Heinrich Luitpold Himmler (München, 7. listopada 1900. – Lüneburg, 23. svibnja 1945.) bio je glavni zapovjednik njemačke policije, SS-a, SD-a, Gestapa i RSHA, te time i jedan od najmoćnijih ljudi nacističke Njemačke.
Himmler je postao jedan od glavnih organizatora Holokausta. Kao osnivač i nadležni u nacističkim koncentracijskim logorima i Einsatzgruppen odredima smrti, Himmler je imao svu ovlast da primijeni genocid na 4 do 6 milijuna ljudi, na industrijskoj skali. Taj genocid odnosio se pretežito na Židove, ali i na druge rase, nacionalnosti i uvjete s kojima se nije slagala nacistička ideologija, ali za genocid koristio se i "posebni tretman" (Sonderbehandlung) kao ubojstva u plinskim komorama.
Godine 2008., njemački ga je časopis Der Spiegel proglasio najvećim masovnim ubojicom u povijesti.Der Spiegel, 3. studenog 2008. - Hitlers Vollstrecker – Aus dem Leben eines Massenmörders
Rani život mini|200px|lijevo|Himmler sa 7 godina Heinrich Luitpold Himmler rođen je 7. listopada 1900. u okolici Münchena kao sin Josepha Gebharda Himmlera i Anne Marie Heyder, i srednji od trojice braće; najstariji je bio Gebhard Ludwig Himmler (rođen 29. srpnja 1898.), a najmađi Ernst Hermann Himmler (rođen 23. prosinca 1905.).Höhne, Heinz Red glave smrti: Priča o Hitlerovom SS-u, London: Pan Books Ltd. 1972 (). Himmlerovo djetinjstvo bilo je iznenađujuće normalno. Netko bi mogao reći da je čak bio i povlašten. Njegovi roditelji bili su strogi, no vrlo aktivni u životu i razvoju svoje troje djece.
Heinrich je ime dobio po njegovom krsnom kumu, Princu Heinrichu od Wittelsbacha, koji je rodom iz Bavarske plemićke obitelji, a kojega je učio Himmlerov otac.Breitman. str. 9 To bi možda moglo biti izvor Himmlerove opsjednutosti socijalnim statusom i položajem. Himmler se 1910. počeo školovati u elitnim gimnazijama u Münchenu i Landshutu gdje se obrazovao u klasičnoj književnosti. Dok je imao problema s tjelesnim odgojem, Himmler je bio izuzetno bistar i marljiv učenik, i akademski dio školstva obavljao je odlično. Također, po očevom naređenju, Himmler je redovito pisao dnevnik i to svaki dan, od 10 do 24 godine. On je također imao mnoge izvanškolske aktivnosti u kojima je uživao - igrao je šah, svirao klavir, sakupljao poštanske marke i bavio se vrtlarstvom. Za vrijeme Himmlerove mladosti, a preneseno i u njegovu odraslu dob, njegov odnos sa suprotnim spolom uvijek je bio težak.Breitman. str. 11
Kada je 1914. započeo Prvi svjetski rat, započela je i promjena u Himmlerovom dnevniku. Zapisi koje je pisao u dnevniku dokazuju njegovu zainteresiransost u taj veliki ratni sukob. Počeo je moliti i nagovarati oca da iskoristi svoje veze s plemstvom tako da on postane kandidat za časnika. Njegovi roditelji su prigovarali no popustili su. Dopustili su mu da nakon diplomiranja 1918. trenira s 11. Bavarskom postrojbom. Zbog neatletske građe imao je problema s fizičkim treninzima u vojsci. Kasnije iste te godine rat je završio, a Njemačka je bila poražena. Versajski ugovor koji je potpisala Njemačka, a koji je limitirao broj vojnika u njezinoj vojsci, onemogućio je Himmleru da postane profesionalni vojni časnik, te je izbačen je iz vojske. Nikad nije vidio bojišnicu.
Himmler je od 1919. do 1922. studirao agronomiju u Münchenu i nakon kratkotrajne prakse na farmi.Breitman. str. 12 Himmler je u to vrijeme vodio miran život kada se počeo zanimati za mladu djevojku koja je bila kći vlasnika zalogajnice u koju je Himmler često dolazio. U svom dnevniku on svoj prvi susret s njom uspoređuje s pronalaskom sestre. Kasnije iskusio je odbijanje nakon što joj je dao do znanja što osjeća prema njoj. Ova situacija je jedini detalj koji treba spomenuti da bi se pokazala njegova nespretnost sa ženama u životu. Himmler je gledao žene isključivo kroz njihovu ulogu kao potrebu muškarcima, kao što ovaj izvadak iz dnevnika prikazuje:
Himmler je također podnio vjerska previranja tijekom svog studiranja u Münchenu. U svome dnevniku napisao je da je snažan katolik i da nikada neće napustiti crkvu. Ipak je bio član bratstava za koje je vjerovao da djeluju po pravilima crkve. Također je bio vrlo kritičan prema propovijedima svećenika, no smatrao je da je učenje crkve od velike važnosti. Himmler je često utjelovljavao paradoks. U tom razdoblju Himmler je postao opsjednut željom da postane vojnik. Napisao je da ako se Njemačka uskoro ne nađe u ratu, on će otići u neku drugu zemlju i ratovati.
Za vrijeme studija, postao je aktivan u Freikorpsima, privatnim vojskama u kojima su sudjelovali bivši njemački vojnici nezadovoljni njemačkim porazom u prvom svjetskom ratu. Himmler se pridružio Reichkriegsflaggeu i 1923. poslao prijavnicu za NSDAP, koja je skupljala članove Freikorpsa kao potencijalne pješake SA-a. Sudjelovao je u pivskom puču pod Ernstom Röhmom u studenom 1923.
U prosincu 1926. Himmler se smjestio u hotel u mjestu Bad Reichenhall. Tu je upoznao svoju ženu, Margarete Siegroth (prije Boden). Ona je bila razvedena, protestantkinja i sedam godina starija od njega, a imala je plavu kosu i plave oči. Fizički je bila idealni nordijski tip žene, iako ne odviše privlačna. Zaljubili su se i vjenčali 3. srpnja 1928. Njihovo jedino dijete, kći Gudrun, rođena je 8. kolovoza 1929. Himmler je obožavao svoju kćer, pa joj je dao nadimak "Lutkica" (na njemačkom Püppi). Margarete je kasnije posvojila sina, koji Heinricha nije zanimao. Vjenčanje Heinricha i Margarete bilo je teško, a 1940. razdvojili su se bez razvoda braka. Himmler je u to doba bio previše zauzet militarističkom ideologijom da bi odrađivao ulogu prikladnog supruga. Himmler je tada ušao u prijateljsku vezu s tajnicom Hedwigom Potthast (zvanom Häschen = "zeko") koja je 1941. ostavila posao i postala njegova ljubavnica. Hedwiga mu je rodila dvoje djece: sina Helgea (1942) i kćer Nanette Dorothea (1944).
Uspon u SS-u Rani rad u SS-u (1927. ~ 1934.)
Himmler se SS-u pridružio 1925., a 1927. postao je zamjenik Reichsführera-SS-a. Taj čin shvatio je vrlo ozbiljno. Nakon ostavke SS-ovog vođe Erharda Heidena, Himmler je u siječnju 1929. postao novi Reichsführer-SS. U vrijeme kada je Himmler postavljen za vođu, SS je imao sam 280 članova i smatrao se bojnom mnogo većeg SA. Himmler se smatrao samo SA-oberführerom, no nakon 1929. za sebe je koristio samoizabrani naziv "Reichsführer-SS".
Do 1933., kada je NSDAP došao na vlast u Njemačkoj, Himmlerov SS imao je nevjerojatnih 52,000 članova, a organizacija je postavila posebne uvjete za članove, koji su da bi ušli, morali biti podrijetlom iz Hitlerove arijske nadrase (na njemački Aryan Herrenvolk). Sada već Gruppenführer u SA-u, Himmler se zajedno sa svojom desnom rukom, Reinhardom Heydrichom počeo zalagati za odvajanje SS-a od SA-a. U jeseni 1933. Himmler je predstavio crne SS-ove uniforme (koje je dizajnirao Hugo Boss) a koje su zamijenile smeđe SA-ove uniforme. Nedugo zatim, Himmler je unaprijeđen u SA-obergruppenführera i Reichsführer-SSa i postao je jednak višim činovnicima u SA-u, koji su do tada imali veliku moć u SS-u.
Himmler, zajedno s još jednim Hitlerovim pomoćnikom, Hermannom Göringom, složio se u činjenici da SA i njihov vođa Ernst Röhm predstavljaju veliku prijetnju njemačkoj vojsci i nacističkom režimu u Njemačkoj. Röhm koji je bio strastveni socijalist, iako je mislio da je Hitler došao na vlast u Njemačkoj, vjerovao je da "prava" revolucija još nije ni započela, što je izazvalo sumnju kod mnogih nacističkih vođa, da planira iskoristiti SA kako bi izvršio puč. mini|220px|Himmler u odori Reichsführera SS-a 1938. godine Zahvaljujući ponekim Himmlerovim i Göringovim uvjeravanjima, Hitler je počeo osjećati prijetnju svojoj vlasti i složio se da Röhm mora umrijeti. Röhmovu sudbinu prepustio je Himmleru i Göringu, koji su s Heydrichom, Daluegeom i Schellenbergom, osudili Röhma na smrt (a kaznu je izvršio Theodor Eicke), kao i mnoge druge više časnike SA-a, te neke Hitlerove osobne neprijatelje (kao što su Gregor Strasser i Kurt von Schleicher) 30. lipnja 1934. Idućeg dana Himmlerova pozicija kao Reichsführera-SS-a i službeno je ozakonjena (imenovan je na taj položaj) i SS je postao samostalna organizacija pri NSDAP-u.
Učvršćivanje moći Himmler 1936. dobiva još veće ovlasti jer su sve njemačke uniformirane policijske službe spojene u novu organizaciju imena Ordnungspolizei, koja je bila ogranak SS-a čiji je Himmler bio vrhovni zapovjednik (Reichsführer), a tada je dobio i titulu Zapovjednika njemačke policije. Himmler dakako, nikada nije dobio operacijsku kontrolu nad uniformiranom policijom. Prave ovlasti koje je dobio svojim položajem su one koje je Ministarstvo unutarnjih poslova rješavalo s policijom, ali nije dobio ni sve te ovlasti. Himmler je tek 1943., kada je postao Ministar Unutarnjih poslova, dobio sve ovlasti koje nije imao, a ministarstvo je imalo nad policijom. Dakle puni naziv njegova politička čina glasio je Reichsführer SS-a i Šef njemačke policije u Ministarstvu unutarnjih poslova (skraćeno RFSS), što nam dokazuje ograničenje njegovog položaja. Iako je Himmler pokušao prisvojiti ovlasti Ministarstva unutarnjih poslova, njegove ovlasti ostale su iste. Njemačke političke policijske jedinice došle su pod Himmlerovu vlast 1934. kada ih je organizirao u Gestapo, a iste godine organizirao je i cijeli kompleks konc logora.mini|lijevo|210px|Himmler, Adolf Hitler i Sepp Dietrich 1937. Kad je rat započeo, osnovani su novi logori, koji nisu obilježeni kao koncentracijski, i oni nisu bili pod Himmlerovom nadležnosti, ni pod nadležnosti SS-a. Na početku je upotrijebio riječ iz usta kampanje 1943. koja je kritizirala režim nakon Staljingradske katastrofe, pa su stranačka tijela, izrazivši nezadovoljstvo s Gestapovim učinkom u rješavanju tih kritika, osnovala takozvane Politische Staffeln kao vlastita policijska tijela, i tako su podrovala Gestapov nominalni monopol na tom području. Dolaskom na svoj politički položaj 1936., Himmler je dobio ovlast i nad njemačkim ne-policijskim detektivskim jedinicama, poznatima kao Kripo, koje je pokušao sjediniti s Gestapom u Sicherheitspolizei, koje bi povjerio svom pomoćniku Reinhardu Heydrichu, i tako bi dobio vlast nad svim njemačkim detektivskim jedinicama.
No ujedinjenje je samo ostalo mrtvo slovo u Reichu, a Kripo je i dalje bio pod vlašću civilne administracije i kasnije stranačkog tijela koje je naknadno pripojilo civilnu administraciju. No, na okupiranim teritorijima koji nisu pripojeni Reichu, ta promjena pokazala se vrlo učinkovitom. Zbog početka Drugog svjetskog rata, Himmler je osnovao Reichssicherheitshauptamt, u kojoj su Gestapo, Kripo i SD postali samo odjeli. Pokušaj iz 1940. da se pomoću novoosnovanog RSHA-a dobije kontrola nad Kripom, tako da se RSHA-ovim regionalnim časnicima dala sudska ovlast da kontroliraju Kripo u toj regiji, oštro je odbijen. SS je također razvijao vojnu granu, poznatu kao SS-Verfügungstruppe, koja će kasnije postati poznata kao Waffen-SS.
Himmlerov rat sa Židovima thumb|320px|Himmler u posjetu konc-logoru Dachau 1936.mini|180px|Himmler i Reinhard Heydrich 1938. godine Nakon Noći dugih noževa, SS-Totenkopfverbände je dobilo zadaću organiziranja i nadgledanja njemačkog režima konc logora i, nakon 1941., i istrebljeničkih logora u okupiranoj Poljskoj. SS, je kroz svoju obavještajnu službu, Sicherheitsdienst (SD), dobio zadaću pronalaženja Židova, Roma, šamana, homoseksualaca, komunista i svih ostalih osoba drukčije, rasne ili političke afilacije koje su nacisti smatrali Untermenschen (ljudima niže rase) ili u suprotnosti s režimom, i stavljali ih u konc logore. Himmler je prvi takav logor otvorio blizu Dachaua (vidi sliku) 22. ožujka 1933. On je tako postao jedan od glavnih arhitekata Holokausta, koristeći elemente misticizma i fanatičnog vjerovanja rasističke nacističke ideologije da opravda masovna ubijanja i genocide nad milijunima žrtava.
Poznanski govor