Bert Sotlar (Kočevje, 4. veljače 1921. – Ljubljana, 10. lipnja 1992.) je bio slovenski kazališni i filmski glumac.
Rodio se kao četvrto od devetero djece u rudarskoj obitelji. Njegova mati bila je po rodu kočevska Njemica.
Njegova prva filmska uloga bila je interpretacija Izidorja, u danas fragmentarno sačuvanom filmu Visoška kronika (1950.). Zatim je igrao glavnu ulogu u srpskom cjelovečernjem filmu Jezero.
Za svoju glumu dobio je nagrade: Zlatna arena za najbolju glavnu mušku ulogu, Pula (1957.), za ulogu u filmu Ne okreći se, sine Prešernova nagrada za filmsku ulogu 1974.; Priznanje Metoda Badjura, Celje (1984.), za ulogu Primaša Tompe u Veselem gostivanju.
Filmografija Cjelovečerni filmovi: Visoška kronika (1950.), Jezero (1950.), Svet na kajžarju (1952.), Tri zgodbe(1955.), Trenutki odločitve (1955.), Ne okreći se, sine (1956.) (Neven Novak), Cesta duga godinu dana (1958.) (Emil Kozma), Rafal u nebo (1958.), Dobri stari pianino (1959.), Tri četrtine sonca (1959.), Square of Violence (1961.), Tistega lepega dne (1962.) (Štefuc), Kozara (1963.), Sretno, Kekec (1963.) (Kekčev otac), Dvostruki obruč (1963.) (Krešimir Lisac), Ne joči, Peter (1964.) (Lovro), Lucija (1965.), Sarajevski atentat (1968.), Cvetje v jeseni (1973.) (kmet Presečnik), Sutjeska (1973.), Idealist (1976.), Četiri dana do smrti (1976.), To so gadi (1977.) (stari Štebe), Okupacija u 26 slika (1978.) (Stijepo), Draga moja Iza (1979.), Deseti brat (1982.), Boj na Požiralniku (1982.) (Dihur), Kiklop (1982.) Veselo gostivanje (1984.), Živela svoboda (1987.), Ljubezen nam je vsem v pogubo (1987.), P.S. - Post Scriptum (1988.).
Serije Družba Sinjeg galeba (1969.) (Ante) Kiklop (1983.) (Ilegalac) Strici so mi povedali (1983.) Il generale (1987.)
Izvori Asta Znidarčič: Bert Sotlar . Slovenski biografski leksikon 1925–1991. Elektronska izdaja. Ljubljana: SAZU, 2009.
Kategorija:Slovenski kazališni glumci Kategorija:Slovenski filmski glumci