Radoslav Katičić (Zagreb, 3. srpnja 1930. – Beč, 10. kolovoza 2019.) bio je hrvatski jezikoslovac, književni povjesničar,info.hazu.hr, "U subotu 10. kolovoza 2019. u Beču je u 90. godini života umro akademik Radoslav Katičić, istaknuti hrvatski filolog svjetskog glasa, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.", objavljeno i pristupljeno 11. kolovoza 2019. klasični filolog i paleoslavist.
Životopis Radoslav Katičić rođen je u Zagrebu 1930. godine. Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1949. godine.Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. – 2007.), Zagreb, 2007., str. 940., Godine 1954. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je klasičnu filologiju, a na istome fakultetu 1959. godine doktorirao je s disertacijom Pitanje jedinstva indoeuropske glagolske fleksije. Prvi su mu radovi iz grčke filologije. Od 1958. godine je na Filozofskome fakultetu asistent na Katedri za indoeuropsku poredbenu gramatiku. Docent je postao 1961., izvanredni profesor 1966. i redoviti 1972. godine. Utemeljitelj je studija opće lingvistike i indologije na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Od 1961. do 1977. godine bio je pročelnik novoosnovanoga Odsjeka za opću lingvistiku i orijentalne studije. U vezi toga da je za vrijeme njegovog pročelnikovanja tekst Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. godine bio pisan njegovim rukopisom Katičić kaže: "Ali moram naglasiti da ni u kom smislu nisam autor Deklaracije. To su bili drugi revni partijci i neki odabrani nepartijci, a ja sam samo pisao". Od 1977. godine do umirovljenja bio je profesor slavenske filologije na Sveučilištu u Beču. Od 1978. do 1987. godine bio je predstojnik tamošnjega Instituta za slavistiku a od 1998. godine je bio profesor emeritus.
Bio je član HAZU (izvanredni od 1973. i redoviti od 1986. godine), Austrijske akademije znanosti (izvanredni od 1981. i redoviti od 1989. godine - isto od 1989. predsjednik Balkanske komisije te akademije), ANUBiH, Norveške akademije te Academia Europaea i Accademia dei Lincei (Italija) te Kosovske akademije znanosti i umjetnosti.
Radoslav Katičić umro je 10. kolovoza 2019. godine u dobi od 89 godina. Pokopan je 29. kolovoza 2019. godine na zagrebačkome groblju Mirogoju.Mislav Ježić: Govor na oproštaju od Radoslava Katičića, Sveučilište u Zagrebu Hrvatski studiji, hrstud.unizg.hr, 2. rujna 2019., pristupljeno 8. listopada 2019.
Znanstvena djelatnost Katičićevi radovi se mogu, ugrubo, podijeliti na pet područja: djela iz opće lingvistike, u kojima je primjenjivao razne jezikoslovne pristupe poput strukturalne lingvistike i transformacijske gramatike književnojezične studije iz područja europskih i neeuropskih književnosti (starogrčke, bizantske, indijske), te arealne lingvistike izumrlih jezika (balkanski jezici) jezičnopovijesne radove u kojima je pisao o kontinuitetu hrvatske pismenosti i jezičnoga izraza, od početaka na latinskom i crkvenoslavenskom ("Uz početke hrvatskih početaka"), preko djela renesansnih i baroknih pisaca kao što su Marin Držić ili Bartol Kašić, sve do suvremenoga standardnoga jezika (Sintaksa hrvatskoga književnoga jezika, 1986.) velika sintetska djela u kojima obrađuje civilizacijski kontinuitet hrvatske uljudbe (Litterarium studia, Na kroatističkim raskrižjima) rekonstrukcija praslavenskoga sakralnog pjesništva te slavenske pretkršćanske vjere (Petoknjižje s podnaslovom Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine)
Radoslav Katičić pripada trolistu (uz Dalibora Brozovića i Stjepana Babića) hrvatskih jezikoslovaca koji je mijenjao sliku o povijesti hrvatskoga jezika i ocrtao novi jezičnopovijesni zemljovid, te formalnolingvistički opisivao jezik unutar velike Akademijine gramatike apsorbiravši cjelokupnu hrvatsku književnu i pismenu baštinu od Marina Držića do Miroslava Krleže.
Budući da je više godina bio zaposlen u Austriji bio je prisutan svojim slavističkim publikacijama i na njemačkom govornom području. Pritom je promicao hrvatsku kulturu, hrvatsku književnost i komparativnu kroatistiku. Osim toga, posebnu je pozornost posvetio radu s gradišćanskim Hrvatima. Pridonio je tome da su se gradišćanski Hrvati upoznavali sa širim protežnostima svojega kulturnog identiteta i da su neki od njih svoje hrvatstvo počeli doživljavati u sklopu cjelokupnoga hrvatstva. Pri radu s njima se Katičić dosta usredotočio na jezik Hrvata iz Gradišća i na sve i dvojbe oko njega. Sve je to sročio i prikazao govornicima njemačkog jezika u krugovima međunarodne slavistike. Na Slavističkom institutu Sveučilišta u Beču utemeljio je 1982. godine gradišćanskohrvatski lektorat.Radoslav Katičić i Gradišćanski Hrvati , Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov, zigh.at, pristupljeno 28. prosinca 2021. Za sav taj rad je dobio INA-inu nagradu 1998. godine.Vesna Kukavica, Napokon priznanje i u domovini, Dom i svijet, br. 254, 1999., pristupljeno 3. studenoga 2010.
Bio je predsjednik Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika.Odluka o osnivanju Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika Vijeće je ukinuto 2012. godine zbog neaktivnosti jer, prema riječima ministra koji je to učinio, "najbolji dokaz da takav način rada ničim nije opravdao postojanje je da se u zadnje 4 godine, prije moje odluke sastalo 3 puta. Zar se tako brine o hrvatskom jeziku pitam sve one koji danas plaču za takvim Vijećem".
Kritike Njemački lingvist Bernhard Gröschel u svojoj knjizi navodi da Katičić, baveći se jezičnopovijesnim temama vezanim za područje današnje Hrvatske, umjesto za znanstveno utemeljenim konstruktivističkim pristupom narodima i nacijama kao produktima novog doba, poseže za teorijom po kojoj su Hrvati kao etnička grupa oformljeni prije više od tisuću godina, čime se približiva pozicijama nacionalističke ideologije u Hrvatskoj.. Inhaltsverzeichnis
Druga se kritika odnosi na Katičićevu Sintaksu hrvatskoga književnoga jezika, čijeg se pisanja poduhvatio, a da prethodno, prema nekim kritičarima, nije dovoljno istraživao na tom području. Koncipirao ju je na prvoj fazi transformacijsko-generativne teorije, koja je u trenutku objavljivanja Katičićeve Sintakse napunila četvrt stoljeća otkako su je se njeni osnivači odrekli. Stoga je Katičićeva Sintaksa doživjela i ozbiljnu kritiku od strane nekih hrvatskih sintaktičara. Osim zastarjele metode i brojnih pogrešaka, zamjeren mu je i stil pisanja neprimjeren znanstvenom djelu kao i korpus primjera, jer je uvrstio brojne koji su stari više stoljeća, a više se ne koriste. Ujedno su i prekobrojni primjeri rečenica najviše utjecali na opseg Sintakse.
Osim toga, Katičić se pojavljuje kao promotor purifikacije lingvističke terminologije u Hrvatskoj, čime, prema njegovim kritičarima, postiže još veću izoliranost domaće sredine od međunarodne akademske zajednice. Takva njegova nastojanja nailaze na otpor kod nekih kroatista, posebice Ive Pranjkovića i Snježane Kordić.
U kasnijoj fazi Katičić istupa u javnosti i kao stručnjak koji se zalaže za to da se u Hrvatskoj piše rastavljeno ʻne ću’, što je protivno praksi pisanja većine hrvatskih govornika. Stoga mu je u nekim medijima predbačeno da je, uz podršku konzervativnih političkih krugova, doprinio destabiliziranju već ustaljene pravopisne prakse u Hrvatskoj.
O tvrdnjama da nijedan Hrvat ne zna standardni jezik, slavist Jerzy Molas u poljskom jezikoslovnom časopisu navodi članak u kojem Katičić zahtijeva da "svatko dakle, bez iznimke, mora taj standardni jezik učiti", što Molas komentira: "Prilično šokantna izjava iz poljske perspektive da materinski jezik u svom standardnom obliku nije prvi jezik nijednog Hrvata".
Zagovornik je i teze da Hrvati i Srbi govore različitim jezicima, što mu zamjera Predrag Matvejević prisjećajući se da je nekada zastupao suprotan stav:
O toj promjeni stava izriču kritiku i neki njemački lingvisti:
Katičićev nasljednik na Odsjeku za opću lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu Dubravko Škiljan također upućuje kritiku baveći se argumentacijom koju njegov prethodnik iznosi o jezičnom identitetu:
Katičić je privukao pozornost medija i izjavom da srpski jezik nije štokavski:
Međutim, čak i Katičićevu sklonost bavljenu mitovima kritizira Peter Kuzmič:
Djela Nepotpun popis: Osnovni pojmovi suvremene lingvističke teorije, (Zagreb, 1967.) A Contribution to the General Theory of Comparative Linguistics, (Haag-Paris, 1970.) Jezikoslovni ogledi, (Zagreb, 1971.) Stara indijska književnost, (Zagreb, 1973.) Članak: Liburnski otoci kod antičkih pisaca. Zbornik: Zadarsko otočje, povremena izdanja Narodnoga muzeja u Zadru, svezak 1, Zadar, 1974., 35-45. The Ancient Languages of the Balkans, 1-2, (Haag-Pariz, 1976.) Novi jezikoslovni ogledi, (Zagreb, 1984.; 2. dop. izd. 1992.) Sintaksa hrvatskoga književnog jezika, (Zagreb, 1986.; 2. izd. 1991.; 3. izd. 2002.) Dva tisućljeća pismene kulture na tlu Hrvatske, (suautor Slobodan Prosperov Novak),Dva tisućljeća pismene kulture na tlu Hrvatske / izbor i tekst Radoslav Katičić i Slobodan P. Novak , katalog.kgz.hr, pristupljeno 5. studenoga 2017. Zagreb 1987. (2. izd. 1988.; prijevod na njem. 1987., engl. i tal. 1990.). Uz početke hrvatskih početaka, (Split, 1993.) Na ishodištu, (Zagreb, 1994.; 2. izd. 2005.) Illyricum mythologicum, (Zagreb, 1995.) Ein Ausblick auf die slawischsprachige Völkerwelt im Südosten, (Beč, 1996.) Litterarum studia: Književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja, (Zagreb, 1998.; 2. izd. 2007.; njem. izd. Literatur- und Geistesgeschichte des kroatischen Frühmittelalters, Beč, 1999.) Na kroatističkim raskrižjima, (Zagreb, 1999.) Die Hauswirtin am Tor, (Frankfurt na Majni, 2003.) Boristenu u pohode, (Zagreb, 2008.) Hrvatski jezik, (Zagreb, 2013.) Niz Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine (2008. – 2017.) Božanski boj: Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine, (Zagreb, 2008.) Zeleni lug: Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine, (Zagreb, 2010.) Gazdarica na vratima: Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine, (Zagreb, 2011.) Vilinska vrata: I dalje tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine, (Zagreb, 2014.) Naša stara vjera: Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine, (Zagreb, 2017.)
Nagrade i počasti 1994.: Nagrada grada Zagreba 1998.: INA-ina nagrada za promicanje hrvatske kulture u svijetu 1999.: Nagrada "Stjepan Ivšić", za osobite uspjehe u jezikoslovnom radu.Institut za hrvatski jezik, Preminuo akademik Radoslav Katičić, IHJJ, pristupljeno 29. veljače 2024. 1999.: Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov proglasio ga je svojim počasnim članom. 2006.: Državna nagrada za znanost, za životno djelo. 2006.: Nagrada "Adolfo Veber Tkalčević", za osobit doprinos u području proučavanja hrvatske sintakse, 1. Hrvatski sintaktički dani u organizaciji Filozofskoga fakulteta u Osijeku i Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 2008.: Nagrada Judita (Društvo hrvatskih književnika) za Božanski boj, proglašen najboljom knjigom godine. 2008.: Oton Kučera, nagrada za znanost Matice hrvatske. 2010.: Odličje Janko Drašković.N. Štriga, Radoslavu Katičiću odličje Janko Drašković. Veliki jezikoslovac ostao bez riječi!, Vijenac, br. 426, 1. srpnja 2010., pristupljeno 13. travnja 2025. 2017.: Nagrada "Bulcsú László" za filologiju.U povodu 95. obljetnice rođenja u Križevcima održan znanstveni skup o Bulcsúu Lászlόu, prigorski.hr, 10. listopada 2017., pristupljeno 5. studenoga 2017. 2018.: Red kneza Branimira s ogrlicom, za kontinuirano proučavanje hrvatskog jezičnog identiteta i kulture, te iznimno vrijednog doprinosa hrvatskoj i svjetskoj lingvistici.Odluka o dodjeli odlikovanja Reda kneza Branimira s ogrlicom akademiku Radoslavu (Natko) Katičiću, Narodne novine, objavljeno 27. veljače 2018., pristupljeno 28. veljače 2024.