Emilo Oribe (Melo, 1893. – Montevideo, 1975.) bio je urugvajski pjesnik, esejist, prevoditelj, worldcat.org, nepotpisano, "Oribe, Emilio 1893-1975", pristupljeno 19. lipnja 2016. filozof i liječnik. Enciklopedija životopisa, nepotpisano, "Emilio Oribe", pristupljeno 19. lipnja 2016.
Studirao je društvene znanosti i humanistiku na Fakultetu humanističkih znanosti Republičkog sveučilišta u Montevideu. Kasnije je 15. godinea na istom fakultetu radio i kao naučavatelj filozofije i humanističkih znanosti, a od 1958. do 1959. i kao dekan tog fakulteta. Na mjestu dekana naslijedio ga je znanstvenik i ekolog Rodolfo Tálice.
Kao pjesnik je pisao pjesme i eseje pod utjecajem avangarde.
U svom filozofskom radu proučavao je idealizam, a i samoga sebe je smatrao idealistom te je svoju osobnost opisivao preko aforizama.
Surađivao je s američkim sveučilištima Yale i Kalifornijskim državnim sveučilištem. autoresdeluruguay.uy, nepotpisano, "Emilio Oribe", pristupljeno 19. lipnja 2016.
Djela Pjesme Alucinaciones de belleza (1912.) El nardo del ánfora (1915.) El castillo interior (1917.) El halconero astral (1919.) El nunca usado mar (1922.) La colina del pájaro rojo (1925.)
Eseji
Poética y plástica (1930.) Teoría del «nous» (1934.) El mito y el logos (1945.) Ars magna (1960.)
Izvori
Kategorija:Životopisi, Melo Kategorija:Urugvajski pjesnici Kategorija:Urugvajski esejisti Kategorija:Liječnici Kategorija:Filozofi Kategorija:Urugvajski prevoditelji Kategorija:Aforisti