Wartburg 311 je putnički automobil opremljen trocilindričnim dvotaktnim motorom, koji se proizvodio u Automobilwerk Eisenach od 1955. do 1965. godine. Nakon povećanja radne zapremine motora 1962, modelu je dodan naziv Wartburg 1000. Gotovo bez vanjskih promjena, proizvodnja je nastavljena do 1967. kroz dalji razvoj verzije poznate kao Wartburg 312. Modeli Wartburg 313 i Wartburg 312-300 nastali su kao njegove sportske varijante.Wartburg siegte im Schönheitswettbewerb. u: Kraftfahrzeugtechnik 1/1959, str. 36
Zahvaljujući karoseriji koja se smatrala estetski privlačnom, praktičnom dizajnu i širokom spektru varijanti, Wartburg 311 postigao je veću međunarodnu prepoznatljivost nego bilo koji drugi automobil iz Istočne Njemačke.Wartburg in Frankreich getestet. u: Kraftfahrzeugtechnik 7/1958, str. 242. Model se dobro prodavao i na zapadnim tržištima, zbog čega je bio od izuzetne važnosti za devizne prihode države. Glavni nedostatak bila je zastarjela šasija koja je zahtijevala često održavanje, a koja je zamijenjena novim dizajnom tek kod nasljednika, modela 312. Ukupno je proizvedeno 247.368 primjeraka modela Wartburg 311.
Historija razvoja Kao nekadašnja tvornica za proizvodnju BMW automobila, tvornica automobila u Eisenachu je nakon Drugog svjetskog rata u početku nastavila proizvoditi veće automobile sa šestocilindričnim četverotaktnim motorima. Godine 1953. vlada Istočne Njemačke odlučila je preseliti proizvodnju znatno manjeg modela IFA F 9, opremljenog trocilindričnim dvotaktnim motorom, iz Zwickaua u Eisenach, čime je okončana proizvodnja EMW modela koji su se prethodno proizvodili u Eisenachu.
Prvobitno je resorno ministarstvo od Centra za istraživanje i razvoj u Karl-Marx-Stadtu naručilo dalji razvoj modela F9, sa karoserijom slične veličine i dvoja vrata. Odgovarajući prototip, F9/P iz 1954, svojim je dizajnom i pontonskom karoserijom već bio vrlo sličan kasnijem Wartburgu 311, ali je bio kraći i imao je samo dvoja vrata. Martin Zimmermann, upravnik fabrike AWE, nije bio naklonjen tom konceptu. Bez zvaničnog "odobrenja za planiranje", fabrika je na vlastitu inicijativu i u veoma kratkom roku odlučila proizvesti alternativni dizajn sa međuosovinskim razmakom dužim za 100 mm i karoserijom sa četvero vrata (dizajner: Hans Fleischer).Hans Fleischer Entwerfer und Gestalter im VEB Automobilwerk Eisenach. u: Kraftfahrzeugtechnik. 3/1968, str. 90. Fabrika je dobila podršku javnosti i veoma pozitivne reakcije u štampi. Takav vid samoinicijative u to je vrijeme još uvijek bio moguć, jer vladajuća partija (SED) nije dosljedno provodila svoje pravo na apsolutno vodstvo sve do 8. kongresa stranke 1971. godine. Ipak, upravnik Zimmermann je zbog razvoja ovog vozila, koji se smatrao "razvojem na crno", kažnjen disciplinskom novčanom kaznom od 5.000 istočnonjemačkih maraka.Peter Kirchberg: Plaste, Blech und Planwirtschaft. Nicolai-Verlag, Berlin 2000, ISBN 3-87584-027-5. Međutim, državni vrh je načelno bio otvoren za brzu promjenu modela, s obzirom na to da je kompanija Auto Union GmbH još od 1955. vodila tužbu protiv njih. U oktobru 1955. proizvedena je probna serija od 162 vozila, dok je puna serijska proizvodnja započela u januaru 1956. godine.
Nova, veća karoserija, montirana na šasiju modela F9 koja je produžena za 100 mm, nudila je prostran prtljažnik i sjedala za pet osoba, što je zahtijevalo povećanje snage motora. Opsežne izmjene, koje su uključivale i redizajn komore za sagorijevanje, rezultirale su povećanjem snage za 5 KS te maksimalnim obrtnim momentom od 81,4 Nm (8,3 kgm). Taj se moment postizao već pri 2200 obr/min, što je Wartburgu davalo određenu živahnost u vožnji. Još jedna novina bila je ojačana zadnja osovina s teleskopskim amortizerima. Posebne pohvale dobili su veliki, zakrivljeni vjetrobrani sprijeda i straga, zasnovani na principu panoramskog okvira karoserije. Ipak, nova i elegantno oblikovana karoserija nije mogla sakriti činjenicu da je zadržana konstrukcija s okvirom (šasijom) rezultirala relativno velikom težinom. Takva nepromijenjena šasija zahtijevala je mnogo održavanja i više nije bila u skladu s tadašnjim tehničkim trendovima.
Naziv 311, kao i kod kasnijih modela (313, 312, 353 i prototipova), nastavlja tradiciju BMW-a; svi modeli BMW-a i EMW-a proizvedeni u Eisenachu imali su trocifrene oznake koje su počinjale brojem "3" (tako je model F9 u Eisenachu vođen kao EMW 309).309-Ersatzteilenummern, beispielsweise auf Getrieben auch der frühen Baujahre des 311 Do 1955. Wartburg je interno bio poznat kao EMW 311. Odabrani komercijalni naziv bio je omaž prvom automobilu koji je fabrika u Eisenachu proizvela 1898, a koji je inspiraciju dobio po dvorcu Wartburg koji se nalazi iznad grada.
Ažuriranja modela Konstrukcija sa šasijom (okvirom) omogućila je proizvodnju modela Wartburg 311 u različitim oblicima karoserije bez većih poteškoća, što je rezultiralo neuobičajeno širokim spektrom varijanti. Najznačajnije tehničke promjene tokom proizvodnog perioda bile su uvođenje sinhronizovanog mjenjača od 1958. (izuzev prve brzine)Wartburg-Synchrongetriebe. u: Kraftfahrzeugtechnik 1/1959, str. 21. i postepeno povećanje snage motora. Snaga je 1961. povećana na 40 KS, nakon čega je 1962. uslijedilo uvođenje motora s povećanom radnom zapreminom od 992 cm³, koji je razvijao 45 KS.Der "Wartburg" Modell 1962. u: Kraftfahrzeugtechnik 3/1962, str. 94–100 und Titelbild. Vozila s jačim motorom prvobitno su nosila oznaku Wartburg 312, ali je naziv ubrzo promijenjen u Wartburg 1000. Oznaka 312 tada je bila ograničena samo na motor, ali je ponovo uvedena za kompletan model od 1965. godine.
Eksterijer je prepoznatljiv po rešetki hladnjaka koja je modifikovana krajem 1958. po uzoru na sportski tip 313. U istom periodu poboljšane su kočnice uvođenjem dvostrukih kočnica na prednje točkove. Od kraja 1959. primjenjivane su mekše lisnate opruge, a upravljanje je postalo lakše. Wartburg je tada dobio asimetrična kratka svjetla, a mehanizam zaključavanja rezervoara za gorivo je pojednostavljen. Zbog nepouzdanosti je napušten centralni sistem podmazivanja, što je povećalo potrebu za održavanjem šasije. Godine 1962. uveden je savremeni sistem grijanja svježim zrakom.
Motor od 1000 cm³ iz 1962. dobio je oznaku kvaliteta "Q" (vrhunski kvalitet), jer se smatrao superiornijim u odnosu na zapadnonjemačke dvotaktne motore kompanije Auto Union GmbH, pokazujući minimalne kvarove i nakon 100.000 pređenih kilometara. Ovaj motor se koristio i u dostavnom vozilu Barkas B 1000, te jedno vrijeme u poljskoj Syreni. Sa uvođenjem jačeg motora, termosifonsko hlađenje zamijenjeno je sistemom sa cirkulacionom pumpom, a ugrađen je i prigušivač usisnog zvuka. Model iz 1963. vanjski se isticao zbog izmijenjenih zadnjih svjetala; također je, između ostalog, imao sistem za pranje vjetrobranskog stakla, nova sjedišta i učvršćenja za sigurnosne pojaseve na prednjim sjedištima. Poboljšanja iz 1964. uključivala su pogonsko vratilo s dvostrukim zglobom, igličaste ležajeve za gornji ležaj klipa, fleksibilniji nosač motora i automatsko podešavanje kočnica. Neke inovacije, poput sistema za ubrizgavanje benzina testiranog 1958, nikada nisu ušle u serijsku proizvodnju. Razlog je bio nedostatak kapaciteta istočnonjemačke elektroindustrije da proizvede potrebne komponente bez kršenja međunarodnih patenata.
Asortiman modela
311/0 standardna limuzina Ovaj tip je činio glavninu proizvodnje sa 130.411 proizvedenih primjeraka.Michael Stück: Wartburg 311. TIM Verlag, Berlin 1999, ISBN 3-933451-04-3, S. 99. Uglavnom je bio dostupan u jednoj boji ili s krovom u kontrastnoj boji. Proizvodnja je počela 1955. i završila 1965. godine. Cijena novog vozila iznosila je 14.700 istočnonjemačkih maraka (DDR-Mark).Werner Oswald: Kraftfahrzeuge der DDR. Motorbuch Verlag, Stuttgart, 2. Auflage 2000, ISBN 3-613-01913-2. Određeni broj limuzina isporučen je iz fabrike u bojama Narodne policije (Volkspolizei), nakon čega su opremljeni kao patrolna vozila s radiostanicama.
311/1 luksuzna limuzina Luksuzna limuzina (Luxuslimousine) imala je niz dodatnih detalja. Izvana se isticala dvobojnom završnom obradom odvojenom hromiranim letvicama. Ostale karakteristike koje su je razlikovale od standardne verzije uključivale su ukrasne prstenove na točkovima, hromirani nastavak auspuha, naslone za ruke integrisane u ručke vrata, visokokvalitetne vunene presvlake, podne obloge od velura i podesive naslone sjedišta.Der volkseigene Fahrzeugbau auf der Leipziger Frühjahrsmesse 1958. In: Kraftfahrzeugtechnik 3/1958, S. 95–98. Od 1957. do 1965. izgrađeno je 55.660 ovih vozila.
311/2 kabriolet Kabriolet je imao dvoja vrata i četiri sjedišta. Ova luksuzna vozila s kožnim enterijerom izrađivana su u fabrici karoserija u Dresdenu (VEB Karosseriewerk Dresden). Od 1956. do 1960. proizvedeno je 2.670 primjeraka. Proizvodnja je obustavljena u korist modela 311/3 (Coupé).
311/3 Coupé Od 1957. godine fabrika u Meeraneu proizvodila je Wartburg 311 kao kupe. Zbog potreba za proizvodnjom Trabanta, proizvodnja je 1959. premještena u Dresden. Uslijedio je novi dizajn sa zakrivljenim dvobojnim lakiranjem, koji se smatra jednim od najharmoničnijih dizajna tog vremena. Veliko panoramsko zadnje staklo bilo je iz jednog dijela samo u ranim godinama proizvodnje. Do 1965. godine proizvedeno je 5.487 primjeraka.
311/4 patrolno vozilo (Kübelwagen) Vozilo je dizajnirano kao kabriolet u vojnom (Kübel) stilu i proizvodilo se u Dresdenu specijalno za potrebe Narodne policije i Nacionalne narodne armije (NVA). Prema nekim izvorima, od 1959. do 1964. proizveden je 791 primjerak.
311/5 kamping limuzina Ovo je bio luksuzni karavan s četvera vrata. Naziv "Camping" korišten je kako bi se naglasila namjena za slobodno vrijeme i porodice. Karakterisali su ga veliki platneni sklopivi krov, bočni panoramski prozori i sjedišta koja su se mogla pretvoriti u ležaj. Od 1956. do 1965. proizvedeno je 8.362 vozila.
311/6 limuzina (volan na desnoj strani) Za izvozna tržišta sa saobraćajem na lijevoj strani, ova verzija je u periodu od 1961. do 1964. proizvedena u 737 primjeraka.
311/7 brzi transporter (pick-up) Ovaj model je nastao u fabrici u Halleu kako bi se ublažio nedostatak malih dostavnih vozila u DDR-u. Karakterističan je po zaobljenom zadnjem kraju u ranim verzijama, koji je kasnije zamijenjen praktičnijom kockastom nadogradnjom. Do 1965. proizvedeno je ukupno 4.938 primjeraka.
311/8 limuzina sa sklopivim krovom Standardne i luksuzne limuzine nudile su se pod oznakama 311/008, odnosno 311/108, s velikim platnenim sklopivim krovom (Faltdach). Ova varijanta je danas veoma popularna među kolekcionarima oldtimera. Godine 1964. prešlo se na čelični šiber (klizni krov), koji je nudio veću sigurnost, lakše rukovanje i održavanje, ali i manji otvor u odnosu na platnenu verziju.Der „Wartburg 1000“ 1964. In: Kraftfahrzeugtechnik 3/1964, S. 109–110. U periodu od 1956. do 1965. proizvedeno je ukupno 14.749 ovih vozila.
311/9 karavan (kombi) Karavan s dvoja vrata proizvodio se u Halleu od 1955. godine. Godine 1964. zadnji dio je redizajniran, a vrata prtljažnika su se počela otvarati prema gore. Karavan je imao ojačane opruge i drugačiji prenosni omjer, što je smanjilo maksimalnu brzinu na 100–105 km/h.Kraftfahrzeugtechnik beurteilt Wartburg 1000 Kombi de Luxe. In: Kraftfahrzeugtechnik. 6/1964, S. 228–229. Proizvedeno je 23.568 primjeraka.
Graciela GW Od 1962. do 1964. godine, Wartburg 311 se montirao u Argentini koristeći CKD komplete (dijelove za sastavljanje) zasnovane na izvoznoj verziji modela 311. Montažu je vršila kompanija DINFIA u regiji Cordoba. Vozilo se na tržištu pojavilo pod nazivom Graciela-Wartburg, odnosno Graciela GW. Vizuelno se razlikovalo od originala samo po drugačijoj maski hladnjaka i amblemu marke sa skraćenicom "GW". Proizvedeno je približno 2.200 primjeraka. Datoteka:Graciela_W.jpg|Argentinski Graciela GW (1962–1964) </gallery>
Prototipovi
311 Bellevue: varijanta s dvoja vrata.