Reiserov alpski triton ili bosanski alpski triton (Ichthyosaura alpestris reiseri) jeste oblik alpskog tritona iz porodice daždevnjaka, opisan s područja Prokoškog jezera na planini Vranici u Bosni i Hercegovini. U većem dijelu literature vodi se kao podvrsta Ichthyosaura alpestris, dok ga pojedini noviji taksonomski pregledi izdvajaju u vrstu Ichthyosaura reiseri. Posebno je važan u fauni Bosne i Hercegovine jer je tipski vezan za visokoplaninska vodena staništa Vranice, a populacija iz Prokoškog jezera smatra se jednom od najugroženijih lokalnih populacija vodozemaca u zemlji.
Naziv je izveden iz prezimena Othmara Reisera, kustosa Zemaljskog muzeja u Sarajevu, po kojem je Franz Werner imenovao varijetet reiseri. Izvorni naziv bio je Molge alpestris var. Reiseri, a tipski materijal potječe iz Prokoškog jezera i obližnjih vodenih staništa.
Taksonomija Werner je 1902. opisao ovaj oblik kao varijetet alpskog tritona. Kasnije je premještan u rodove Triturus, Mesotriton i Ichthyosaura, u skladu s promjenama u sistematici evropskih repatih vodozemaca. Dio autora tretirao ga je kao lokalnu podvrstu Ichthyosaura alpestris, dok su drugi smatrali da morfološke razlike nisu dovoljne za jasno odvajanje od tipske podvrste.
Molekularno istraživanje objavljeno 2021. pokazalo je da jedinke s Vranice čine posebnu monofiletsku grupu u mitohondrijskoj DNK. Autori su je zato označili kao evolucijski značajnu jedinicu unutar kompleksa I. alpestris, važnu za zaštitu i upravljanje populacijom. Baza Amphibian Species of the World vodi ovaj takson u širem konceptu vrste Ichthyosaura reiseri.
Opis mini|Planina Vranica Rajzerov alpski triton građom odgovara alpskom tritonu: ima izduženo tijelo, bočno spljošten rep i glatku kožu u vodenoj fazi. Odrasle jedinke alpskog tritona obično narastu do oko 11 cm. Leđna strana je tamna, često sivkasta ili plavičasta kod mužjaka u sezoni parenja, dok je trbušna strana narandžasta i uglavnom bez pjega.
Za rajzerov oblik navode se veće tjelesne dimenzije, relativno velika glava i izražena narandžasta boja trbuha, ali se te osobine ne tumače jednako u svim taksonomskim radovima. Mužjaci u reproduktivnoj fazi imaju nizak leđni nabor koji se nastavlja na repnu peraju. Kao i drugi daždevnjaci, u opasnosti može pokazivati upadljivu trbušnu obojenost i izlučivati nadražujući kožni sekret.
Rasprostranjenost i stanište mini|Prokoško jezero U užem smislu, Rajzerov alpski triton vezan je za Prokoško jezero i okolna visokoplaninska vodena tijela na Vranici. Šire taksonomske interpretacije uključuju srodne balkansko-karpatske populacije, pa se I. reiseri navodi iz dijelova Balkana i Karpata.
Naseljava hladne, čiste i slabo protočne planinske vode: jezera, bare, lokve, izvorišne dijelove potoka i vlažna subalpinska područja. Prokoško jezero, ledenjačko jezero na više od 1.600 m nadmorske visine, najpoznatije je historijsko stanište ove populacije, ali je njegov ekosistem izmijenjen unošenjem riba, pritiskom turizma, izgradnjom vikendica i otpadnim vodama.
Biologija Životni ciklus sličan je drugim alpskim tritonima. Odrasle jedinke dio godine provode u vodi, gdje se pare i polažu jaja, a izvan reproduktivnog perioda borave na kopnu u vlažnim mikrostaništima. U visokoplaninskim područjima razmnožavanje se odvija kasnije nego u nizinama, najčešće u proljeće i početkom ljeta.
Tokom udvaranja mužjak položajem tijela i pokretima repa usmjerava feromone prema ženki, zatim polaže spermatoforu. Ženka polaže jaja pojedinačno ili u manjim skupinama na vodeno bilje. Larve se razvijaju u vodi, a mlade jedinke izlaze na kopno nakon metamorfoze. Hrani se sitnim vodenim i kopnenim beskičmenjacima, larvama, crvima, puževima i drugim malim životinjama.
Ugroženost i zaštita Najveća prijetnja populaciji s Prokoškog jezera jeste unošenje riba. Prema izvještajima UNDP-a, nekontrolirano poribljavanje, naročito predatorskim vrstama, dovelo je do pada brojnosti u samom jezeru a terenska istraživanja potvrdila su prisustvo tritona uglavnom u manjim vodenim tijelima oko jezera. Istraživanje iz 2021. također nije zabilježilo jedinke u jezeru, ali ih je pronašlo u okolnim barama, pri čemu su genetski odgovarale linijama porijeklom iz Prokoškog jezera.
U okviru projekta "Sustainability of Protected Areas" pokrenute su mjere obnove staništa u blizini jezera. Dvije bare u kojima su pronađene stabilne populacije produbljene su i proširene, obnovljena je obalna vegetacija, a dio jedinki prenesen je u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine radi očuvanja. Dugoročna obnova zavisi od kontrole ribljih populacija i stabilizacije vodnog ekosistema Prokoškog jezera.
Reference
Kategorija:Vodozemci Kategorija:Fauna Bosne i Hercegovine Kategorija:Endemska fauna Bosne i Hercegovine