Dekalcifikacija kostiju je omekšavanje kostiju zbog uklanjanja kalcijskih iona i može se izvesti kao histološka tehnika za proučavanje kostiju i ekstrakciju DNK. Ovaj proces se također prirodno odvija tokom razvoja i rasta kostiju, a kada nije inhibiran, može uzrokovati bolesti poput osteomalacije.
Histologija Budući da je kosti bogate kalcijem izuzetno teško proučavati, dekalcifikaciju kostiju oristi se kako bi uzorci bili dostupni za istraživanja. Naprimjer, dekalcifikacija kostiju korištena je za ispitivanje hrskavica i nivoa magnezija kako bi se razumjelo propadanje kostiju. Postoje dvije kategorije sredstava za dekalcifikaciju za uklanjanje kalcijevih iona: helirajući agensi i kiseline. Kiseline se dalje dijele na slabe (pikrinska, sirćetna i mravlja kiselina) i jake kiseline (dušična i hlorovodonična kiselina). Kiseline pomažu u stvaranju otopine kalcijevih iona dok helirajući agensi apsorbiraju kalcijeve ione. Najčešće korišteno helirajuće sredstvo je etilendiamintetrasirćetna kiselina (EDTA). Dekalcifikacija je dugotrajan postupak, jer komadići kostiju moraju se ostaviti u sredstvu za dekalcifikaciju danima do sedmicama, ovisno o veličini kosti. Postoje brojne metode za testiranje kada je dekalcifikacija kostiju završena, kao što su rendgenski pregled, hemijska analiza i mjerenje fleksibilnosti uzorka.
Neophodnost Dekalcifikacija je neophodna za dobijanje mehkih dijelova kosti pomoću mikrotoma. Svaki tanki dio kosti koji se reže može se obraditi (vidi obrada tkiva) kao i bilo koje drugo mehko tkivo u tijelu.
Također pogledajte Tražilica kostiju Biopsija kostiju
Reference
Kategorija:Kosti Kategorija:Kalcij Kategorija:Anatomska patologija