Islam ( al-islām; predanost jednom Bogu) jeste monoteistička religija koja je nastala na Arapskom poluostrvu u 7. vijeku. Prema broju pripadnika, danas je druga najrasprostranjenija religijaPregled religija Pristupljeno 9.11.2016. i religija s najbržom stopom rasta broja pripadnika na svijetu.Najbrže rastuće religije Pristupljeno 9.11.2016.PBS-Islam:Carstvo vjere- islam danas Pristupljeno 9.11.2016.
Sljedbenici islama, muslimani, vjeruju u postojanje samo jednog boga (Allaha) te da je posljednji poslanik Muhammed Njegov rob i poslanik. Zajedno s judaizmom i kršćanstvom, islam je jedna od tri abrahamske ili ibrahimske religije, nazvane po Ibrahimu, rodočelniku sve tri navedene religije.
Muslimani vjeruju da je islam originalna, potpuna i univerzalna verzija prvobitne vjere koja je kroz historiju više puta objavljivana posredstvom većeg broja Božijih poslanika, uključujući između ostalih i Adema, Nuha, Ibrahima, Musu i Isaa. Isto tako, vjeruju da je Kur'an nepromijenjena i posljednja Božija objava. Islamski koncept i praksa sadrže i pet stubova islama, koji su obavezni za sve muslimane kao i islamsko pravo, odnosno šerijat, kojim se dotiče gotovo svaki aspekt ljudskog života i općenito društva, od bankarstva i blagostanja do položaja žena u društvu.
Pojavivši se početkom 7. vijeka, prvobitno u Mekki, islam se brzo proširio Arapskim poluostrvom da bi se u 8. vijeku halifat prostirao od Iberijskog poluostrva na zapadu do rijeke Ind na istoku. Zlatno doba islama se odnosi na period između 8. i 13. vijeka kada je islamski svijet doživio naučni, privredni i kulturni procvat.
Većina muslimana pripada jednoj od dvije najzastupljenije denominacije. Prema podacima iz 2009. godine, sunita je oko 87% do 90%, dok je šiitskih muslimana oko 10 do 13%. Oko 13% od ukupnog broja muslimana živi u Indoneziji, državi sa najvećom muslimanskom većinom. Oko 32% muslimana naseljava Južnu Aziju, svaki peti musliman živi na Bliskom istoku a oko 15% njih su stanovnici podsaharske Afrike. Znatne muslimanske zajednice egzistiraju u Evropi, Kini, Rusiji i obje Amerike. Konvertiti u islam i imigrantske muslimanske zajednice danas postoje u gotovo svakom dijelu svijeta.
Etimologija i značenje mini|desno|Kupola džamije Karla I, sa islamskim polumjesecom na vrhu, Constanța, Rumunija Na arapskom jeziku , islām što znači predanost (jednom Bogu, Allahu) i opisan je kao dīn (ar. dîn el-islâm), što znači način života ili religija. Etimološki, izvodi se iz istog korijena س ل م (s-l-m) kao i selām (mir; čest pozdrav među muslimanima). Termin musliman (muslim) također je povezana s riječju islām i u bosanskom jeziku ima značenje onaj koji se predaje Bogu.
Historija
Muhammed je rođen u Mekki 570. godine. Oko 610. godine počeo je ashabima prenositi objavu koju je primao od Allaha posredstvom meleka Džebraila. Objava je poslije objedinjena u Kur'an. U Kur'anu se tvrdi da je Allah jedan, milostiv i svemoćan, kao i da nadzire tok događaja. Na Sudnjem danu ljudima će se suditi prema njihovim djelima što će rezultirati njihovim odlaskom u džennet ili džehennem. Bogati sloj Kerejšija pobunio se protiv nove religije kao i zbog osude njihovog ponašanja u Kur'anu i počeo progoniti Muhammeda i njegove sljedbenike. Godine 622. Muhammed se iz Mekke seli u Medinu i taj čin zvan hidžra označava prekretnicu u islamu te je iskorišten kao period u odnosu na koji se računa vrijeme u islamskom svijetu. Kur'anom su propisane mnoge stvari između ostalih i namaz, zekat, post (tokom mjeseca ramazana) i hodočašće (hadždž) u Mekku. Objavom Kur'ana, i primanjem islama od strane Muhammedovih najbližih poznanika, prvobitno je uspostavljena zajednica a potom i islamska država.
Država je u početku bila savez plemena ili rodova ali vremenom je i organizaciono jačala. Nakon Muhammedove smrti, na čelu države bio je halifa. Kako su Arapi bili nomadski i ratnički narod, učestali su njihovi napadi i osvajanja susjednih zemalja. U dvanaest godina nakon Muhammedove smrti osvojena su područja današnjih država Sirije, Iraka, Libije i Irana. Ta teritorijalna ekspanzija nastavila se i tokom narednih vijekova. Na zapadu je zauzeta Sjeverna Afrika do Atlantika, Tarik ibn Zijad je 711. godine sa svojim trupama prešao na teritoriju današnje Španije a islam se proširio do Carigrada i Pakistana. U mnogim od tih područja islam je postao glavna religija.
Islam se širio miroljubivim načinom: muslimanski trgovci s karavanima deva proširili su ga u Sjevernu Afriku, pomorci na istočnu obalu Afrike, iz Indije se proširio na Indoneziju, Maleziju i Filipine. Tokom 15. i 16. vijeka postojala su tri velika muslimanska carstva: Osmanlijsko carstvo koje je zauzimalo dijelove Bliskog istoka, Balkana i dijelove Sjeverne Afrike; zatim Safavidska dinastija u širem području današnjeg Irana, Pakistana, Iraka, kavkaskih država i zapadne Turske, te Mogulsko carstvo u Indiji i jugoistočnoj Aziji. Ova carstva su svoj uspon zasnovale na otkriću i iskorištavanju modernih oružja za to doba, kao što je barut i topovi, te daleko efikasnijoj administraciji od zemalja srednjovjekovne Evrope.
Novi period u historiji islama počinje oko 1500. kada se Vasco da Gama iskrcao u Indiji, čime počinje evropski uticaj na taj dio islamskog svijeta. Puna snaga zapadnog ekonomskog uticaja osjetila se s industrijskom revolucijom, a vojna s Napoleonovim prodorom u Egipat, što je u konačnici utjecalo na opadanje moći muslimanskih država.
Vjerovanja Sljedbenici islama, poznati kao muslimani, vjeruju da je Bog (arapski: Allāh) poslao svoju direktnu objavu čovječanstvu tj. Muhammedu, preko meleka Džibrila (Gabrijela) kao što je poslao objave ostalim poslanicima, Ademu, Nuhu, Ibrahimu, Musāu i Isāu. Muslimani vjeruju da je Kur'an posljednja od Allahovih knjiga objavljenih čovječanstvu, da je potpuno tačna (bez grešaka) i da je nepromjenjiva, što obećava i Allah, a u djelo sprovode ljudi koji Kur'an znaju napamet, ti ljudi zovu se hafizi. Budući da su prethodne knjige koje je Allah slao ljudima, a to su: Suhufi - Ibrahimu, Tevrat - Tora- Musau (Mojsiju), Zebur - Davudu, Indžil (Evanđelje) izmijenjene od strane ljudi ili djelimično zaboravljene (prepričavane) Allah je poslao Kur'an da bi ukazao čovječanstvu na pravi put. Kur'an se do danas sačuvao u izvornom obliku, zahvaljujući izuzetnoj pažnji da se ne izmijeni niti slovo u njemu.
Muslimani smatraju da je islam ista ona vjera koju su vijekovima propovijedali Božiji poslanici sve od Adema i da je Kur'an (sveta knjiga muslimana) posljednja Božija objava, a Muhammed posljednji Božiji poslanik. Islamsko učenje vidi kršćanstvo i judaizam kao derivacije učenja određenih poslanika - Ibrahima (Abrahama); i u tome prepoznaje njihove zajedničke Abrahamske korijene, a Kur'an ih naziva "ljudima Knjige" (Ehlul-Kitab). Islam ima tri primarne grane podjele nastale iz razilaženja u podjeli vlasti nakon Muhammedove smrti, te tri podjele su: suniti, šiiti i haridžije (riječi sunnit, šiit ili haridžija ne spominju se u Kur'an ili hadisu).
Temelj islamskog vjerovanja nalazi se u šehadetu (svjedočenju) da nema drugog Boga sem Allaha i da je Muhammed Božiji rob i Božiji poslanik. Pripadnost islamu iskazuje se sljedećim riječima (transkript Arapskog pisma), da bi neko postao musliman mora jezikom izgovoriti i srcem vjerovati sljedeće riječi:
Šest osnovnih članova vjerovanja Postoji šest osnovnih vjerovanja koja dijele svi muslimani: Vjerovanje u Allaha (Amentu billahi) Vjerovanje u meleke (we melaiketihi) Vjerovanje u Božije knjige (we kutubihi) Vjerovanje u sve Božije poslanike (we rusulihi) Vjerovanje u Sudnji dan (we'l jewmil ahiri) Vjerovanje u sudbinu, vjerovanje da sve što biva, biva s Allahovom voljom i određenjem (we bil kaderi hajrihi we šerrihi minAllahi teala)
Spojeno u jednu rečenicu glasi:
Osnovni principi islama Dvije najveće podgrupe muslimana su sunniti i šiiti. Sunniti sačinjavaju veliki postotak muslimanskog svijeta iako je moguće pronaći velike većine šiita koje žive u zemljama Bliskog istoka kao što su Iran ili Irak. Ipak, u Saudijskoj Arabiji sunniti su većina.
Osnovni uslovi za pripadnost islamu kod sunnitskih muslimana nazivaju se još i islamskim šartima, dok kod šiitske manjine postoji blago različita terminologija koja opisuje pet osnovnih vjerovanja, "korijeni religije". Svi muslimani se slažu sa stavom da su i sunnitska i šiitska osnovna vjerovanja ispravna.
mini|307px|desno|Vjernici tokom molitve, džamija u Damasku Šehadet: Svjedočenje da niko osim Allaha nije vrijedan obožavanja i da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Namaz: Obavljanje pet dnevnih namaza. (salah). Zekat: Davanje zekata (milostinja) Post: Post svakog dana mjeseca Ramazana od zore pa do zalaska sunca. Hadždž: Hodočašće u Mekku u prvoj trećini mjeseca Zul-hidždže koje je obavezno bar jednom za vrijeme života onima koji imaju mogućnost da ga obave.
Šiiti i sunniti se također slažu sa sljedećim vjerovanjima, iako ih klasificiraju drugačije:
Adl: Pravednost Allaha Kijamet: Sudnji dan Amr-Bil-Ma'rūf: Upućivanje na dobro Nahi-Anil-Munkar: Zabranjivanje zla Borba na Allahovom putu: Nastojanje da se postigne zadovoljstvo Allaha Khums ili jedna petina: Plaćanje jedne petine od dohotka
Vjerovanja šiita u čiju obaveznost ne vjeruju sunniti:
Šiitski imamat: Vodstvo, vjerovanje u svetost imama Alije i nasljednika njegove loze Tawalla: Ljubav prema Poslanikovoj porodici i njenim sljedbenicima Tabarra: Odvajanje od neprijatelja Poslanikove porodice
Kur'an
Kur'an ( al-qur'ān), u prenesenom prijevodu "čitanje", također zvan El-Kur'ān el-Karīm, jest sveta knjiga islama, objavljen na arapskom jeziku.Kur'an, sura Eš-Šu'ara, 195. ajet Muslimani vjeruju da je Kur'an objava Božijih riječi i kulminacija Božije objave čovječanstvu, preko Božijeg poslanika Muhammeda u periodu od 23 godine preko meleka Džibrila.
Objava Kur'ana Objava Kur'ana je počela u mjesecu Ramazanu.Kur'an, sura El-Bekare, 185. ajet Božiji poslanik Muhammed je kao i obično meditirao u pećini Hira, kad mu se melek Džibril ukazao i počeo sa: "Čitaj u ime Gospodara svoga koji stvara!"Kur'an, sura El-Alek, 1-5. ajeta Tada je Muhammed odgovorio da ne zna čitati, ali je Džibril nekoliko puta ponovio "Čitaj!" To je bio Muhammedov prvi susret sa Džibrilom. Objava Kur'ana u potpunosti trajala je 23 godine, jedan dio objavljen je u Mekki, dok je drugi dio objavljen u Medini. U početku ljudi su ga učili napamet a kasnije su počeli i da ga zapisuju. Noć kada je Allah upotpunio Kur'an zove se Lejletul-kadr (Noć kadr). Muslimani kojim arapski jezik nije maternji, nastoje ga učiti koliko su u mogućnosti. Šafijski šerijatski pravnici smatraju da je dužnost (farz) da svaki musliman treba učiti arapski jezik što je više moguće, jer je on "savršen jezik" a istovremeno i jezik Objave.
Kur'an spada među najčitanije knjige na svijetu. Postoji veliki broj hafiza, tj. ljudi koji znaju čitav Kur'an napamet. Prema registru Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u toj zemlji zvanično ima 282 hafiza.
Kur'an kao uputa Opisan je kao uputa za bogobojazne. U Kur'anu stoji: "Ramazan je mjesec u kojem je počelo objavljivanje Kur'ana, koji je uputa za sve ljude." Što se tiče bogobojaznih, njima je Kur'an uputa, jer oni uzimaju korist od njega i slijede "svjetlo koje iz njega svijetli". Što se tiče drugih, Kur'an je uputa za njih zato što im objašnjava pravi put, oni mogu da ga slijede ili ne, ali ipak znaju da je to Allahov govor.
Postoje dvije vrste upute:
Uputa nadahnuća tj. da čovjek bude nadahnut od Allaha u slijeđenju pravog puta. Ograničena je samo na vjernike. Uputa objašnjenja i namjeravanja tj. da čovjeku bude objašnjen pravi put, dobro i zlo, šteta i korist. Ova uputa je opća za sve ljude.
Kur'an upućuje ka onome što je najispravnije tj. upućuje ka putu koji je najispravniji, najnepristrasniji i najpravedniji. Kaže Allah:
Šerijat