Juventus Football Club S.p.A (lat. iuventus – mladost)Ime "Juventus" je riječ iz pijemontskog jezika, a potječe od latinske riječi iuventus (mladost)., najčešće samo Juventus ili Juve, najtrofejniji je italijanski nogometni klub koji dolazi iz Torina. Osim jedne, sve sezone proveo je u najjačem razredu italijanskog nogometa, Serie A.Prvi stepen profesionalnog takmičenja u Italiji, Serie A.
Juventus je najuspješniji klub u historiji nogometa u Italiji. Službeno, osvojio je 71 trofej, od toga 60 u svojoj državi, što je rekord, te 11 u svim evropskim takmičenjima. Rekorderi su po broju izgubljenih finala Kupa šampiona i Lige prvaka, čak osam puta (rekorderi otkad se Liga prvaka igra u ovom formatu sa šest izgubljenih finala). Stara damaPopularni naziv za Juventus treći je najuspješniji klub u Evropi, a šesti u svijetu, s najviše priznatih međunarodnih titula od strane federacija svih kontinenata i same FIFA-e.
Klub je prvi tim iz Italije i uopće cijele južne Evrope koji je osvojio Kup UEFA, i to 1985. Jedini je tim na svijetu koji je osvojio sva službena međunarodna klupska takmičenja te jedini koji je uspio biti prvak u sva tri UEFA-ina glavna takmičenja. Nijedan drugi klub nije imao četiri godine zaredom svoje igrače kao dobitnike Zlatne lopte.Nagrada za najboljeg igrača europe (fran. Ballon d'Or)
U Italiji je klub sa daleko najviše navijača jer za njega navija više od polovine svih navijača u toj državi (12 miliona), dok ih širom Evrope ima oko 43 miliona. Širom svijeta (naročito na Dalekom Istoku) ukupno ima oko 170 miliona bianconeraPopularni naziv za Juventusove simpatizere.. Klub je osnivač i Asocijacije evropskih klubova te član grupe G-14, koja okuplja najelitnije svjetske timove.
Klub je u vlasništvu porodice Agnelli još od 1920-ih. Formalno, vlasnik Juventusa je njihova kompanija, Exor.
Historija
mini|210px|desno|Orginalna postava Juventusa iz 1898. Klub je osnovan 1. novembra 1897. od strane grupe mladića u školi za književnost Massimimo D'Azeglio Lyceum u Torinu. Prvobitno je nosio naziv Sportski klub Juventus, ali je 2 godine kasnije promijenjen u Juventus Football Club. 1900. godine pridružio se tadašnjem italijanskom nogometnom prvenstvu. 1905. osvojen je prvi scudettoNaziv trofeja za osvojenu Serie A, a iste godine klub mijenja boju u današnju crno-bijele.
mini|150px|lijevo|Edoardo Agnelli|Edoardo Agnelli, predsjednik Juventusa od 1923 do 1935 Naredne godine dolazi do razdora unutar ekipe i stvaranja današnjeg Torina te tako i velikog rivalstva. Juventus je bio jako pogođen ovim te tako naredni trofej dolazi tek 1926. godine nakon što ranije klub preuzima tadašnji vlasnik FIAT-a, Edoardo Agnelli. Od 1930. do 1935. godine klub osvaja pet uzastopnih titula. U isto vrijeme prelazi se na Stadio ComunaleDanašnji Stadio Olimpico. Glavni igrači reprezentacije Italije u osvajanju Svjetskog prvenstva 1934. godine su došli upravo iz te generacije. Međutim, rana smrt Edoarda Agnellia dovodi do kraja zlatne ere i tako do II svjetskog rata ne uspijevaju povratiti dominaciju.
U periodu od 1943. do 1945. Juventus je morao izbaciti iz imena Football Club zbog projekta tzv. italijaniziranja tadašnjeg fašističkog režima u zemlji pa je tako klub je nosio ime Juventus Cisitalia. Cisitalia je bila kompanija tadašnjeg predsjednika Petra Dusia sa sjedištem u Torinu (u to vrijeme jedan od brendova FIAT-a).
Pod novim predsjednikom Giovanni Agnellijem dodaju se još dva Scudetta (sezone 1949/50 i 1951/52). 1958. godine Omar Sivori postaje prvi igrač u historiji kluba koji dobija nagradu za Evropskog fudbalera godine. U sezoni 1959/60 prvi put se osvaja dupla krunaOznačava se kada je jedna ekipa u sezoni osvoji dva trofeja u svojoj zemlji, ili domaće prvenstvo i međunarodno takmičenje, pobjednika Serie A i Kupa Italije. Dugogodišnji kapiten Giampiero Boniperti se povlači i ostavlja rekord od 178 golova postignutih u Serie A, koji će se tek oboriti za 49 godina31. oktobar 2010. godine - Del Piero najbolji strijelac Juventusa u Seriji A u historiji .
U ovoj dekadi Serie A je osvojena još samo jednom u sezoni 1966/67. Međutim, već početkom 70-tih godina Juventus učvršćuje poziciju najtrofejnijeg italijanskog kluba. 13. jula 1971. na mjesto predsjednika dolazi Giampiero Boniperti i odmah osvaja prvo titulu. Sa igračima poput Čestmír Vycpáleka, Roberta Bettege, Franca Causia, Jose Altafinija i Gaetana Sciree liga se osvaja još pet puta do 1978. godine. Tih godina na trenersko mjesto dolazi Giovanni Trapattoni.
Još veći uspjesi dolaze pod njegovom trenerskom palicom. U sezonama 1980/81, 1981/82 i 1983/84 dodaju se još tri Scudetta na konto. Juventus poslije ove druge titule u nizu stavlja i drugu zlatnu zvjezdicu na dresU Italiji se za svaku desetu titulu u ligi dodjeljuje zlatna zvjezdica. I danas je jedini klub u Italiji sa više od 20 titula. 1982. godine Paolo Rossi kao igrač Juventusa dobija nagradu za Evropskog igrača godine. Naredne tri godine: 1983, 1984 i 1985 Zlatnu loptu osvaja još jedan crno-bijeli; Michel Platini.
Platini je i Juventusu 1985. godine donio prvu titulu Lige prvaka, tadašnjeg Kupa šampiona pobjedom nad Liverpoolom (1-0). Ipak, ta utakmica će ostati zapamćena po velikoj tragediji kada je na Hayselu poginulo 39 navijača Juventusa.
Sa izuzetkom sezone 1985/86 i osvajanjem Serie A Juventus nije uspijevao doć do trofeja uslijed dominacije u domaćem i evropskom fudbalu Napolija i onda Intera i Milana. 1990. godine klub se seli na novoizgrađeni Delle Alpi. mini|220px|lijevo|Marcello Lippi|Marcello Lippi, trener Juventusa od 1994. do 1999. i 2001. do 2004. godine Pred sezonu 1994/95 u klub dolazi Marcello Lippi. Pod njegovim vodstvom Juventus ponovo osvaja titulu Serie A nakon devet sezona i gubi finale Kupa UEFA. Počinje razdoblje kada je Juventus bez premca bio najbolji klub u Evropi. Ekipa 1996. osvaja titulu prvaka Evrope pobjedom nad Ajaxom. Naredne dvije sezone u Ligi prvaka dolaze do finala ali u oba navrata gube od Borussie Dortmund i Real Madrida. U sezoni 1998/99 Manchester United je bio bolji u polufinalu i prošao nakon nevjerovatnog dvomeča. Uz to je dodan i Evropski Superkup 1996. godine te iste godine, tadašnji Toyota Kup (poput današnjeg Interkontinentalnog kupa). U istom periodu Serie A je osvojena dva puta.
Nakon povratka Lippija na mjesto trenera, klub osvaja domaće prvenstvo dvije godine zaredom; 2002. i 2003. godine. 2003. godine Juventus je ponovo poražen u finalu Lige prvaka od AC Milana nakon izvođenja penala.
U ljeto 2004. kao novi trener je predstavljen Fabio Capello. U naredne dvije sezone donosi dva nova Scudetta. Međutim, oni se oduzimaju zbog skandala o namještanju utakmica. Juventus dobija najveću kaznu i biva izvačen u Serie B uz ostale dodatne kazne. Dolazi do odlaska skoro svih većih zvijezda.
Oni koji su ostali, poput Alessandra Del Piera, Pavela Nedveda, Gianluigi Buffona i David Trezegueta vode tim kroz Serie B. Klub se odmah vraća u prvu ligu uprkos oslabljenom igračkom kadru i negativnim bodovima.
Od 2007. počinje rekonstrukcija tima koja nije dala neki bitniji rezultat. Najbolji uspjeh tima od 2007. do 2010. godine je bilo drugo mjesto u sezoni 2008/09. U ljeto 2010. godine na predsjedničko mjesto sjeda ponovo jedan Agnelli, Andrea. Prvi potez mu je bio dovođenje na mjesto trenera Luigi Delnerija.
Boje dresova, grbovi i nadimci mini|178x178px|lijevo|Juventusov grb od 1990. do 2004. (gore) i grb od 2004. do 2017. (dolje)n|mini|152x152piksel|alt= mini|229x229piksel|Trenutni grb Juventusa Juventus u današnjim crno-bijelim dresovima i bijelom ili crnom šorcu igra od 1903. godine. Originalno, prvi dresovi su bili rozi sa crnom kragnom ali samo zbog pogrešne isporuke. Otac od jednog od tadašnjih igrača je bio zadužen za pranje ali je boja toliko izblijedila do 1903. godine da su se morali pronaći novi dresovi.
Tada je John Savage, engleski internacionalac, za svoju tadašnje ekipu ugovorio isporuku iz njegove domovine. Njegov prijatelj je živio u Notthingamu, i iz razloga što je bio pristalica Notts Countya nazad u Italiju isporučio crno-bijele dresove kakve je tradicionalno nosio Notts County. Od tada Juventus nosi iste boje s tim da su one kluba iz Torina nešto izraženije.
Službeni grb Juventusa je imao nekoliko dizajnerskih korekcija od 20-tih godina prošlog stoljeća. Grb za sezonu 2004/15 ovalnog oblika podijeljen u 5 dijelova (slika lijevo). Unutar se nalazi tri crne šara i dvije bijele u kojima se nalaze naredni elementi; u gornjem dijelu napisano ime kluba na konkavnoj liniji zlatne boje koja predstavlja čast. U donjem dijelu je bijela silueta bika položenog na stari francuski štit; bik je simbol grada Torina. Zadnja izmjena grba desila se pred 2017/18 sezonu (slika desno).
Iznad crnog štita i siluete se nalazi kruna koja simbolizira Augusta Tourinorum, stari rimski grad koji je sada glavni grad regije Pijemont.
U prošlosti konveksna linija je bila plave boje (također simbol Torina). Ime kluba se nalazilo između te linije dole i druge konkavne linije iznad. Stari francuski grb i kruna su bile veće i žute boje. Tokom 80-tih godina u štitu se nalazio tadašnji emblem kluba, zebra u obliku crne siluete. Dvije zlatne zvjezdice koje predstavljaju osvojene titule Serie A su se nalazile u bijelim šarama iznad emblema Juventusa i konkavne i konveksne linije.
Tokom postojanja klub je dobio mnogo nadimaka. la Vecchia Signora (Stara dama) je najbolji primjer. Stara je dosjetka na samo značenje imena kluba što na latinskom jeziku znači mlad Ime "Juventus" je riječ iz Pijedmontskog jezika od latinske riječi iuventus (mladost u Bosanskom jeziku).. To je nastalo sredinom 30-tih godina i odnosilo se na broj godina tadašnjih najboljih igrača Juventusa. Dio dama je nastao prije 30-tih godina zbog načina kako su navijači bodrili svoj tim tada. Još jedan od nadimaka je la Fidanzata d'Italia (italijanska djevojka) zbog velikog broja navijača iz južne Italije (naročito iz Napulja i Palerma) koji su dolazili u Torino raditi za Fiat tokom 30-tih godina 20. stoljeća. Ostali upotrebljivaniji su i bianconeri (crno-bijeli), le zebre (zebre) zbog boje dresova te i gobbi' (grbavi), zato što stare dame kriva leđa.
Stadioni mini|desno|Juventus Arena
U prve dvije godine postojanja, Juventus je igrao na Parco del Valentinu i Parco Cittadelli. Poslije toga sve do 1908. mečevi su se odigravali na Piazza d'Armi Stadionu osim 1905. (godine osvajanja prvog Scudetta) i 1906. godine kada je tim igrao na Corso Re Umbertu.
Kasnije od 1909. do 1922. mjesto okršaja je bio Corso Sebastopoli Camp dok je u narednih 11 godina to bio Corso Marsiglia Camp. Na kraju 1933. presljeno je na Stadio Benito Mussolini (kasnije Stadio Olimpico) sagrađen za Mundijal 1934. godine u Italiji. U narednih 45 godina na njemu je odigrano 890 ligaških mečeva sve do 1990. godine. Onda je dobiven novi stadion, također sagrađen za potrebe Mundijala ali ovaj put onog 1990. godine, Delle Alpi.
Tu su sve domaće mečeve igrali od sezone 1990/91. pa do 2005/06. U augustu 2006. preselili su na Stadio Olimpico, renoviran za potrebe Zimskih Olimpijskih Igara u Torinu sa 27 500 sjedećih mjesta. U naredne tri godine planirano je proširenje kapaciteta za dodatnih 3 000.
17. septembra odigrana je prva službena utakmica na novoizgrađenom Juventus Stadiumu. Klub je tako postao prvi nogometni klub u Italiji koji u svom vlasništvu ima vlastiti stadion.
Od 1. jula 2017. godine, Juventus Stadium je komercijalno poznat kao Allianz Stadium u Torinu šest sezona do 30. juna 2023. godine.
Navijači
Juventus je daleko najpopularniji klub u Italiji sa 12 miliona navijača, što iznosi oko polovine italijankih fudbalskih fanova. Također je i među najpopularnijim klubovima na svijetu sa oko 170 miliona pristalica (43 miliona u Evropi, naročito u mediteranskim zemljama gdje je dosta italijanskih izbjeglica). Procjenjuje se da čak 100 miliona fanova živi na Dalekom Istoku. mini|280px|desno|Navijači Juventusa