Željeznička pruga Lašva – Donji Vakuf – Jajce/Bugojno bila je 104,4 km duga pruga uskog kolosijeka – izgrađena prema bosanskom kolosijeku – koja je koristila kombinaciju adhezijske i zupčaste vuče; protezala se od Lašve u dolini rijeke Bosne, preko prijevoja Komar i kroz Donji Vakuf, sve do Bugojna i Jajca. Izgradile su je Bosanskohercegovačke državne željeznice (BHDŽ) u razdoblju od 1893. do 1895, a ta je tvrtka njome isprva i upravljala. Nakon 1918. pruga je pripojena Jugoslavenskim državnim željeznicama (JDŽ/JŽ), koje su 1945. proširile mrežu uskog kolosijeka izgradnjom dionice duge 18,4 km između Bugojna i Gornjeg Vakufa. Željeznički promet na toj pruzi obustavljen je 1970-ih godina.
Historija Bosanskohercegovačke državne željeznice 250px|mini|lijevo|Početna stanica Lašva mini|lijevo|Na stanici Travnik proizvodi drvne i tekstilne industrije utovarivani su u vlakove. Već 1891, bosanskohercegovačka regionalna uprava, pod vodstvom Benjámina Kállaya, planirala je izgradnju uskotračne željezničke pruge od Janjića u dolini Bosne preko Travnika do dalmatinske granice. Međutim, ti su planovi naišli na prepreke. Austrijska vlada Cislajtanije ograničila je izgradnju željezničke pruge na Bugojno i Jajce. Planirano proširenje željezničke pruge do Splita, poznato i kao Splitska željeznica, spriječila je mađarska vlada ponovljenim zahtjevima za odštetom od Austrije, jer su se bojali da će veza Bugojno-Split konkurirati njihovoj željezničkoj pruzi Zagreb-Rijeka.
mini|lijevo|Čak i za vrijeme austro-ugarske okupacije planirana je nova trasa s vršnim tunelom dugim 3100 m i manje strmim prilaznim rampama bez pogona s letvama. Međutim, projekt nikada nije realiziran, a zubasti dijelovi ostali su na mjestu sve do ukidanja pruge. Dana 26. oktobra 1893, Bosanske državne željeznice otvorile su 37 km dugu dionicu pruge u dolini Lašve od čvorne stanice Lašva na Bosanskoj željeznici do Travnika. Produženje, otvoreno 14. oktobra 1894, vodilo je iz Travnik i uz dolinu Lašve preko prijevoja Komar kako bi stiglo do Donjeg Vakufa i Bugojna u dolini Vrbasa.
Preko prijevoja Komar, visokog 927 m, prolazio je vršni tunel dug 1362 m na nadmorskoj visini od 779,5 m. Za uspon i spust do vršnog tunela na dužini od 6,8 km korišten je sustav zubaste željeznice Abt, s maksimalnim nagibom od 45 promila.
Dvije dionice zubaste željeznice vodile su od Goleša do stanice Komar i od zapadnog portala tunela Komar do Oboraca. Bosanskohercegovačka državna željeznica odlučila se za zubastu željeznicu iz financijskih razloga.
Dionica Donji Vakuf–Jajce duga 35 km puštena je u promet 1. maja 1895. i osigurala je vezu sa Steinbeisovom željeznicom. Privatna Steinbeisova šumska željeznica, sa svojom stalnom mrežom između Knina, Srnetice, Prijedora i Srnetice–Jajca, stvorila je dodatnu vezu s Jadranskim morem, nadopunjujući postojeću Neretvansku željeznicu. Ovu vezu je intenzivno koristila austrougarska vojska, posebno tokom Prvog svjetskog rata.
Planirana željeznička veza sa Splitom ostala je nedovršena. Na austrijskom teritoriju izgrađena je samo uskotračna željeznička pruga Split–Sinj. Važnost pruge na bosanskohercegovačkom tlu bila je prvenstveno u prijevozu drva.
Industrijske pruge Na željezničku liniju Lašva–Travnik, ubrzo je priključeno nekoliko šumskih željeznica, koje su uglavnom korištene za transport oblovine iz okolnih šuma: erarne režijske pruge šumskih uprava u Busovači (9.980 m na parnu vuču i 26.360 m ostalih kolosijekam gravitacionih pruga i koturača); Pruga Han Kompanija–Krušćica, isprva sa 4,7 km kolosijeka na parnu vuču i 11,5 km gravitacionih pruga i koturača.
Jugoslavenske državne željeznice mini|lijevo|Godine 1941, napad jugoslavenskih partizana na dionici pruge Donji Vakuf–Jajce izbacio je vlak iz tračnica. mini|lijevo|Dizelske lokomotive serije JŽ izgrađene 1970. 740 korištene su, između ostalog, na prugama zupčaste željeznice na sedlu Komar, gdje su radile u čistom adhezijskom načinu rada.] parne lokomotive nazubljene kotače zamijenile su ih. Nakon raspada Habsburške Monarhije, željeznička pruga Lašva–Donji Vakuf–Jajce/Bugojno postala je dio željeznica Kraljevine Jugoslavije (SHS), a kasnije i Jugoslavenskih državnih željeznica (JDŽ/JŽ). Postojeća odvojna pruga Donji Vakuf–Bugojno uz rijeku Vrbas produžena je 1940. kao uskotračna željeznica do Gornjeg Vakufa, gdje se vadi i prerađuje željezna ruda. Dionica je službeno otvorena i puštena u javni promet 3. oktobra 1945.
Industrijske pruge Godine 1947. otvorena je odvojna pruga duga 7,7 km od Nove Bile do Trenice. Pruga je izgrađena dobrovoljnim omladinskim radom, a izgrađeno je 24 objekta, 10 propusta i pet mostova, od kojih su mostovi preko Lašve i Grovnice dugi 100 m. Godine 1948. započeta je izgradnja šumske pruge "Jasenica".
Ukidanje U tom razdoblju željeznica je u početku još uvijek imala veliku važnost. Međutim, sve je više patila od konkurencije cestovnog prijevoza. U voznom redu 1968/69. (od 26. maja 1968. do 31. maja 1969.) dva izravna putnička vlaka vozila su između Lašve i Jajca, te između Donjeg Vakufa i Gornjeg Vakufa. Najkraće vrijeme putovanja između Jajca i Lašve bilo je 4 sata i 11 minuta. Također su postojale tri dodatne linije između Lašve i Travnika, a na dionici Donji Vakuf–Jajce, još je jedan vlak opsluživao putnike ujutro i u suprotnom smjeru navečer.
Iako su sporedne pruge jugoslavenske uskotračne mreže postupno napuštane, u posljednjim godinama rada korištene su dizelske lokomotive JŽ klase 740. Strojevi koje je izgradio Đuro Đaković s hidrauličkim prijenosom snage zamijenili su stare parne lokomotive s letvama serije 97 i vozili su na letvastim dionicama preko sedla Komar s nagibom od samo 45 promila u čistom adhezijskim radom. Dana 28. maja 1972. godine obustavljen je promet na dionici Donji Vakuf–Bugojno–Gornji Vakuf i od 1. juna 1975. godine ne prometuju vlakovi od Lašve preko prijevoja Komar do Jajca.
Opis rute mini|Željeznička stanica Donji Vakuf, danas u funkciji kao autobuska stanica Željeznička pruga preko Donjeg Vakufa do Jajca i Bugojna počinjala je na stanici Lašva na Bosanskoj željeznici. Sjeveroistočno od Lašve, odvajala se od nje, koja je vodila do Zenice, i savijala se u dugom lijevom zavoju iz doline Bosne u dolinu Lašve. Pruga je išla uzvodno uz rijeku Lašvu, prelazeći je između Busovače i Viteza kako bi se premjestila s južne na sjevernu stranu doline. S ove strane Lašve, vozovi su nastavljali preko Travnika do Turbeta, gdje se dva izvorišta, Karaulska Lašva i Komarska Lašva, spajaju i tvore rijeku Lašvu. Iz Turbeta se željeznica penjala do Goleša, koristeći sustav zupčanika i letvi kako bi stigla do stanice Komar. Tunel Komar prolazio je ispod sedla Komar, koje tvori sliv između rijeka Lašve i Vrbasa. Vršni tunel dug 1362 metra, zajedno s tri mosta preko rijeka Lašve, Vrbasa i Plive, bio je jedina veća inženjerska građevina na željezničkoj pruzi. S istočnog portala tunela Komar, vozovi su se spuštali do Oboraca preko još jednog dijela s nazubljenim zupčanicima. Istočna rampa je zatim koristila adhezijsku vuču kako bi stigla do Donjeg Vakufa, smještenog u uskoj dolini rijeke Vrbas. Tamo su vlakovi prelazili Vrbas i ulazili u stanicu Donji Vakuf, koja se nalazi istočno od rijeke.
Vozovi nizvodno prema Jajcu morali su promijeniti smjer u Donjem Vakufu. Nastavili su lijevom obalom Vrbasa preko Babinog Sela i Vinca do terminala u Jajcu, gdje je pruga prelazila Plivu neposredno prije dolaska u grad. U Jajcu je uskotračna Steinbeisova željeznica omogućavala daljnje putovanje do Prijedora ili Knina. Uzvodno, željeznička pruga je također išla lijevom stranom doline od Donjeg Vakufa do Bugojna, a nakon Drugog svjetskog rata i do Gornjeg Vakufa.
Literatura
Vanjski linkovi
Reference
Kategorija:Željezničke pruge u Bosni i Hercegovini Kategorija:Pruge širine kolosijeka 760 mm Kategorija:Osnivanja u 1895. Kategorija:Ukidanja u 1975