Kuran napamet (postao je hafiz) i bio je vješt u poeziji. Istaknuti muzičar po imenu Abu'l-Abak Bahtiar podučavao ga je sviranju čanga. U ranim godinama, Rudaki je postao popularna ličnost zbog svog lijepog glasa, vještine u poeziji i sviranju čanga.Negmatov, N. N. (1998). "The Samanid state". History of Civilizations of Central Asia, Volume IV. Unesco. ISBN 978-9231034671. p.98. Sačuvani biografski podaci povezuju Rudakija sa samanidskim emirom (vladarom) Nasrom II (vladao 914–943) ili s njegovim vezirom Abu'l-Fadl al-Bal'amijem (umro 940). Međutim, prema književnom naučniku Sassanu Tabatabaiju, Rudaki se očigledno već pridružio samanidskom dvoru pod Nasrovim ocem i prethodnikom Ahmedom Samanijem (vladao 907–914). Tabatabai navodi da je to dokazano u Rudakijevoj pjesmi, gdje pokušava utješiti Ahmeda Samanija nakon smrti njegovog oca Ismaila Samanija 907. godine.Tabatabai, Sassan (2010). Father of Persian Verse: Rudaki and His Poetry. Leiden University Press. ISBN 978-9087280925. p.3.

Njegova karijera na samanidskom dvoru smatra se najvažnijim dijelom njegovog života. Uloga dvorskog pjesnika bila je više od pukog zabavljanja drugih i bila je suštinski aspekt perzijskog dvora. Prema prvom sasanidskom kralju Ardaširu I (vladao 224–242), pjesnik je bio "dio vlade i sredstvo za jačanje vlasti". Osim što je aplaudirao suzerenu i njegovom domenu, od pjesnika se očekivalo i da daje savjete i moralne smjernice, što je značilo da je Rudaki najvjerovatnije bio iskusan i u tom području. Rudakijev uspjeh je uglavnom bio posljedica podrške njegovog glavnog zaštitnika, Bal'amija, koji je odigrao važnu ulogu u procvatu perzijske književnosti u X stoljeću. Bal'ami je Rudakija smatrao najboljim među perzijskim i arapskim pjesnicima.

Rudaki je bio blizak prijatelj svog učenika Šahida Balhija, vodećeg pjesnika i učenjaka samanidskog carstva. Nakon smrti Šahida Balhija 936. godine, Rudaki je napisao elegiju za njega. Karijera mu je pošla silaznom putanjom nakon pada Bal'amija 937. godine. Ubrzo je izgubio naklonost emira i bio je otpušten s dvora. Nakon toga, posljednje godine života proveo je u siromaštvu, umirući slijep i sam u svom rodnom gradu 940. ili 941. godine.De Blois, Francois (2004). Persian Literature – A Bio-Bibliographical Survey: Poetry of the Pre-Mongol Period (Volume V). Routledge. ISBN 978-0947593476. p.192.

Francuski iranolog Gilbert Lazard smatrao je da je Rudakijev prvi nasljednik bio Abu-Šakur Balhi, koji je sastavio mnoge mešnave, posebno Afarin-namu.Lazard, G. (1975). "The Rise of the New Persian Language". In Frye, Richard N. (ed.). The Cambridge History of Iran: From the Arab Invasion to the Saljuqs. Vol. 4. Cambridge: Cambridge University Press. pp. 595–633. ISBN 0-521-20093-8. p.623.

Djela thumb|Rudakijeva poezija u perzijskom rukopisu nastalom u kadžarskom Iranu, datiranom za januar/februar 1866. Prema Asadiju Tusiju, divan (zbirka kratkih pjesama) Rudakija sastojao se od više od 180.000 stihova, ali većina je izgubljena. Ono malo što je ostalo od Rudakijevih spisa, uglavnom pojedinačni stihovi, može se naći u perzijskim rječnicima, posebno u Lughat-i Furs Asadija Tusija. Preživjelo je i nekoliko kompletnih pjesama, od kojih je najznačajnija kasida (pohvala ili oda) koja se sastoji od gotovo 100 stihova citiranih u anonimnom Tarikh-i Sistanu. Kasida je bila posvećena Abu Džafaru Ahmedu ibn Muhamedu, koji je vladao regijom Sistan kao samanidski guverner od 923. do 963. godine. U njoj Rudaki naziva Abu Džafara aristokratom sasanidskog porijekla i "ponosom Irana", što ukazuje na osjećaj kontinuiteta u iranskom identitetu od sasanidskog do samanidskog perioda.Ashraf, Ahmad (2006). "Iranian identity iii. Medieval Islamic period". In Yarshater, Ehsan (ed.). Encyclopædia Iranica. Vol. XIII/5: Iran X. Religions in Iran–Iraq V. Safavid period. London and New York: Routledge & Kegan Paul. pp. 507–522. ISBN 978-0-933273-93-1. pp. 507-522. Za ovu pjesmu, Abu Džafar je nagradio Rudakija sa 10.000 dinara.Bosworth, C.E. & Crowe, Yolande (1995). "Sāmānids". In Bosworth, C. E.; van Donzel, E.; Heinrichs, W. P. & Lecomte, G. (eds.). The Encyclopaedia of Islam, Second Edition. Volume VIII: Ned–Sam. Leiden: E. J. Brill. ISBN 978-90-04-09834-3. p. 132.

Najpoznatije djelo mu je verzifikacija Kalila va-Dimne, zbirke indijskih basni. Nasr II je naredio Bal'amiju da prevede knjigu s arapskog na perzijski, a zatim je imenovao "prevoditelje" da je čitaju naglas, tako da je Rudaki, koji je bio slijep, na osnovu toga mogao praviti stihove. Sačuvano je samo nekoliko Rudakijevih stihova. Neki od njih su identificirani u Lughat-i Furs. Rudakijeva sačuvana poezija je uglavnom lako razumljiva pismenim perzijskim čitaocima, uprkos varijacijama u terminologiji, oblicima riječi i frazama i rečeničnim obrascima.Hillmann, Michael Craig (2022). "Use of Translations of Classic Persian Poems in the Study of Persian". The Routledge Handbook of Persian Literary Translation. Routledge. pp. 334–385. ISBN 978-0367510411. p. 337.

Iako je Rudaki u svojim djelima pokazivao pro-ismailitske simpatije, njegova poezija je u potpunosti sekularne prirode. Islam je čvrsto uspostavljen do X stoljeća; Međutim, Perzijanci su se i dalje sjećali svoje duboko ukorijenjene zoroastrijske historije. Rudaki je bio skloniji evociranju drevnih iranskih i zoroastrijskih pojmova umjesto muslimanskih. Neke od Rudakijevih pjesama napisane su u predislamskom andarz stilu, u kojem se ukazuje na etička učenja, prijateljska kritika i savjeti za ispravno ponašanje i privatno i javno. Primjer Rudakijevih zoroastrijskih korijena može se vidjeti u odlomku gdje govori o svom zaštitniku:

Naslijeđe i procjena Rudaki se smatra prvim značajnim pjesnikom koji je pisao na novom perzijskom jeziku. Iako su prije njega živjeli drugi pjesnici koji su pisali na novom perzijskom, poput Abu Hafsa Sughdija (umro 902. godine), većina njihovih djela nije sačuvana. U Iranu se Rudaki priznaje kao "osnivač nove perzijske poezije", a u Tadžikistanu kao "otac tadžikistanske književnosti", obje tvrdnje, prema iranologu Richardu Foltzu, nisu kontradiktorne. Rudakijev život prikazan je u filmu Sudbina pjesnika iz 1957. godine, koji je napisao Satim Ulugzade (umro 1997. godine). Sljedeće godine, potonji je napisao predstavu fokusiranu na Rudakija, pod nazivom Rudaki, koja je bila prva tadžikistanska biografska drama.Rypka, Jan (1968). History of Iranian Literature. Springer Netherlands. ISBN 978-9401034814. p. 574.