Nenad Bićanić (Zagreb, 6. rujna 1945. – Veli Lošinj, 8. listopada 2016.) bio je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, jedan od vodećih znanstvenika u svijetu s područja građevinarstva i računalne mehanike.

Životopis

Nenad Bićanić je kao rođeni Zagrepčanin u rodnom gradu proveo djetinjstvo, završio četverogodišnju osnovnu školu i nižu gimnaziju, a potom je upisao jednu godinu na Građevinsko-tehničkoj školi u Klaićevoj ulici, da bi potom nastavio kao prva generacija u novoj školi u Novom Zagrebu. Zbog već pokazanih sklonosti tehnici, ali i po savjetu oca, odluka o prijelazu iz Klasične gimnazije u Križanićevoj na Građevinsko-tehničku školu činila se prirodnim izborom. Posebno ga je zanimala veza arhitekture i konstrukcija, sve što je povezano s čvrstoćom i konstruktorskom vizualizacijom, zapravo sve što je u skladu sa zahtjevima da građevine odgovaraju idealu odnosno tzv. Vitruvijevom trokutu – firmitas, utilitas i venustas (čvrstoća, smisao i estetika). Sa zahvalnošću se Bićanić prisjećao koliko su u srednjoj školi za njegovo daljnje profesionalno usmjerenje utjecala predavanja iz statike profesora Lucijana Delaka i iz nacrtne geometrije profesora Milana Plešea. Građevinski je fakultet Sveučilišta u Zagrebu upisao 1964., a diplomirao je krajem 1968. godine.Časopis građevinar, br. 67, 2015., autor: Branko Nadilo (pristupljeno 11. listopada 2016.)

Nakon diplome na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, doktorirao je na Velškom sveučilištu (University of Wales, Swansea) 1978. Radio je na Građevinskom fakultetu u Zagrebu gdje je 1985. izabran za redovitog profesora. Od 1985. do 1994. bio je predavač na Velškom sveučilištu. Izabran je za profesora građevinarstva 1994. na Sveučilištu u Glasgowu (Glasgow University), a ujedno je bio redoviti profesor u naslovnom zvanju Građevinskog fakulteta u Zagrebu i Građevinskog fakulteta u Rijeci. Od 1997. do 2001. bio je predstojnik Građevinskog odjela Sveučilišta u Glasgowu.

Bio je direktor Zajedničkog istraživačkog instituta za mehaniku materijala i struktura te bioinženjering (Joint Research Institute of Mechanics of Materials and Structures and Bioengineering).

Za dopisnog člana HAZU izabran je 2010.

Nenad Bićanić svojim je radovima znatno doprinio razvoju građevinarstva i računalne mehanike i odgojio brojne mlade znanstvenike, među kojima i nekoliko iz Hrvatske. Područje njegova rada bile su metoda konačnih elemenata, metoda diskretnih elemenata, metoda diskontinuiranih deformacija, statika i dinamika konstrukcija, konstitutivni modeli krhkih materijala, modeliranje ponašanja betona pri naglim opterećenjima i velikim temperaturama.

Objavio je više od 150 članaka u međunarodnim časopisima i zbornicima sa skupova koji su 296 puta citirani u Web of Science. Bio je organizator dugogodišnje serije međunarodnih konferencija o modeliranju ponašanja betona i betonskih konstrukcija te jedan od osnivača i bivši predsjednik Udruge za računalnu mehaniku u inženjerstvu (Association for Computational Mechanics in Engineering).

Izabran je za člana Instituta za građevinarstvo u Londonu i Međunarodne asocijacije za računalnu mehaniku. Također je bio urednik međunarodnog časopisa International Journal of Computers & Concrete za Europu.

I nakon odlaska u Veliku Britaniju Nenad Bićanić intenzivno je surađivao s hrvatskim znanstvenicima i stručnjacima sudjelujući u poslijediplomskoj nastavi, u realizaciji dva TEMPUS-ova projekta i radom u Hrvatskom društvu za mehaniku koje ga je izabralo za svog počasnog člana.

Nagrade i priznanja 2004. Počasni član Hrvatskog društva za mehaniku 2010. Dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 2001. Fellow International Association Computational Mechanics (FIACM) 1998. Fellow Institution of Civil Engineers, London (FICE) 1998Sveučilište u Rijeci, Nenad Bićanić (pristupljeno 11. listopada 2016)

Izvori

Vanjske poveznice Nenad Bićanić, HAZU Popis radova na Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji

Kategorija:Životopisi, Zagreb Kategorija:Životopisi, Lošinj Kategorija:Akademici HAZU Kategorija:Hrvatski građevinski inženjeri