Senahid Halilović (22. mart 1958 – 24. april 2023) bio je bosanskohercegovački lingvist, dijalektolog i akademik, član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Bavio se proučavanjem bosanskog jezika, posebno dijalektologijom, standardizacijom i normiranjem jezika. Objavio je više od stotinu stručnih i naučnih radova, kao i niz knjiga i jezičkih priručnika.

Poznat je po radu na standardizaciji bosanskog jezika, autorstvu i koautorstvu jezičkih priručnika (Bosanski jezik, Pravopis bosanskog jezika i Gramatika bosanskog jezika). Jedno od najznačajnijih djela, Pravopis bosanskog jezika, objavio je 1996, čije je novije izdanje izašlo 2018.

Pored normativistike, Halilović je značajan doprinos dao i proučavanju bosanskohercegovačkih govora, istražujući istočnobosanski dijalekt, govor u Tuholju kod Kladnja, te govorne tipove u Poneretvlju i Rijeci dubrovačkoj.

Govorio je ruski, njemački i engleski jezik. Umro je 24. aprila 2023. u Sarajevu.

Biografija Halilović je studirao na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gdje je 1980. diplomirao na grupi za južnoslavenske jezike i književnosti. Na istom fakultetu završio je postdiplomski studij 1985 odbranom rada Govor Muslimana Tuholja (okolina Kladnja), a 1990. odbranio je doktorsku disertaciju na temu Hercegovački govorni tipovi u međuriječju Neretve i Dubrovačke rijeke. Tokom stručnog usavršavanja 1989. boravio je na Humboldtovom univerzitetu u Berlinu.

Školske 1980/81. radio je kao profesor u Gimnaziji u Kladnju, a krajem 1981. kao novinar u Brčkom. Od 1982. do 1994. bio je zaposlen u Institutu za jezik u Sarajevu, gdje je u Odjeljenju za dijalektologiju napredovao kroz zvanja asistenta, asistenta istraživača i naučnog saradnika.

Od 1994. radio je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, najprije kao docent, od 1996. kao vanredni profesor, a od 2003. kao redovni profesor. Kao univerzitetski profesor i mentor učestvovao je u obrazovanju generacija studenata, magistranata i doktoranada iz oblasti bosnistike i lingvistike.

U naučnom radu bavio se različitim područjima lingvistike, posebno dijalektologijom, lingvističkom geografijom, sociolingvistikom i normativistikom. Istraživao je istočnobosanski dijalekt i hercegovačke govore Poneretvlja, a učestvovao je u približno dvadeset domaćih i međunarodnih naučnih projekata, među kojima su Općeslavenski lingvistički atlas, Evropski lingvistički atlas i Bosanskohercegovački lingvistički atlas, kao i projekti Jezik u Bosni i Hercegovini i Rječnik bosanskoga jezika. Objavio je trinaest knjiga, od kojih osam autorskih i pet koautorskih, te više od stotinu naučnih i stručnih radova. Pod njegovim rukovodstvom realizovan je i projekat istraživanja urbanog govora Sarajeva, čiji je rezultat bila knjiga Govor grada Sarajeva i razgovorni bosanski jezik, objavljena 2009.

Tokom karijere bio je odgovorni urednik Bosanskohercegovačkog dijalektološkog zbornika i član redakcije međunarodnog časopisa Socjolingwistyka iz Krakova. Bio je i član redakcije Općeslavenskog lingvističkog atlasa pri Međunarodnom komitetu slavista u Moskvi, te predsjednik Komisije za Općeslavenski lingvistički atlas pri ANUBiH. Jedan je od osnivača Slavističkog komiteta Bosne i Hercegovine, čiji je predsjednik bio od 2008. do 2021.

Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine izabran je 2018. godine.

Standardizacija bosanskoga jezika Halilović je jedan od autora čiji rad posebno obrađuje savremeni bosanski jezik. Među njegovim najpoznatijim djelima iz ove oblasti su Bosanski jezik, Pravopis bosanskoga jezika i Gramatika bosanskoga jezika, na kojoj je radio kao jedan od tri koautora.

Pravopis bosanskoga jezika iz 1996. desno|mini|Pravopis bosanskoga jezika Pravopis bosanskoga jezika objavljen je 1996. u Sarajevu, a Halilović je bio njegov glavni autor i član Pravopisne komisije, koju je činilo osamnaest istaknutih lingvista. Komisija je pravopisna rješenja prihvatila 11. novembra 1995. Djelo je predstavljalo jedan od prvih sistematskih pravopisnih priručnika za standardni bosanski jezik nakon raspada srpskohrvatskog jezičkog standarda, kao i prvi pravopisni priručnik čiji je autor Bošnjak. Njegova osnovna namjera bila je uspostaviti pravopisne norme za bosanski standardni jezik i doprinijeti njegovom zasebnom normiranju u odnosu na hrvatski i srpski standard, uz očuvanje zajedničkih jezičkih osobina.

Karakteristika pravopisne koncepcije jeste ekvidistanca prema hrvatskoj i srpskoj jezičkoj normi u pravopisnim i morfološkim rješenjima, uz normiranje pojedinih oblika povezanih s bosanskom jezičkom tradicijom. Posebno su istaknuti oblici s fonemom h, poput mehko, lahko, kahva i mahrama, koji su povezani s jezičkom tradicijom Bošnjaka, kao i način pisanja pojedinih imena islamske provenijencije, među kojima su Allah i Muhammed.

Pravopisna pravila u velikom su broju slučajeva potkrijepljena primjerima iz djela bošnjačkih pisaca 20. vijeka, među kojima su Hamza Humo, Skender Kulenović i Musa Ćazim Ćatić, kao i drugi autori. Pravopis bosanskoga jezika imao je značajnu ulogu u oblikovanju normativnog okvira bosanskog standardnog jezika i njegovoj primjeni u obrazovanju, izdavaštvu i javnoj komunikaciji.

Kritike Dojam nekih hrvatskih lingvista o Pravopisu bosanskoga jezika je da se radi o djelu koje slijedi "srpskohrvatski" pravopis iz predratnog doba, ali također mijenja određen broj pravila, zbog sistematskog srbiziranja bosanskog jezika u prošlosti, pa je njegovo djelo i pokušaj ispravljanja toga nasilja nad jezikom i povratka na uglavnom slobodnije normiran jezički izraz bosanskohercegovačkih i bošnjačkih pisaca novijeg doba, s naglaskom na predratne književnike (Muradbegović, Alić, Bašagić, Mulabdić i drugi).

Jedan dio srpskih i hrvatskih lingvista osporava kako bosanski jezik, tako i samo ime jezika kojeg pokušavaju zamijeniti sa odrednicom bošnjački jezik. Kritike načina standardizacije bosanskog jezika publikovanjem pravopisa, gramatike i rječnika argumentovano dolaze i od bosanskohercegovačkog lingviste, Midhata Riđanovića.

Pravopis bosanskog jezika iz 2018. Halilović je nakon 22 godine od prvog Pravopisa najavio novi Pravopis bosanskoga jezika koristeći zvanični web-sajt Pravopis.ba, početkom 2018. Novo izdanje pravopisa promovisano je 17. aprila 2018, u velikoj sali Općine Stari Grad. Halilović novi pravopis smatra osavremenjenim izdanjem, dok za Pravopis iz 1996. tvrdi da je zastario i da ne odgovara trenutnom stanju u bosanskom jeziku. Nedugo zatim, 14. juna 2018, objavljene su besplatne Android i iOS aplikacije za mobitele, kako je ranije najavljeno. Po izdavanju pravopisa, Halilović je potpisao Deklaraciju o zajedničkom jeziku, dok je na svojoj web-stranici objavio kako smatra da su bosanski, hrvatski i srpski jezik različita imena za jedan isti jezik, te da svako ima pravo svoj jezik imenovati kako hoće.

U novom izdanju Pravopisa bosanskoga jezika posebna pažnja posvećena je rodno osjetljivijoj upotrebi jezika, što se ogleda u većoj zastupljenosti ženskih oblika zanimanja i funkcija u primjerima i pravopisnom rječniku.

Novo izdanje donijelo je liberalniji pristup pravopisnoj normi, uz veći broj dopuštenih dubleta i veće uvažavanje jezičke upotrebe. Među primjerima navode se oblici poput općina/opština, lako/lahko, meko/mehko, utjecaj/uticaj, prijevod/prevod, te bit ću/biću. Pravopis je proširen i pravilima o bjelini, pisanju simbola i citiranju, kao i obimnim rječnikom skraćenica. Posebna pažnja posvećena je pisanju posuđenica, naročito iz engleskog jezika, pri čemu se za neke riječi dopuštaju i prilagođeni i izvorni oblici. U izradi pravopisa učestvovalo je oko 30 saradnika.

Slavistički komitet Halilović je jedan od osnivača i bivši predsjednik Slavističkog komiteta u BiH. Slavistički komitet septembra 2008. zvanično je primljen u Međunarodni slavistički komitet (MSK), svjetsku zajednicu slavističkih udruženja. Pod njegovom organizacijom održani su Bosanskohercegovački slavistički kongresi 2011. i 2015. u Sarajevu, najbrojniji događaji tog tipa u historiji Bosne i Hercegovine, koji su okupili više od 200 slavista širom svijeta.

Bio je jedan od autora knjige Govor grada Sarajeva i razgovorni bosanski jezik, objavljene 2009. u izdanju biblioteke Bosnistika Slavističkog komiteta BiH, u kojoj je njegov rad Sarajevski govor do kraja XX stoljeća posvećen razvoju sarajevskog govora na osnovu historijskih i dijalektoloških izvora.

Smrt i naslijeđe Senahid Halilović preminuo je u 65. godini u Sarajevu. Komemoracija je održana 27. aprila u Narodnom pozorištu Sarajevo, a istog dana obavljena je dženaza na Gradskom groblju Bare.

Njegov sin, Jasminko Halilović, osnivač je i aktuelni direktor Muzeja ratnog djetinjstva.

Bibliografija

Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik: Govor Tuholja kod Kladnja – knjiga VI, Institut za jezik, Sarajevo, 1990. Bosanski jezik, Baština, Sarajevo, 1991. Pravopis bosanskoga jezika, Preporod, Sarajevo, 1996. Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik: Govorni tipovi u međuriječju Neretve i Rijeke dubrovačke – knjiga VII, Institut za jezik, Sarajevo, 1996. Gnijezdo lijepih riječi: Pravilno – nepravilno u bosanskom jeziku, Baština, Libris, Sarajevo, 1996. Pravopis bosanskoga jezika: Priručnik za škole, Dom štampe, Sarajevo, 1999. Gramatika bosanskoga jezika (koautorstvo), Dom štampe, Zenica, 2000. Govor grada Sarajeva i razgovorni bosanski jezik (koautorstvo), Slavistički komitet, Sarajevo, 2009. COBISS.BH Rječnik bosanskoga jezika (koautorstvo), Filozofski fakultet, Sarajevo, 2010. Pravopis bosanskoga jezika, Slavistički komitet, Sarajevo, 2018.

Reference

Vanjski linkovi

Pravopis.ba Gnijezdo lijepih riječi i kraća savjetodavna djela

Kategorija:Rođeni 1958. Kategorija:Umrli 2023. Kategorija:Biografije, Kladanj Kategorija:Bosanskohercegovački pisci Kategorija:Bosanski jezik Kategorija:Odsjek za bosanski, hrvatski i srpski jezik Filozofskog fakulteta u Sarajevu Kategorija:Bosanskohercegovački lingvisti Kategorija:Potpisnici Deklaracije o zajedničkom jeziku Kategorija:Članovi ANUBiH